Moj uspjeh je u prvom redu uspjeh kolega s kojima sam imao privilegij raditi

Počasni doktorat Sveučilišta u Zadru dodijeljen je prof. dr. sc. Nenadu Šestanu, hrvatskom znanstveniku, redovitom profesoru na Sveučilištu Yale, neurobiologu koji je svojim proučavanjem funkcije ljudskog mozga ostavio dubok trag u svjetskoj znanosti, a posebno je zaslužan za razvoj i unaprjeđenje istraživanja i usavršavanja novih znanstvenika u području neuroznanosti u Hrvatskoj.

Najveće priznanje

Senat Sveučilišta u Zadru donio je odluku o počasnom doktoratu u siječnju 2021. godine. Zbog pandemije koronavirusa naslov mu te godine nije mogao biti uručen te je priređen ove godine, uz proslavu 21. Dies academicusa.

Tijekom doktorskog studija na sveučilištu Yale, pod mentorstvom akademika Paška Rakića, Šestan je otkrio novu ulogu signalizacije određenih bjelančevina u regulaciji razvoja neurona moždane kore. Jedan od prvih znanstvenika koji su primijenili genomske metode u proučavanju razvoja ljudskog mozga i povezanih poremećaja. Za svoja je istraživanja ljudskog mozga svojedobno je dobio 15 milijuna dolara iz tzv. »science stimulus package« američkog predsjednika Baracka Obame.

– Moj uspjeh je u prvom redu uspjeh kolega s kojima sam imao privilegij raditi. Dobri ste onoliko koliko su dobri ljudi kojima ste okruženi. Ako ste sami, ne možete riješiti probleme koji su veliki. Ja sam u svom laboratoriju okružen s 40 ljudi, od toga 27 profesora. Svi su oni uz mene ostvarili svoj san, svaki dan rada s njima je veliko zadovoljstvo. Život mi je puno nagrada dao, ali ovo što sam doživio u Zadru mi je najveća počast u životu, rekao je nakon primanja počasnog doktorata Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Nenad Šestan, u razgovoru koji je u Svečanoj dvorani priređen za širu javnost.

Temelj je obitelj

Kako je krenula Vaša priča?

– Sve je krenulo od obitelji, koja je temelj svega, i školovanja i nekog usmjerenja u životu. U Zemuniku smo živjeli u blizini autobusne stanice, a uvijek kad imate protok ljudi netko donese neku ideju, od svakoga se može nešto naučiti. Moja majka žarko je željela da postanem liječnik, pa je kupila crnu medicinsku enciklopediju koju danas čuvam. Počeo sam čitati po abecedi i dok nisam došao do slova “M”, iako mi nije bilo posebno zanimljivo, već sam mnogo naučio. Tada sam došao do članka o mozgu kojega je potpisao akademik Ivica Kostović. Pravi entuzijazam počeo je na Medicinskom fakultetu, u jednoj poticajnoj atmosferi s prof. Kostovićem koji mi je dao smjer u kojem trebam krenuti. Kad sam odlučio otići u Ameriku, mislio sam da ću se možda osramotiti. To se na sreću pokazalo pogrešnim.

Kakvo je bilo Vaše iskustvo obrazovnog sustava u Hrvatskoj?

– Mislim da obrazovanje u Hrvatskoj i u bivšoj državi bilo je izuzetno kvalitetno. Letio sam u avionu, tresao sam se, imao sam osjećaj da je to nešto visoko, nisam vjerovao u znanje koje sam dobio, ali nije bilo tako. Što se tiče srednjoškolskog znanja kvaliteta je vrlo visoka. Imamo dosta jaku tradiciju školstva. Prioriteti su važni, druga stvar što Hrvatska ima sustav gimnazija. Ja sam bio čupav, volio sam metal glazbu, ali imao sam nadarenost za znanje, samo što nisam izgledao tako. Meni se posrećilo, imao sam par nastavnika koji su vidjeli nešto u meni, i to puno znači.

Zahvala roditeljima Anđelki i Ivici, a na svečanosti je bila i ponosna kći Maja, FOTO: Filip Brala

Američki san

Jeste li ostvarili američki san i kako to izgleda?

– Američki san postoji i ne postoji, postoji hrvatski san, zemunički san. San je ono što vas ispunjava. Amerika nije za sve, bilo je mojih kolega, izvrsnih znanstvenika, koji se nisu snašli, i vratili su se u Hrvatsku, predaju na fakultetu, ali jednostavno to nije bilo za njih, vidjeli su svoj san u Hrvatskoj.

