ISPUNJENO DJETINJSTVO Dino Vlahov uistinu je poseban plivač, u bazenu, ali i u životu

Kad odraste, želio bi biti pjevač, a možda i kuhar. Ide u šesti razred, ima najboljeg prijatelja, voli sport – nogomet, rukomet i plivanje i već nekoliko godina sudjeluje na paraplivačkim natjecanjima. On je Dino Vlahov, veseli trinaestogodišnjak s dijagnozom Downovog sindroma, jednog od najčešćih genetskih poremećaja koji sprječava normalan tjelesni i mentalni razvoj. A, povodom Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom koji se obilježava 21. ožujka, razgovarali smo s Dinom i njegovom majkom Majom Milovac o njegovoj svakodnevici.

Ekipa i braća

Nakon škole, uglavnom odlazi na trening u dvoranu ili na bazen na plivanje, kao i kod logopeda. Dino voli školu i voli društvo u svom razredu s kojim je od malih nogu. Kad su krenuli u vrtić u Starigradu, Dino je imao tek tri godine, i od tog trenutaka, dio je ekipe koja ne pravi nikakve razlike.

– Imali smo danas matematiku. Učili smo razlomke i vježbali zadatke. Nakon toga smo imali engleski, gdje smo učili novu lekciju. Moja pomoćnica u nastavi zove se Kristina Vulić i s njom mi je super. A, u školi imam puno prijatelja! Najdraži mi je Josip Parić jer se družimo, šetamo, igramo rukomet i druge igre, govori nam Dino.

– Na plivanju imam trenericu Silvu. Na zadnjem natjecanju plivao sam kraul, prsno i leđno, govori nam Dino dok njegova mama dodaje kako je krenuo i na paraplivačka natjecanja u gradove poput Splita, Rijeke, Zagreba i Sarajeva.

– Volim putovati. Bio sam u Šibeniku i jako mi se svidio, dodaje Dino.

– Kad odrastem, želio bih biti pjevač, a možda i kuhar. Nisam puno kuhao, ali sam jednom napravio crvenu paštu. Al’ to ja ne jedem. Al’ jedemo zdravu i nezdravu hranu. Moj tatica najbolje sprema roštilj, a majka pašta-šutu, govori nam Dino dok Maja objašnjava kako voli kad mu tata sprema pohano, a malo manje voli zeleno na kojem ona inzistira. Na kraju se slažemo kako je važan balans!

Dino ima dva brata, stariji brat Toni ima 17 godina, a mlađi Niko devet godina. Maja nam objašnjava kako se super slaže s Tonijem jer mu je on stariji brat, dok mlađeg Niku malo gnjavi, jer ipak je najmlađi.

– S braćom volim »čilati«, odmarati se i igrati. Najbolje bez mame! Dok tata nešto radi mi »čilamo«, a kad se mama vrati kući radimo teeeške kućne poslove, govori nam iskreno dok mama kroz smijeh dodaje kako ih ona očito – gnjavi.

Podrška u školi

Prilikom našeg zanimljivog razgovora, primjećujemo kako je Dino svestran, duhovit i jako zanimljiv dječak koji zna sto želi. Govori nam kako bi jednog dana volio i nastupati, ali najviše ga veseli provoditi vrijeme s obitelji, kako kaže – »čilati« s braćom i slušati glazbu.

– Što da kažem, sad već ima 13 godina pa su tu i te pubertetske mušice, okretanje očima, neslane šale i slično, ali vidim da baš uživa u svom životu! Nadam se da smo našli pravi balans između aktivnosti koje mu trebaju, obrazovanja, terapija i onog što on želi raditi i čime se želi baviti, govori nam Maja.

Inače, Dino je od trećeg mjeseca života uključen u terapije – logopedske, radne i fizikalne. Kroz godine su radili s različitim stručnjacima i ustanovama, a terapije su se prilagođavale njegovim potrebama.

– Kroz sve faze vodili smo se time da pratimo njegov tempo i potrebe, uz lagani poticaj naprijed. Najvažnije nam je bilo pronaći balans između terapija, škole i njegovog slobodnog vremena, kako bi imao djetinjstvo ispunjeno i obavezama, i onim što voli. I u školi je imao sreću da je od početka imao izvrsne pomoćnike u nastavi koji su uistinu neophodni za sudjelovanje u nastavi. A i škola mu pruža podršku i prilagođava gradivo prema njegovim mogućnostima tako da on može pratiti program. Jedini je učenik s Down sindromom u školi, ali ima još djece s različitim teškoćama koja također imaju pomoćnike u nastavi tako da njegovi vršnjaci od malena imaju priliku živjeti s nešto drukčijom djecom, govori nam Maja uz savjet za roditelje koji se susretnu s ovom dijagnozom, da u cijeloj toj priči, ne zaborave uživati u djetinjstvu svog djeteta.

Sudjeluje u svemu

Da je Dino uz sve izazove dobar učenik i sportaš, potvrdile su nam njegova pomoćnica u nastavi Kristina Vulin i trenerica Silva Žabo.

– On je od predškole s vršnjacima koji ne prave nikakve razlike, uključuju ga u sve igre i nekad mu čak i daju prednost. Sudjeluje u svemu, voli se igrati i nemamo problema što se tiče socijalizacije. Kako je sad u pubertetu, malo bude i lijen ponekad, ali uglavnom ravnopravno, koliko uspije, sudjeluje i u zadacima i svemu. Bitna je ta komunikacija, roditelja, asistenta i djelatnika škole. To je, uz dosljednost, najbitnije, govori nam Vulin dodajući kako zapravo rade na duge staze, svaki dan po malo, jer je svaki dan zaseban.

– S Dinom sam od prvih dana u bazenu i zadnjih pet godina kontinuirano sudjelujemo na državnim i međunarodnim natjecanjima. Dino u svojoj klasi, za osobe s Down sindromom, pokazuje jako dobre rezultate. Također, trenutačno lovimo norme za ulazak u mladu reprezentaciju kako bi se mogli uključiti i na svjetsku scenu. Sve u svemu, rezultati su mu s njegovih 13 godina jako, jako dobri. A energije koliko mu date, toliko, a možda i nekoliko puta više, dobijete natrag, napomenula je Žabo.

U razgovoru s mamom, trenericom i pomoćnicom, saznajemo kako je svaki dan drukčiji, nekad je super, nekad je mrgud, nekad se šali, nekad se ljuti. A, na kraju našeg razgovora, dobila sam i uputu za nas budući susret.

– Zapamti kupiti meni poklon, govori mi, opet, sasvim iskreno.

Pomoćnica u nastavni Kristina Vulić hvali Dina