Mane obrazovanja u “zemlji znanja”

Više od 80 posto razreda ide na repeticije i to najviše iz matematike, fizike i engleskog jezika, a to košta jako puno. Kod jednih je sat 50 kuna, a kod drugih čak 140. Učenici idu na repeticije na svoju ruku i to kad im se nakupi puno gradiva, a nakupi im se jer izostaju, a ni doma ne uče. Nema dana da netko ne izostane, a roditelji sve opravdavaju. Bježe zbog toga što im je dosadno ili je najavljeno ispitivanje, a nisu učili, otkrivaju gimnazijalke

Nakon najnovijeg  OECD-ova istraživanja o  čitačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti 15-godišnjaka u 65 država svijeta, u  kojem su hrvatski đaci plasirani u donjem dijelu liste u  svim znanjima, ponovno se  počeo propitivati sustav obrazovanja “zemlje znanja”. U  razgovoru s roditeljima i  učenicima, doznajemo da  među srednjoškolcima vlada  prava “pošast” repeticija, da su  (ne)opravdani izostanci sve  veći problem, a sve je to, kako  učenici tvrde, zbog neatraktivnih predavanja i preobilnog  gradiva kojim su opterećeni.
S obzirom na to da je stanje  s repeticijama i izostancima  svagdje slično, nemoguće je  sve svaliti na profesore, bez  obzira na to što su potplaćeni i  time demotivirani.
Predavanja dosadna
Čak i sami učenici nakon  nekoliko minuta razgovora  priznaju da se svojim izostajanjem i nezainteresiranošću sami dovedu do potrebe  za repeticijama.
– Više od 80 posto razreda  ide na repeticije i to najviše iz  matematike, fizike i engleskog  jezika, a to košta jako puno.  Kod jednih je sat 50 kuna, a  kod drugih čak 140. Učenici  idu na repeticije na svoju ruku  i to kad im se nakupi puno  gradiva, a nakupi im se jer  izostaju, a ni doma ne uče.  Nema dana da netko ne izostane, a roditelji sve opravdavaju. Bježe zbog toga što im  je dosadno ili je najavljeno  ispitivanje, a nisu učili, rekle  su gimnazijalke iz Gimnazije  Vladimira Nazora i Jurja Barakovića.
One su, kažu, dobre učenice, ali isto bi voljele da su  predavanja zanimljivija, da se  upotpune nekim filmom, prezentacijom, internetskim sadržajima…
Maturanti iz Prirodoslovno-grafičke škole kažu da su  im repeticije potrebne i zbog  toga što oni nešto ne mogu  razumjeti, a i zato što “profesori ne znaju objasniti”.
– Najviše je do profesora.  Kod nas na repeticije ide 7 – 8  učenika po razredu. Neki profesori drže dopunsku nastavu  subotom, kao pripremu za  državnu maturu. Ali puno  bježimo, evo, upravo sad ‘picamo’ jer nam je raspored dosadan. Imamo po četiri sata iz  istog predmeta pa nekad  bježimo jer nam dosadi taj  profesor. A nekad, da izbjegnemo odgovaranje, rekli su  ovi maturanti, dodajući da bi  voljeli da je raspored raznovrsniji i da bi predavanja trebala biti zanimljivija.
Maturantice iz Gimnazije  Vladimira Nazora kažu da im  se bježanje s nastave – isplati.
– Najviše bježimo s povijesti,  a onda kad se pojavimo, nekako se izvučemo ili u  međuvremenu naučimo. Ali  to ne uspijemo opravdati. Sa 6  neopravdanih dobivamo opomenu, a s 14 ukor. Kod većeg  broja izostanaka zna reagirati  i pedagoška služba, kazale  su.
Preopterećeni  gradivom
Jedna od njih ide na repeticije iz engleskog jezika zato što ima loše predznanje iz  osnovne škole.
– Stalno su mi se mijenjali  profesori u osnovnoj školi i  sad mi je teško ići ukorak s  ostalima. Onda odem na repeticije 2-3 sata pije ispita.  Profesori nas ne potiču da  idemo na repeticije, jedna se  profesorica čak uvrijedila na  to jer jako dobro objašnjava  gradivo i zaista nam se posveti, rekla je.
Djevojke se bune što su im  profesori, od kad su maturantice, još stroži i da nemaju  razumijevanja za njih.
– Gradiva ima previše, sve je  preopširno i ide prebrzo da i  ne stignemo naučiti. A mi znamo puno toga i rezultati ovog  zadnjeg istraživanja su nerealni, složile su se.
Njihov ravnatelj Rade  Šimičević također vjeruje da  su učenici preopterećeni, ali  ne samo s gradivom.
– Danas se u obrazovanju ne  stavlja naglasak na sposobnost  pamćenja što više podataka,  nego na prikupljanje i korištenje određenih podataka u  svakodnevnom životu. Naši su  učenici pametni i sposobni u  kratkom vremenu naučiti puno toga, ali napamet, kampanjski. Tako dobiju dobru ocjenu, a za tri dana sve zaborave. Mijenjaju se metode i  u tom smislu, ali svaki prijelaz  je težak. Iako nijedan profesor  koji je ovo izabrao ne misli na  svoju plaću kad stane pred 30  učenika, to ne znači da je imun  na opće ozračje. Još nešto  čime su učenici opterećeni je  opća depresija, devijacija sustava vrijednosti i izostanak  pravih uzora. Kreće to od obitelji, a nije dobro ni kad djeca  vide da su junaci Domovinskog rata iza rešetaka ili da je  netko pljačkom i ilegalnim radnjama došao do velikog uspjeha… Uz sve to, teško im je  oduprijeti se izazovima koji ih  vrebaju izvan škole, rekao je  Šimičević, dodajući da ne misli da su hrvatski učenici polupismeni, nego preopterećeni sa svim tim.
Uskladiti reforme
Šimičević kaže da je potrebno shvatiti da su  pohađanje nastave i uspjeh u  direktnoj korelaciji.
– I ako roditelj želi opravdati, teško će se bez dobrog  razloga opravdati izostanak sa  samo prvog ili zadnjeg sata, a  izostanak s na primjer samo  trećeg sata gotovo je nemoguće opravdati, kazao je  Šimičević.
Šimičević zagovara reformu  sustava obrazovanja.
– Učenik može imati 10 osnovnih predmeta, a ostalo neka budu izborni. Ionako je za  maturu potrebno samo tri, uz  još nekoliko vezanih za odabrani studij. Mislim da bismo  trebali pronaći konsenzus, bez  obzira na političke stranke, da  se reforme rade prvo od vrtića, preko osnovne pa srednje  škole do fakulteta. A mi smo  uveli Bolonjski sustav, HNOS,  a za srednje škole se tek sad  radi na nekim promjenama,  istaknuo je Šimičević.
Velik broj izostanaka ono je  što muči prosvjetare u cijeloj  Hrvatskoj, a i šire. Žarko  Grancarić, ravnatelj Prirodoslovno-grafičke škole, kaže da  iako to pokušavaju spriječiti,  nemoćni su.
– Evo, sad naš psiholog drži  radionice s učenicima da pokušamo saznati koji su uzroci  tolikih izostanaka. Na radionicama učenici slobodno  izražavaju svoje mišljenje pa  ćemo nakon analize rezultata  radionica, vidjeti što još  možemo učiniti, govori Grancarić, dodajući da im nedostaje kabineta da bi raspored  sati mogli drugačije organizirati.
Da se nastava može  održavati u jednoj smjeni, dodao je Grancarić, sve bi bilo  puno lakše.

