Amerikanci mogu zazvati Boga, Turci ističu sekularizam

Njemački kancelar može izabrati hoće li prisegu završiti s “Tako mi bog pomogao” ili će ovu rečenicu izostaviti, a prvi koji ju je izostavio bio je socijaldemokrat Gerhard Schröder. Španjolski socijalist José Luis Rodríguez Zapatero zakletvu je položio pred križem, Biblijom i kraljem, a tekst prisege obuhvaćao je i obećanje lojalnosti kralju
“Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno na korist svih hrvatskih državljana, da ću se držati Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, zalagati se za očuvanje nezavisnosti. opstojnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske te da ću činiti sve da se osigura redovno djelovanje svih tijela državne vlasti”. Ovako je nakon provedenih neposrednih predsjedničkih izbora 1992. godine prisegnuo prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman izgovorivši tekst propisan u Zakonu o izboru predsjednika republike iz 1992. godine. Pet godina kasnije, nakon promjene zakona u lipnju 1997. godine, u tekst prisege ušla je rečenica “Tako mi Bog pomogao” koju je pobijedivši drugi put na i izborima izgovorio Tuđmana, koju je kasnije dva puta izrekao Stejpan Mesić, te će treći koju je izgovara pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske biti Ivo Josipović.
Kako su prisezali naši stari?
Prema članku 397. Ustava bivše SFRJ prisegu koja se tada nazivala “svečanom izjavom” davali su Predsjednik Republike, predsjednik i članovi Predsjedništva SFRJ, te  predsjednik i članovi Ustavnog suda Jugoslavije. Tekst prisege je za svenih bio isti i glasio je:
“Izjavljujem da ću se boriti za zaštitu suverenosti, nezavisnosti i integriteta zemlje i za ostvarivanje vlasti radničke klase i svih radnih ljudi, da ću se zalagati za ostvarivanje bratstva i jedinstva i za ravnopravnost naroda i narodnosti, za razvitak socijalističkog samoupravnog društva i za ostvarivanje zajedničkih interesa radnih ljudi i građana Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i da ću se pridržavati Ustava SFRJ i saveznih zakona i savesno i odgovorno vršiti svoju dužnost”.
Devetsto godina prije sastavljanja gore spomenutog Ustava SFRJ, 1076. godine, da bi postao međunarodno priznatim vladarem – kraljem Hrvatske i Dalmacije, knez Dmitar Zvonimir papinskom je legatu Gebizonu u crkvi Sv. Petra i Mojsija u Solinu uručio prisegu o vjenosti. U toj se prisezi koju poznajmo po prijepisu s latinskog koji datira iz 12. ili 13. stoljeća Zvonimir Gebizonu zavjetuje da će stalno ispunjavati sve što mu Papa naloži, da će “u svemu i po svemu čuvati vjernost prema apostolskoj stolici” i “što god su u ovom kraljevstvu, kako apostolska stolica, tako i njezini poslanici odredili ili će odrediti” to će nepromjenjivo čuvati.
“Poštovat ću pravdu i braniti crkve; pobrinut ću se za prvine, desetine i sve ono što pripada crkvi; brinut ću se za živote biskupa, svećenika, đakona i podđakona da pobožno i pravilno žive. Zaštićivat ću siromahe, udovice i siročad, i poništavajući nedopuštenu vezu medu rođacima, ustanovit ću zakonito vjenčanje s prstenom i svećeničkim blagoslovom, a ustanovljeni brak neću dopustiti da se izopači. Protivit ću se prodaji ljudi i uz pomoć ću se Božju pokazati pravedan u svemu što je u skladu s pravdom”, također stoji u tekstu prisege u kojem Zvonimir navodi i kako “služiti Bogu znači isto što i kraljevati”, te dodaje kako se “prepušta i predaje, umjesto blaženom Petru i gospodinu našem, papi Grguru i njegovim nasljednicima na apostolskoj stolici”.
“Bit ću od ovog časa unaprijed vjeran sv. Petru i svom gospodaru papi Grguru i njegovim zakonito izabranim nasljednicima. Neću pomagati ni savjetom ni djelom one koji budu radili na tome da se sam papa, njegovi budući nasljednici ili poslanici ubiju, rane ili zatvore. I nikome neću svjesno odati na njihovu štetu namjere koje mi povjere. A kraljevstvo koje mi ti, gospodine Gebizone svojom rukom predaješ vjerno ću zadržati i nikad neću nipošto oteti apostolskoj stolici ono vrhovno pravo. Dođu li moj gospodar papa Grgur i njegovi nasljednici i poslanici u moju državu, s poštovanjem ću ih primiti, časno s njima postupati i ispratiti ih. I odakle god me pozovu, iskreno ću im, kako budem mogao, služiti”, zaključuje Zvonimir.
