Kad je vrijeme za poljoprivredne radove, polja i okućnice puni su ljudi

Prošlog vikenda vrijeme je bilo stvoreno za rad na otvorenom. Naša mala ekipa uputila se u bodule. Jutarnji trajekt u subotu bio je krcat vozilima i ljudima. Uz brojna osobna vozila uočili smo značajan broj kamiončića i dostavnih vozila raznih majstora popularno zvanih bauštelaca. Brojni građevinski radovi za dolazak turističke sezone su u tijeku.

Kako otočnih majstora ima vrlo malo, posao na otocima pronašli su brojni majstori iz kontinentalnog područja, što je vidljivo po registracijama. No nisu na trajektu za Preko u subotnje jutro bili samo furešti i bauštelci, već je krenuo i domaći svijet koje je život odnio u grad, ali imaju na otoku djedovinu. Treba prozračiti kuću, urediti okućnicu, oškarati voćke i masline, posaditi povrće. Velik je to obujam posla za dan i pol, jer u nedilju nakon ručka se ne radi i treba se spremiti za povratak.

Da ne ispada da na otoku rade samo došljaci, i domaći svit uređuje masline i sadi povrće na okućnici. Doduše nestale su značajne povrćarske proizvodnje jer se svijet okrenuo lakšem i unosnijem poslu. Nekadašnji otočni vinogradi na Pašmanu davno su se osušili, osim nekoliko izuzetaka koji podsjećaju na kvalitetan otočki plavac i maraštinu. Rani krumpir iz otočne crvenice još uvijek izaziva gricule kod svih onih koji su ga kušali. Danas se sadi samo nekoliko kilograma na okućnici.

Povrtlarice posađene već u veljači

Šjora Danica iz Dobropoljane u svom vrtliću blizu mora posadila je krumpir sredinom veljače i u subotu je obavila nagrtanje.

– Ako vrijeme posluži bit će mladog krumpira već u svibnju, pojašnjava šjora Danica. Nije samo krumpir jedino povrće u Daničinom vrtu. Grašak, blitva, bob, čičvarda, jari grav i bob posijani su u veljači, a zasad se može reći da su odlično niknuli i da dobro napreduju.

– Evo pogledaj kapulu, sadila sam je za blagdan svetog Luke i najbolje će prispjeti za Uskrs. Kakav je to uskrsni ručak bez janjetine i mlade kapulice, priča Danica.

Kada je riječ o ovcama, njih nismo vidjeli na Pašmanu. Kažu da ih netko drži po jednu dvije, a u Dobropoljani tovara, sinonima otočkog života i poljoprivrede, ima samo Marinko.

Budući da vikendaši otočne poljoprivredne radove moraju obaviti u kratkom vremenu, potreban je značajan broj ruku. Stoga treba uz članove obitelji na otočne radove povesti i prijatelje jer svatko voli malo raditi uz obilje svježeg zraka i dobre spize te ‘dati ruku’ prijatelju, rođaku i kumu.

Jutarnjim trajektom za Preko krenuo je i Ante. Mora oškarati roditeljske masline, kao i masline od teta. Njegovo je da škara, a tete će sakupljati grane, kositi travu i obavljati sve što je potrebno da maslinik bude primjeren.

– Sve mora biti na svojem mjestu jer 25. Dani masline koji se održavaju 28. i 29. travnja u Zadru imaju u programu izlet na Pašman gdje će se, uz natjecanje u kuhanju žgvaceta, održati terenska nastava s pokaznom rezidbe, precjepljivanja i fertirigacije u našem masliniku, saznajemo od Ante.

Rezidba maslina

Naučio je Ante davno rezati masline. Bavio se i uslužnim rezanjem, ali danas zbog posla i obiteljskih obveza škara samo roditeljske masline i susjedima u zadarskom kvartu Sinjoretovo. Mora, dakako, škarati i masline barba Vjeke iz Šimuna na otoku Pagu.

– Vjeko ne vjeruje u nikog osim u mene da rezidbu maslina mogu obaviti kvalitetno i po njegovom guštu: Čak ne vjeruje ni u način rezidbe mojeg oca, a za kojeg govore da je stručnjak za masline, pojašnjava Ante.

Antine tete odlaskom u mirovinu život u gradu zamijenile su onim na otoku. Skučeni prostor stana zamijenile su prostranstvom kuće i okućnice.

– Ovdje uvijek ima nešto da se radi i dan gotovo proleti. Često puta se u večer pitam od čega sam umorna i što sam cijelog dana radila jer taj posao nije vidljiv, ali je koristan, govori Jadranka, poznata zadarska likarica koja je ambulantu i Zadar zamijenila životom na školju.

Život na školju ima svoju specifičnost i pravila. Ipak ta pravila izlaze iz okvira jer nekadašnji otočni život mijenja brojna apartmanizacija i turistička vreva koja će početi već uskršnjim blagdanima. Tradicionalan otočni život ostao je samo u sjećanjima starijih žitelja, a živi i u priredbama tijekom ljeta koje se organiziraju za turiste. Jer trebamo biti pošteni i reći da je skroman otočni život s prihodima od poljoprivrede zamijenio onaj unosniji s prihodima od turizma. Osim toga, bolje je prodati bokunić građevinske parcele nego se topiti kao pomorac po svjetskim morima.

Ulazak Isusa u Jeruzalem

Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave za križ na zidu, a dio odnesu u staju i u polja. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

Vrijeme je uskrsnih blagdana. Sve započinje s Cvjetnicom kao uvodom u Veliki tjedan, ali i Isusovim mukama koje su uslijedile nakon toga. Vješti trgovci napravili su dobar posao prodajući maslinove grančice ispred crkava u kontinentu na dan Cvjetnice. Posao im kvare oni koji sakupljene grančice nakon rezidbe šalju u kontinent da u blagdanima Uskrsa mogu uživati njihovi prijatelji. Tako je ekipa bonkulovića iz Zadra i ove godine tradiciju slanja maslinovih grančica u Koprivnicu dugu dvadeset godina vjernicima župe Svetog Nikole obavila na vrijeme. Gesta koja će razveseliti prijatelje u Koprivnici bila je povod da se ekipa družila rezanjem i pakovanjem grančica.