Zadarski ravnatelji protiv repeticija

Ravnatelji Rade Šimičević i Žarko Grancarić vjeruju da učenici u školama imaju sve što im je potrebno, a da se za repeticijama treba posezati samo kad je nužno, u slučaju zaostajanja zbog opravdanog izbivanja iz škole.
– To treba biti sat-dva i u svakom slučaju kontrolirano, a ne da se ide kod, uvjetno rečeno, stručnih ljudi. Oni koji redovito dolaze na nastavu, ispunjavaju svoje obveze, sve mogu naučiti u školi. Postoji još i dopunska nastava koja im može pomoći, rekao je Šimičević.
Nedavno su izbile i špekulacije da profesori od repeticija rade pravi “biznis”. Onaj iz prve smjene navodno šalje učenike na repeticije onome u drugu smjenu. Poznato je i da neki odjednom drže repeticije za više učenika, a svakome uzimaju cijenu jednog sata. Tu repeticije nekako i gube svoj smisao i pretvaraju se u vrlo skupa predavanja.
– Ne bih komentirao takve špekulacije. U svakom slučaju, ako ravnatelj tako nešto uoči, tome može stati na kraj. Ja vjerujem da su naši profesori svi visoko moralni i da rade ispravno, u skladu s tim, kazao je Šimičević.
Grancarić kaže da u Prirodoslovno-grafičkoj školi repeticije nisu uzele maha u toj mjeri. Ali bilo je i nekih bisera.
– Čuo sam za profesora koji je držao repeticije iz 15 predmeta! Naši učenici ne idu puno na repeticije i ne razumijem roditelje koji inzistiraju na repeticijama. Naš fond sati je podijeljen tako da je po 12 sati iz najvažnijih predmeta za državnu maturu i iz grupe kemijskih predmeta namijenjeno za dopunsku nastavu, a za druge predmete po potrebi. Program je fleksibilan i može se podrediti učeniku kad mu nešto ne ide, rekao je Grancarić, dodajući da se sve može riješiti u školi i da je on zapravo protiv repeticija.
Novac koji roditelji potroše na školovanje svoje djece nije malen, a trošiti pusti novac još i na repeticije u vrijeme kad, kako kaže Šimičević, 300.000 Hrvata ne radi, u najmanju je ruku nelogično.

Obrazovanje ni(je) na cijeni

Rade Šimičević je istaknuo da je naš problem i to što smo takvi konzumenti koji žele sve odmah sad, a da se plodovi obrazovanja uživaju tek nakon nekog vremena.
Ne motivira ni istraživanje Eurobarometra, čiji rezultati kazuju, kako prenose neki portali, da su u Hrvatskoj najmanje traženi zaposlenici s fakultetskim obrazovanjem. Naime, prema tom istraživanju se u Hrvatskoj kod zapošljavanja samo u 7 do 9 posto slučajeva daje prioritet osobama s fakultetom, dok su u velikom broju europskih zemalja tražene osobe s fakultetskim obrazovanjem.
Ni to ne bi trebalo pokolebati one koji imaju stabilan cilj i želju za obrazovanjem.
– Oni koji nemaju cilj i miješaju im se vrijednosti i želje ili su pod utjecajem takvog društva, ići će linijom manjeg otpora, a svaki izgovor će im za to biti dobar, kazao je Šimičević.