Subota, 15. lipnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

reportaža

Nekolicina mladih odlučila dočekati Novu u skrovitim kutcima veličanstvenog Velebita

Autor: Đurđa Baljak

04.01.2024. 17:37
Nekolicina mladih odlučila dočekati Novu u skrovitim kutcima veličanstvenog Velebita

Foto: Đurđa Baljak



Na južnom Velebitu, daleko od užurbanosti gradskog života, odvija se posebna proslava Nove godine, kako nam priča Vedran Dorušić, instruktor ronjenja s Paga, koji već godinama bira upravo ovakav nekonvencionalan doček. Naime, nakon svog prvog iskustva dočeka u planini, Vedran ne samo da se zaljubio u ugođaj prirode tijekom zimskog razdoblja, već i posebno iskustvo zajedništva koje se stvara u divljini, daleko od gradske vrve, negdje u zabačenim i skrovitim kutcima veličanstvenog Velebita.


– Kada sam prvi put proslavio Novu godinu na Velebitu, prije dvije godine, odlučio sam da ću svaku sljedeću Novu godinu slaviti u planinarskom okruženju jer je zasigurno riječ o nekonvencionalnom i neobičnom iskustvu, pa sam tako dočekao i 2024. godinu. Boravak u prirodi, bez signala mobilnog telefona, stvara posve drugačiji osjećaj vremena u usporedbi s užurbanim svijetom.


Pored toga, fascinantno je to što nikad ne znate s kim ćete točno slaviti Novu godinu. U planini se uspostave mnoga poznanstva, pa čak i prijateljstva, jer ako često odlaziš u planinu, nakon nekoliko godina počneš redovito sretati neka poznata lica u svakom skloništu, pa je tako bilo i ove godine, priča nam entuzijastični Vedran koji je došao sa svojom kujicom Rinom.





Kako kaže, teško mu je izdvojiti jednu anegdotu s planine jer takvih ima na stotine. Međutim, svakako su neizostavni vicevi i šale, prilikom čega je imao priliku naučiti dosta viceva koje vrlo rado prepričava ostalim planinarima. Pored toga, česte su i rasprave oko kuhanja jer svatko ima svoju teoriju o pripremi nekog jela.


Potreba za odmorom


Pritom, svi planinari redovito donose više hrane nego što je potrebno, pa se sve dijeli zajedno, bilo da je riječ o jelu ili piću, a obroci su češći nego u gradu jer na svježem planinskom zraku ne nedostaje apetita.


– U planini se sve dijeli zajedno, bilo da je riječ o hrani ili piću; nema odvajanja ili zadržavanja za sebe. Takav povratak na uvjetno rečeno »primitivne« postavke čovjeku su potrebne, da se odmori od užurbanosti svijeta, ističe Vedran.


– Odlazak u planinu, gdje nema struje, tople vode i sličnih udobnosti, ponekad mi predstavlja potrebu kako bi se odmorio od svega, uključujući i luksuze kao što je tuširanje. Takva vrsta bijega predstavlja mi svojevrsno punjenje »životnih baterija« i svaki put se zaista odmorim i obnovim energiju.



S druge strane, kada se vratim doma, počnem primjećivati sav luksuz i komfor koji posjedujem, poput grijanja, tuširanja ili mekanog kreveta. Zapravo sve one stvari koje nerijetko uzimamo zdravo za gotovo. Nakon toga zasigurno više cijenim sve blagodati koje nam je pružio doseg razvoja ljudske civilizacije.


Ali nakon nekog vremena, sve to pomalo počnem zaboravljati, pa mi je ponovno potreban odlazak u planinu, kako bih se iznova prisjetio svih tih vrijednosti, kaže nam Vedran.


Osim Vedrana, sreli smo i simpatičnu planinarku, Mariju Oštarić, koja je podijelila s nama svoje iskustvo dočeka Nove godine u jednom od planinarskih skloništa na Velebitu sa svojim prijateljima i Vedranom.


– Prvi put sam otišla slaviti Novu godinu u planinu poslije korone, kada se sve otvorilo i kada je prestala karantena. Kada su mi prijatelji predložili, zvučalo mi je kao odlična ideja i odmah sam pristala. Najviše mi se svidjelo to što ništa nije uhodano i svaki put, dan ili godina je jedinstven.


Osjećaj slobode


Primjerice od vremenskih prilika do aktivnosti koje planiramo tog dana. Svatko tko dođe naknadno donese nešto i svi zajedno dijelimo. Evo, trenutno slavimo Novu godinu već nekoliko dana. Prvi dan u godini smo proslavili s jednom ekipom, a kada je došla druga, morali smo i s njima.



Ali razlika je ta što smo s njima proslavili Novu godinu u dva ujutro s bocom šampanjca, i tako treći dan u tri ujutro i tako dalje, sve dok smo tu, otkrila nam je vesela Marija koja je s prijateljima odlučila provesti tjedan dana u planini. Pritom, kako otkriva, pripreme za silazak s planine im ne padaju nimalo lako, usprkos manjku komfora na koji su navikli u civiliziranom svijetu.


– Silazak s planine isto zahtijeva planiranje, ali i taj trenutak donosi paniku jer znamo da se ponovno vraćamo svojim poslovima i gradskoj užurbanosti. S druge strane, odlazak u planinu pruža nevjerojatno iskustvo vraćanja na jednostavnost postojanja, osjećaj slobode u raspolaganju s vremenom te dublje povezivanje s prirodom i ljudima oko sebe.


To su trenuci kada se cijene temeljne vrijednosti poput bratstva, jedinstva i kolektivnog rada gdje se ističe međusobno dijeljenje i zajedništvo. Bez obzira na veći osjećaj komfora nakon povratka u grad, i dalje ostaje tinjati želja za ponovnim bijegom u planinu, kako bi se podsjetili na univerzalne vrijednosti koje često zanemarujemo u svakodnevnom životu, zaključila je ova mlada planinarka.