San je ono što vi napravite. Ja sam u Ameriku otišao samo zbog jedne stvari, znanosti, koja na žalost zahtijeva infrastrukturu i ogromne novce koje Hrvatska ne može priuštiti nego kroz EU fondove, mislim da je to budućnost Hrvatske. Materijalizam je pokvario svijet. Gucci, auti… to nije za mene san, ali čovjek mora sam do toga doći.

Američki predsjednik Barack Obama dodijelio Vam je 15 milijuna dolara za znanstvena istraživanja mozga, to zvuči “filmski”, što možete reći o tome?

– To mi je bio jedan od najdražih dana u Americi. Završio sam u Bijeloj kući, na televiziji, i žena je došla do zaključka da stvarno radim nešto pametno. Novac je bio za laboratorij, sustav Amerike je takav da se moraš boriti za svoje novce. Američki predsjednik je napravio te velike programe, ja do toga nisam vjerovao, bio sam mala “bebica”, tada sam shvatio da ljudi vjeruju u mene.

Koji su Vam najveći izazovi profesionalno i osobno?

– Ambiciozan sam i obiteljski čovjek, imam četvero djece. Kad sam završio Medicinu, imao sam priliku raditi za puno više novca, ali odabrao sam ono što je bilo bliže skladnom obiteljskom životu. Profesionalno moj svaki dan je drukčiji, imam 40 kolega, najvažnija stvar je imati razumijevanja prema ljudima i biti psiholog.

Dijete Zemunika

Kako se opuštate od stresa?

– To je najvažnije pitanje. Ja o tome puno razmišljam, želim napraviti životni stil, vrlo sam ambiciozan u poslu… Supruga i ja volimo kuhati, imamo dosta veliku vinoteku, volim crno vino, to me opusti, pijem samo kad jedem i nikakav drugi alkohol ne pijem. Kad su djeca kod kuće, odlučimo što ćemo gledati na Netflixu.

Gdje se vidite u mirovini?

– Ne planiram ići u mirovinu zato što me posao ispunjava, a gdje ću ići u mirovinu to ovisi gdje će biti moja djeca, nadam se da se neće ljutiti da im budem blizu.

Kakvi su vam rituali kad dođete “doma”? Priroda, Zemunik, što je ono što vas vraća osim obitelji koju ističete kao najvažnije?

– Mene najviše vraća Zadar, ipak je to drugačija kultura od drugih gradova u Hrvatskoj poput Osijeka ili Varaždina, tu su kulturološke razlike. Bili smo prošlo ljeto dva mjeseca ovdje i kćer me pitala kada će doći tvoj šaljivi rođak. Nije pitala ići na sunce, kupovati… Važan joj je taj susret, to je njezin rođak. Ja sam stvarno dijete Zemunika i učenik Zadra. Zadar je povijesni grad, jedan od najljepših gradova na svijetu. Nije Venecija ni Dubrovnik, mnogi gradovi postali su preturistički, Zadar ima nešto što stvarno drugdje nisam vidio.

Osvrnimo se na malu sredinu iz koje ste došli, kada ste počeli vjerovati da ćete uspjeti iako ste iskoračili iz male sredine iz koje ste “osvojili” svijet?

– Ja samo razmišljam što ću kuhati, kuham petkom, subotom i nedjeljom, ja sam apsolutno neopterećen, ne mislim o tome, to je nevažna stvar, uspjeh je relativan, za mene je najuspješnija osoba moj otac. Imao je super posao, vodio je boćarski klub u Zemuniku i bio je sav sretan, nikad nije letio, to je uspjeh u životu. Relativno je to. Upoznao sam ljude koji imaju sve, dva dana sam proveo s najbogatijim ljudima na svijetu, bio sam toliko razočaran. S druge strane imate čovjeka koji živi s tri kokoše i jedva čeka s jednom nekoga počastiti. Uspjeh je relativna stvar.

“Recepti” za uspjeh

Što možete reći mladima, kako upoznati i otkriti sebe, mladima je teško otkriti kojim putem krenuti.

