DNA potvrdio: Pronađena je Antonija Bilić!

Beživotno tijelo 17-godišnje Antonije Bilić, Dragan Paravinja je 7. lipnja prošle godine sakrio u šipražju uz kamionsko ugibalište u selu Fulaje pored Josipdola. Postalo je to nedvojbeno sinoć, po dovršetku DNK analize posmrtnih ostataka na koje su u utorak poslijepodne, više od 17 mjeseci nakon Antonijina nestanka, na toj lokaciji nabasala dvojica mještana.
– Analizom genomske DNK uzoraka kostiju i zuba, te usporedbom genotipa nestale osobe i članova njene obitelji, došli smo do statističke vjerovatnosti od 99,99 posto da je pronađena osoba kćer Milke Bilić i Mile Bilića, te sestra Ane i Katarine Bilić – riječi su Milovana Kubata, voditelja DNK laboratorija Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kojima je konačno stavljena točka na “i” jedne od najopsežnijih istraga u hrvatskoj povijesti.
Iznimno brza analiza
DNK analiza pronađenih posmrtnih ostataka bila je iznimno brza. Iako se isprva navodilo da rezultata neće biti prije ponedjeljka, do njih se došlo za manje od dva dana.– Sigurno ćemo sutra dobiti na desetke upita rodbine nestalih koji će pitati kako smo ovaj put bili tako brzi. No više je razloga za to. Imali smo relativno svjež uzorak kostiju, a osim toga, za uspješnu DNK analizu je potrebno i da se poklopi još nekoliko stvari; da imate posmrtne ostatke, dobar genotip, što je stvar laboratorija i referentne uzorke članova obitelji, pojasnio je Kubat.
Pronađene kosti nisu, međutim, bile dovoljne da bi stručnjaci došli do zaključka o točnom uzroku smrti, pa će ono što je nesretna Drnišanka proživljavala u posljednjim trenucima svojeg života ipak ostati tajnom. Službena verzija sadržana je u presudi, kojom je Paravinja prije mjesec dana osuđen na 40 godina zatvora, a govori da ju je čvrsto uhvatio rukama za vrat i stiskao dok se nije uvjerio da je mrtva.
Nestala lani 7. lipnja
Antonija Bilić nestala je 7. lipnja prošle godine, a posljednji je put viđena kako stopira na mostu preko Čikole, gdje je ušla u Paravinjin kamion. Ubojica je uhićen dvadesetak dana kasnije u Republici Srpskoj. Priznao je ubojstvo djevojke te istražiteljima ispričao da je tijelo bacio u jezero Brljan na rijeci Krki, no kasnije je sve zanijekao, tvrdeći da je priznanje iznuđeno batinama.
Više stotina policajaca i pripadnika HGSS-a mjesecima bezuspješno je “češljalo” područje za koje se pretpostavljalo da se njime Paravinja kritičnog dana mogao kretati. Prema podacima tahografa iz njegovog kamiona vozio se cestom A1 i potom na 20 minuta stao na odmorištu Modruš iza tunela Mala Kapela, gdje je, po iskazu policiji, bacio djevojčin mobitel. S autoceste je sišao oko 16 sati, došavši u ogulinsku tvornicu “Semmelrock”. Tamo je maknuo tahograf, u kojem nedostaje razdoblje od 22 minute.
Odvjetnik obitelji Bilić Vinko Ljubičić je odmah po informaciji da su u Fulajama pronađeni posmrtni ostaci nepoznate osobe bio uvjeren da je riječ upravo o Antoniji Bilić. Osim činjenice da su uz kosti pronađene i ženske plave traperice te gumica za kosu, ustvrdio je kako je riječ o lokaciji koja je Paravinji bila dovoljno blizu da se, u vrijeme za koje nema podataka tahografa, mogao riješiti tijela.
Spomenuto kamionsko ugibalište je lani pretraženo u čak dva navrata, no oba puta nije ništa pronađeno. Tajnu koja je trajala punih sedamnaest mjeseci posve su slučajno razriješila dvojica muškaraca iz Josipdola koji su, vozeći se traktorom, ugledali nešto bijelo u travi, misleći u prvi čas da se radi o lopti. Bila je to, nažalost, lubanja nesretne djevojke.