Prisege u svijetu
Barack Obama je, preuzimajući dužnost predsjednika i završivši s izgovaranjem teksta kojeg propisuje Ustav SAD, dodao i rečenicu “Tako mi Bog pomogao”, no ona se ne nalazi u ustavnom tekstu, te je svakom izabranom američkom predsjedniku ostavljeno da sam izabere želi li ili ne želi pozvati božju pomoć.
Američki predsjednici mogu izgovarajući prisegu izabrati hoće li se zakleti ili izjaviti da će “vjerno izvršavati dužnost”. Zanimljivo je spomenuti da je jedini koji je odabrao opciju izjavljivanja bio Franklin Pierce, dok primjerice Theodore Roosevelt nije 1901. koristio Bibliju prilikom izricanja zakletve. Dwight Eisenhower, Harry Truman i Richard Nixon zakleli su se, međutim, na dvije Biblije, a Lyndon Johnson na katolički misal. Uvriježeno je mišljenje kako je George Washington bio prvi koji je izgovorio rečenicu “Tako mi bog pomogao”, i time uveo tradiciju koja se održala do danas, no među uglednim američkim povjesničarima čuje se i glas onih koji su uvjereni kako je riječ o mitu nastalom na sjećanju Washingtona Irvinga koji je prisezi Georgea Washingtona prisustvovao kao dječak. U prilog njihove sumnjičavosti povjesničari citiraju pismo francuskog ministra vanjskih poslova Comte de Moustiera koji opisujući ceremonijal ne spominje da je Washington išta dodao na Ustavom propisani tekst. Prvi američki predsjednik za kojeg je dokumentirano izgovaranje rečenice “Tako mi Bog pomogao” je Chester A. Arthur koji je dužnost preuzeo 1881. godine.
Njemački kancelar također može izabrati hoće li prisegu završiti s “Tako mi bog pomogao” ili će ovu rečenicu izostaviti, a prvi koji ju je izostavio bio je socijaldemokrat Gerhard Schröder. Španjolski socijalist José Luis Rodríguez Zapatero zakletvu je položio pred križem, Biblijom i kraljem, a tekst prisege obuhvaćao je i obećanje lojalnosti kralju i čuvanje u tajnosti odluka vlade.
Predsjednik Turske, ali i svi članovi parlamenta i te ministri, pri preuzimanju dužnosti polažu zakletvu “pred velikim turskim narodom” u kojoj, upravo suprotno pozivu božanske pomoć, izražavaju kako će ostati pri demokratskoj i sekularnoj republici nastaloj na reformama Ataturka i kako se nikad neće udaljiti od lojalnosti Ustavu, niti od ideala koji svakom građaninu jamči osnovne slobode i ljudska prava u okviru pravde, nacionalne solidarnosti, mira i prosperiteta.
Niz finskih visokih dužnosnika obvezan je položiti prisegu, a mogu izabrati želi li obećati ili prisegnuti pred svemogućim i sveznajućim Bogom ili se zakleti na svoju čast i savjest. Zakletva finskog predsjednika nema predviđenu vjersku notu.
Među najjednostavnijima su prisege koje izgovaraju izraelski i talijanski predsjednik. Predsjednik Izraela jednostavno jamči da će biti lojalan državi Izraelu i njezinim zakonima i vjerno ispuniti svoju dužnost, dok se onaj talijanski zaklinje kako će biti vjerana Republici i poštovati Ustav. Na tekst prisege predsjednika, talijanski premijer prilikom preuzimanja funkcije dodaje i kako će svoje dužnosti obavljati u isključivom interesu naroda.

 PRISEGA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

“Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.
Kao hrvatski državni poglavar držat ću se Ustava i zakona, brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.
Tako mi Bog pomogao.”

 PRISEGA PREDSJEDNIKA SAD-a

Svečano se zaklinjem (alternativno; izjavljujem) da ću vjerno izvršavati dužnost Predsjednika Sjedinjenih američkih država, da ću to činiti najbolje što mogu, da ću čuvati, štititi i braniti Ustav Sjedinjenih američkih država.