
Foto: FILIP BRALA/PIXSELL
Bijeg atlantskog lososa iz kaveza podvelebitskog kanala, kojeg su ribari duž naše obale nalazili u svojim mrežama i na štapovima, izazvao je lavinu komentara i upita. Institut za oceanografiju i ribarstvo u svom je obraćanju javnosti istaknuo kako svaka uzgojna vrsta u akvakulturi, osobito ako nije autohtona, nosi potencijalne ekološke, a posljedično i ekonomske rizike ako gledamo šire od samih poduzetničkih ambicija.
Razmnožavanje i križanje
Naglasili su kako je ključno pridržavati se niza zakonskih mjera kako bi se smanjila mogućnost da gospodarski zanimljive vrste postanu invazivne ili prijenosnici patogena.
S obzirom na to da se u javnosti, a osobito kod ribara i stanovnika obalnog područja, pojavile sumnje i bojazan za ekosustav Velebitskog kanala, razgovarali smo s Hrvojem Čizmekom, predsjednikom Društva istraživača mora 20000 milja, čiji je primarni interes područje biologije mora. Koje su sve opasnosti koje nose alohtone vrste u našem moru, a koje su to koje su se već nastanile, odgovorio nam je Čizmek, poručivši, kako treba biti mudar i probati predvidjeti svaki korak u tom našem djelovanju, upravo radi nas kao vrste.
Za početak nam je objasnio kako upravo radi čovjekovog djelovanja sve više stranih vrsta nastanjuje naše more.
– Atlantski losos, kao i sve druge vrste lososa su vrste hladnijih mora i kao takve prirodno ne žive u Mediteranu. U Jadranu ima sve više stranih vrsta, zbog čovjekovog direktnog i indirektnog utjecaja. Svakako je bitno napomenuti da nisu sve strane (alohtone) vrste apriori invazivne vrste. Invazivne vrste su vrste kojima je dokazano da negativno utječu na ekosustav i/ili na ljudske aktivnosti. U ovom slučaju imamo atlantskog lososa (Salmo salar) koji je svakako strana vrsta u Jadranskom moru, je li i invazivna, po trenutnim saznanjima – nije, ali nitko ne tvrdi da ne može postati. Lososu za razmnožavanje potrebna je čista, slatka voda, odnosno čiste rijeke. Misli da bi problem mogao nastati ako dođe do razmnožavanja i križanja lososa s našom domaćom pastrvom (Salmo trutta) koja živi u tim našim rijekama, navodi Čizmek te dodaje kako su hibridi lososa i pastrve dobro poznati i zabilježeni na području sjeverozapadnih obala Europe gdje su obje vrste autohtone (domaće) pa se pretpostavlja da je hibridizacija i s našom pastrvom moguća.

Hrvoje Čižmek, predsjednik Društva istraživača mora 20000 milja
Izlov dobra opcija
– U tom slučaju, dodatni problem stvara činjenica da je teorijska hibridizacija moguća i s našim endemskim pastrvama koje se nalaze u tokovima naših rijeka. To su sve teorijska nagađanja jer je činjenica da se ne zna puno o lososima koji su pobjegli iz kaveza. Ne zna se jesu li ovi lososi istog spola ili su možda sterilizirani, ne zna se mogu li se oni uopće razmnožavati u prirodnim uvjetima, ne zna se što jedu u uvjetima slobodnog Jadranskog mora, ne zna se hoće li preživjeti ljeto kad se more poprilično zagrije i slično. Uglavnom puno je tu činjenica koje nisu jasne, na neke bi mogli odgovoriti vlasnici i tehnolozi u uzgajalištu iz kojeg se dogodio prebjeg, na neke možda mogu odgovoriti drugi stručnjaci, a na neke će vrijeme odgovoriti, napomenuo je Čizmek dodavši da ista uzgajališta uzgajaju i kalifornijsku pastrvu te da su te dvije vrste jedine koje se uzgajaju u hrvatskom dijelu Jadrana, a da su alohtone.
– Bilo bi dobro da se u slučaju ulova ovih vrsta obavijesti Institut oceanografije i ribarstva u Splitu jer oni evidentiraju nalaze te mogu pokrenuti određena istraživanja u ovom području. Ovo vrijedi i za druge vrste alohtonih riba koje završe u slučajnim ulovima, kazao je Čizmek, a mi smo ga upitali što se može napraviti da se šteta sanira.
– Izlov bi bila dobra opcija, ubuduće, čim se dogodi incident. U trenutnoj situaciji, nemoguće je bilo što napraviti, jer losose love od Istre do južno od Omiša. To znači da su se lososi barem do tamo raširili, istaknuo je Čizmek.
Štetimo sebi
Kako nam je objasnio, u Jadranu ima veliki broj alohtonih vrsta od kojih su samo neke pokazale invazivnost, najpoznatije su plavi rak (Callinectes sapidus), vatrenjača (riba paun ili morski lav, Pterois miles)), kaulerpa (Caulerpa cylindracea) i stipopdium (Stypopodium schimperii).
– Pozitivne strane ovih vrsta su da su prve dvije ukusne i lako se love, kaulerpa se na neki način udomaćila i sad je i sama u kompeticiji s ostalim našim domaćim algama te s njihovim predatorima, jedino je stipopodium relativno nova vrsta i tu će opet vrijeme pokazati što će biti s njom. Generalno, alohtone vrste uglavnom nisu štetne, tek mali broj tih vrata ima invazivni karakter, ali u nekima je taj karakter iznimno jak te žestoko utječe na ekosustave u moru, ali i na dobrobit za ljude. Svakako, uzrok da se neka vrsta naziva ‘alohtona’ je čovjekovo djelovanje koje je neminovno za napredak. Treba biti mudar i probati predvidjeti svaki korak u tom našem djelovanju jer mi mislimo da radimo malu štetu ekosustavu, ali za veći naš boljitak, no mi zapravo štetimo samo sebi, ekosustavi će se oporaviti i izmijeniti jer su se već tisuće puta oporavili ili izmijenili, samo što nas kao vrste više neće biti. Mi zapravo moramo zaštiti more od nas, za nas, zaključio je Čizmek.
najnovije
najčitanije
Scena
OMILJENI BEND
‘OSJEĆAJ JE POSEBAN’ Dalmatino uoči zadarskog koncerta: ‘Hvala nebesima. Dogodila se jedna…’
Zadar
ZADARSKA NADBISKUPIJA
Baby boom na Smiljevcu! Svjetlo iz Zadra u demografskom sivilu Hrvatske: ‘Mi smo mala Božja zajednica’
Hrvatska
ostvarila san
Posljednja preživjela partizanka iz bitaka na Sutjesci i Neretvi prisustvovala inauguraciji
Zadar
ZADARSKI MIR
Održana proslava 667. obljetnice potpisivanja Zadarskog mira
Zadar
REPORTAŽA
MISTO MOJE (12) Sve je više apartmana i stranaca, još malo pa će Turanjci biti kao Indijanci!
Zadar
lokalni izbori
ANKETA Koga vidite kao sljedećeg gradonačelnika Zadra?
Crna Kronika
prebrza vožnja
Prometna nesreća kod Posedarja, vozaču se bore za život
Scena
ZADAR TUGUJE
Članovi SMF-a o iznenadnoj smrti zadarskog producenta Ivana Grancarića
Crna Kronika
nisu imali kacige
Dvojica maloljetnika u Zadru pala s romobila, teško su ozljeđeni
Županija
Iza ponoći