– Mislim da je danas puno teže zbog interneta. Mi kad smo bili mali, ja sam bio sretan sa svim, vaditi krumpire, nevjerojatna stvar, sjećam se kad je stric kupio balačicu za kupiti sijeno, prva u Zemuniku. Uvijek sam volio slušati starije ljude, stariji su svi imali drukčije mišljenje, mladi su kao male mušice koje idu na svjetlo, ja sam imao malo ali dovoljno izbora, danas su djeca izbombardirana, to je najveći problem, Facebook. Imam osjećaj da je to veće zlo nego ne znam što, jer teško je biti mlada cura, ova haljina, ona, ovaj auto, onaj, teško je odlučiti što želite, izbor vas utopi.

Koji je “recept” za uspjeh koji možete prenijeti mladima?

– Temelj svega je obitelj. Svaki dan donosi nepredvidivosti. Prošli smo rat, to je bila trauma za sve. Neke stvari ne možete predvidjeti. Ali kada se vratite i imate temelje doma i popričate s nekim, to je ono najvažnije u životu. Druga stvar je – morate se fokusirati u životu. Izaberite nešto što vas intelektualno zadovoljava. Držite se toga kao pijan plota, a što manje se bavite tuđim problemima. Zatim, kad počneš raditi, dobro slušaj što ti drugi govore i budi iskren. Trebate biti uzor ljudima s kojima radite, i morate biti prisutni. Treba biti spreman na kritiku, ali i na šalu. Svatko od 40 zaposlenika u mom laboratoriju mora jednom godišnje napraviti šalu na moj račun. Važno je da se vidi koliko je netko inteligentan jer napraviti dobru šalu nije lako, i čovjek se opusti, važno je da se može nešto reći drugome, povjerenje je bitno.

Imate li danas san?

– Nemam nikakve želje, penjati se akademski, ići na drugo sveučilište… Moj veliki san je da se ništa ne promijeni u mom životu, da se nastavi ovo što imam.

Dr. Šestanu uručena je diploma počasnog doktora, upisan je u knjigu počasnih doktora te mu je kao prigodan dar uručena skulptura, rad zadarske umjetnice Zvonimire Karavida.

Fotografija za uspomenu na veliki dan, FOTO: Filip Brala

Uzor i poticaj studentima

– Sveučilišna tradicija je dodjeljivati počasni doktorat osobama iznimnih postignuća i zasluga, osobama koje su na čast sveučilišnoj zajednici i hrvatskoj državi, osobama koje su vrijedne najvišeg poštovanja. Znamo da niste očekivali i tražili potvrdu svog rada i osobe, ali prema našim mjerilima vi ste vijorili na vrhu i zasjenili sve druge prijedloge. Kao dijete Zemunika, zadarski učenik, hrvatski student, svoj fascinantni istraživački duh zamršen još u djetinjstvu pretvorili ste u strast te uspjeli svoje snove ostvariti u konkurentnom okružju cijelog svijeta. Uzor ste i poticaj našim studentima, učenicima i nastavnicima, kojima pokazujete da se ne smiju zadovoljiti osrednjošću te da se isplati slijediti svoje snove, rekla je uoči dodjele naslova rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican.

Odluka da se počasni doktorat Sveučilišta u Zadru dodijeli dr. Šestanu predstavlja priznanje znanstveniku za nove i originalne doprinose u području neuroznanosti, a s druge je strane uspio održati i značajno razviti laboratorij u kojem radi, a koji predstavlja znanstveno-istraživačku ustanovu koja je i mjesto susreta znanstvenika sa svih strana svijeta. Ujedno je taj laboratorij i mjesto koje povezuje i pruža priliku za rad velikom broju perspektivnih mladih znanstvenika iz Hrvatske.

Šestan je rođen 1970. u Zadru. Diplomirao je 1995. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (M.D.). Nakon završetka studija medicine u Hrvatskoj otišao je u SAD te je na Sveučilištu Yale pod mentorstvom akademika Paška Rakića 1999. obranio doktorsku radnju iz područja neurobiologije. Godine 2002. izabran je za docenta, godine 2008. za izvanrednog profesora te 2012. za redovnog profesora u trajnom zvanju na Odjelu za neuroznanost Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale. Od 2016. je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Glavno područje interesa mu je način na koji geni kontroliraju razvoj neurona i sinaptičke veze u kori velikog mozga te kako genetske mutacije uzrokuju bolesti koje dovode do teškoća u razvoju ljudskog mozga. Takve bolesti, za koje još uvijek ne postoje detaljna i potpuno jasna objašnjenja, su autizam, poremećaji intelektualnog razvoja i Touretteov sindrom.

Sadržaj je nastao u suradnji sa Sveučilištem u Zadru.