ponedjeljak, 25. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

Da ne padne u zaborav

20.03.2011. 23:00
Da ne padne u zaborav


Na širem benkovačkom području tijekom Domovinskog rata život je izgubilo 235 civila, a osim Zorane Banić do danas nitko nije odgovarao. Kažu neki kako je to davno prošlo vrijeme i sve to treba zaboraviti. Mi ćemo ovakva obilježavanja nastaviti kako ratna događanja i hrabri hrvatski branitelji koji su Hrvatsku branili molitvom i s krunicom oko vrata, nikad ne bi pali u zaborav, kazao je Branko Kutija


U spomen na  strahote koje su žitelji Smilčića  proživjeli tijekom Domovinskog rata, župa Smilčić, Mjesni  odbor Smilčić i Grad Benkovac jučer su  prvi puta obilježili  Dan progonstva hrvatskog katoličkog puka iz ovog ravnokotarskog naselja, koje bi trebalo prerasti u tradiciju.  Smilčićani su se prisjetili svih  ranjenika i stradalnika, ali i  svih živih branitelja kojima je  potrebna pomoć i podrška u  savladavanju teškoća i nedaća  s kojima se svakodnevno susreću. Ujedno je obilježena i  godišnjica stradanja šestero civila koji su sasvim nedužni ubijeni u Domovinskom ratu.
Potresna svjedočanstva  Budimira Arbanasa i  Marka Anića
Obilježavanje je započelo na  mjesnom groblju polaganjem  vijenaca, paljenjem svijeća i  molitvom odrješenja. U nazočnosti dvjestotinjak vjernika  svetu misu u župnoj crkvi Prikazanja BDM – Gospe od  Zdravlja je predvodio župnik  Smilčića don Jure Zubović.
– Župa Smilčić teško je stradala u Domovinskom ratu, a  kobne 1992. godine na blagdan  Sv. Josipa Hrvati katolici su  prognani sa svojih stoljetnih  ognjišta, a dobar dio njih je i  poginuo braneći svoju rodnu  grudu i kuću, rekao je  Branko  Arbanas, predsjednik MO  Smilčić.
Na improviziranoj pozornici  na trgu ispred župne crkve  Branko Arbanas i Anđelko  Arbanas su pročitali potresna  svjedočanstva Budimira Arbanasa i Marka Anića u kojim su  opisali dane okupacije i progonstva.
Ova stravična svjedočanstva  su tek mali dio onoga što se  događalo, kao i muka i strahota koje su proživljavali mještani tijekom bolnog ratnog razdoblja. Čovjek je stvoren da  ljubi a ne da mrzi, naglasio je  benkovački gradonačelnik  Branko Kutija.
Živote izgubilo 235  nedužnih civila
Smilčić je dobilo ime po smilju, a važno je raskrižje putova  u Ravnim kotarima, usred bogata poljoprivrednog područja  s vinogradarstvom, ratarstvom, voćarstvom i stočarstvom. Današnji Smilčić pokriva nekadašnja naselja: Pritičevce, sadašnje naselje, Trnovo jugozapadno, a  Čerinci  sjeverozapadno od današnjeg  naselja.
Početkom 14. stoljeća župna  crkva bila je posvećena Sv.  Mihovilu, arkanđelu. S vremenom je toliko stradala da su  ostali ruševni zidovi te je za  crkvene funkcije služila privatna kapelica zadarske obitelji  Tebaldi, podignuta u čast Sv.  Josipa 1740. godine. Župa Gospe od Zdravlja, je ustanovljena 1820., podsjetio je Kutija.
Župna crkva sagrađena je  1869., a obnovljena 1924. godine. Nažalost, crkva je u Domovinskom ratu 25. siječnja.  1992. miniranjem potpuno razrušena. Potpuno nova crkva,  suvremenog nacrta, polukružnog oblika sa zvonikom,  2004. godine je izgrađena na  mjestu stare.
Na benkovačkom području  tijekom Domovinskog rata  život je izgubilo 235 nedužnih  civila, a ono što boli jest činjenica da za strahote, osim Zorane Banić, do danas nitko nije  odgovarao. Stoga će se ovakva  obilježavanja nastaviti kako  ratna događanja i sudjelovanje  hrvatskih branitelja ne bi pali u  zaborav.
Prisjetit će se svih ranjenika i  stradalnika Domovinskog rata  koji su položili svoje živote za  obranu i uspostavu slobodne i  neovisne države Hrvatske, ali i  svih živih branitelja kojima je  potrebna ljudska ili i božanska  pomoć da bi izdržali i pozitivno nadvladali teškoće i nedaće s kojima se svakodnevno  susreću.
Na širem benkovačkom području tijekom Domovinskog  rata život je izgubilo 235 civila,  a osim Zorane Banić do danas  nitko nije odgovarao. Kažu neki kako je to davno prošlo vrijeme i sve to treba zaboraviti.  Mi ćemo, međutim, ovakva  obilježavanja nastaviti kako  ratna događanja i hrabri hrvatski branitelji koji su Hrvatsku branili molitvom i s krunicom oko vrata, nikad ne bi  pali u zaborav, zaključio je  Branko Kutija.