Apartmani s pogledom na kokošinjac!

Moji apartmani, a posebno ovi tek dovršeni, iako najsuvremenije opremljeni nisu se ovoga ljeta mogli izdati, jer pogled iz njih “puca” na dvorište puno “blaga”. Psi i kokoši šeću po dvorištu i oko njega pa tako i u našem dijelu zasijanom travom ostavljaju svoje tragove. A bilo je tu i svinja, koza, ovaca, tako da o neugodnim mirisima, pogotovo tijekom vrućih ljetnih dana nije potrebno ni govoriti, priča Vukojević

Trpio sam i trpio, tolerirao sve i svakoga, no sada stvarno više ne mogu, ovo je prevršilo svaku mjeru, revoltirano govori Zdenko Vukojević koji živi u Vrgadinskoj ulici br. 3 na biogradskom predjelu Kosa Zapad, bavi se iznajmljivanjem apartmana koje mu, pak, otežava neuredan i neprikladan okoliš u susjedstvu.
Dvorište s “blagom”
– Obiteljski sam i poslovni čovjek, a ove dvije zgrade koje vidite su moj dom i obiteljski posao. U kući u kojoj živim sa ženom Vinkom i troje djece, imam i 15 apartmana za iznajmljivanje, dok u novogradnji do kuće imam četiri već dovršena apartmana, a četiri su još u izgradnji. Zemljište na kojem gradim iznosi ukupno 1.600 četvornih metara, sve čisto i u mom vlasništvu. Nažalost, nerazumijevanje i inat doveli su me do krajnje granice tolerancije. Moji apartmani, a posebno ovi tek dovršeni, iako najsuvremenije opremljeni, nisu se ovoga ljeta mogli izdati, jer pogled iz njih ‘puca’ na dvorište puno ‘blaga’. Psi i kokoši šeću po dvorištu i oko njega pa tako i u našem dijelu zasijanom travom ostavljaju svoje tragove. A bilo je tu i svinja, koza, ovaca, tako da o neugodnim mirisima, pogotovo tijekom vrućih ljetnih dana nije potrebno ni govoriti, priča Vukojević, ističući da njegov susjed već godinama uporno drži životinje.
 – Ja s njim ‘ratujem’ već desetak godina. Razgovarali smo već više puta i iako je rekao da će to maknuti, ništa nije učinio. Tako sam prije početka ovogodišnje sezone, točnije 19. lipnja zvao komunalnu službu i komunalni redar je došao, napravio zapisnik i do dana današnjeg ništa. Nikakav odgovor nisam dobio, a kada sam otišao pitati što je s tim slučajem, rečeno mi je da je to u postupku. Zamislite, molim vas, četiri mjeseca u postupku. A kada je moj sin tijekom sezone iznajmljivao pedaline te ih postavio malo dalje od mjesta za koje smo imali urednu koncesiju, jer ono nije bilo pogodno za tu djelatnost, odmah su intervenirali i izdali rješenje o njihovu uklanjanju, žali se Vukojević, dodajući da se čudi kako je moguće da jedna te ista služba ima dva kriterija u svom radu.
– Razočaran sam i ljut jer i kada su na ovom našem djelu izvodili cestovne radove, nekima su asfaltirali do štala, dok meni nisu ni do nužnog prilaza kući, a ja istovremeno uredno podmirujem svoje obveze prema gradu, a one nisu male već iznose i nekoliko desetaka tisuća kuna na godinu. Uz to dok s jedne strane trpim kokoši, s druge opet imam problem s prometovanjem. Moji susjedi s druge strane parkiraju svoje automobile tako da ja često nemam prilaz vlastitom posjedu. Pa iako im dopuštam da se parkiraju i na mom dijelu parcele, nije im dovoljno, već se bahate i krajnje nemarno odnose prema toj problematici. A ja zapravo tražim samo malo razumijevanja i prilagodbe ali u ovom našem kvartu to, čini se, nije moguće. U okolnim kućama također se drži stoka, a nedovoljna skrb vidljiva je i na njihovim nekretninama i samom okolišu. Točnije, ne uređuju okućnice i nije ih briga kakav će to dojam ostaviti na turiste koje mnogi od nas žele imati, priča Vukojević, istaknuvši da se jako razočarao u ljude.
Turbo folk u sitne sate
– Kada je jednom prilikom moja žena kazala susjedi da tim kokošima i ovcama ipak tu nije mjesto, dobila je odgovor da smo valjda znali gdje smo doselili. Da, znali smo i vjerovali da smo doselili u Biograd i to još 1984. Nažalost, od tada do danas nije se u nekim gradskim predjelima, a ni glavama pojedinaca puno toga promijenilo. A ja samo želim mirno živjeti, raditi i stvarati za svoju obitelj. Ne znam tko bi u Gradu trebao povesti više računa. Buku od susjeda trpio sam godinama i to turbo folk u sitne sate od čega su mi i gosti bježali, dok je istodobno kada se kod nas slavio rođendan kćeri odmah pozvana policija. Slično su naši dragi susjedi reagirali i kada je moj sin imao PVC proizvodnju. Ne znam koje nam sve inspekcije nisu poslali dok nam na kraju nije dosadilo i zatvorili smo obrt, priča Vukojević, istaknuvši da on doista nikome ne želi činiti ništa nažao pa ne želi niti da njemu to netko čini.
– Ovom susjedu sam čak ponudio da izračuna koliko mu jaja i mesa donosi to blago i ja bi mu tri puta više platio samo da se riješi nered i smrad oko kuće. Jer ako se tako nastavi, upitno je ima li uopće smisla nastavak gradnje započetih apartmana. Zašto da se mučim i ulažem ako ih ne mogu izdavati. Jer sadašnji uvjeti zasigurno nisu ni za biznis, ali ni za civilizirane uvjete života. A ponajprije nisu zdrav okoliš ni za koga, zaključuje Vukojević.