Sjećanje na priješke lavandijere ne blijedi

Na današnji dan 1891. godine dogodila se nesreća koja je zauvijek ostavila trag na Preko i otok Ugljan. Naime, danas se navršila 131 godina od tragične smrti 16 lavandijera koje su stradale na putu od Preka prema Zadru. Stradale su u rano jutro noseći čisto rublje gospodi u Zadar.

Jako jugo prevrnulo brod

Nedaleko od otočića Galevca (Školjića), brod se pod udarom orkanskog juga nagnuo te prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, sedam muškaraca i 24 žene (pralje), stradale su one pralje koje su bile u unutrašnjosti broda, zatvorene palubnim poklopcem koji je štitio njih i rublje od nevremena.

Najstarija lavandijera imala je 75 godina a najmlađa 14, a među poginulim lavandijerama bile su i dvije trudnice. Poimenice poginule lavandijere su: Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Gašpa Jurin, Bara Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Gašpa Matacin, Tomica Matacin i Kate Mazić.

Naša mati

Za Preko taj dan ostao je jedan od najtužnijih u povijesti mjesta. Iako je prošlo više od 130 godina, Preko nije zaboravilo svoje lavandijere.

Nakon svega ostao je iza njih spomenik Naša mati, na Vruljuci (mjestu gdje su lavandijere prale robu) kipara Anselma Dorkina i pjesma Šesnaest lavandijera autora Stjepana Benzona, uglazbio Ivica Stamać, na Melodijama Jadrana u Splitu 1968. izveo Vice Vukov i Rekvijem za 16 lavandijera – glazbeno-scensko djelo iz 1991. napisali Slavko Govorčin i Ivo Nižić.