Zadarski turistički djelatnici pozdravljaju u novom zakonu veću ulogu lokalnih aktera

Saboru je ovih dana predstavljen prijedlog novog Zakona o turizmu, koji potiče ravnomjerni razvoj turističke ponude u cijeloj državi te cjelogodišnji i održivi turizam. Jedna od zakonskih novina je da će lokalne vlasti i turističke zajednice imati znatno veće odgovornosti u upravljanju turističkim odredištima, što naši sugovornici ističu kao jednu od jačih strana predloženog zakona.

TZ-i – glomazan aparat

– Dobro je što im se daje veća odgovornost jer ćemo mi pritisnuti lokalnu upravu da zajednički osiguramo dobar promet i produljimo sezonu, što u konačnici za sobom povlači otvaranje novih radnih mjesta, a od toga svi imamo koristi, tumači predsjednik Udruge obiteljskih hotela Zoran Katić.

S Katićem se slaže i zadarska poduzetnica Selma Čmelik, osnivačica specijaliziranog portala za nautičare čarter.hr.

– Dobro je što se odlučivanje spušta na jedinice lokalne samouprave, smatram to pozitivnim pomakom jer će se svaka destinacija moći razvijati prema svojim kapacitetima, mogućnostima i potrebama. Osobno sam, doduše, malo zabrinuta za to kako će se snaći pojedine, pogotovo manje destinacije, govori Čmelik.

Predsjednik Udruge malih iznajmljivača Zadar, Daniel Radeta, također smatra da spuštanje na jedinice lokalne samouprave ima smisla, ali pri tom ističe kako treba mijenjati smisao postavljanja samih turističkih zajednica, jer one u ovom obliku jednostavno nemaju smisla i predstavljaju glomazan aparat bez ikakvog doprinosa turizmu.

– Treba promijeniti način funkcioniranja turističkih zajednica i smanjiti njihov broj jer nema smisla da ih toliko postoji, naglašava Radeta.

Planovi upravljanja destinacijom, prema prijedlogu zakona, donosit će se na četiri godine, a izrađivat će ih turističke zajednice uz sudjelovanje općina, gradova, županija, ali i samih građana. Gradovi i općine moći će na temelju planova donositi odluke o popisu projekata od posebnog značaja za razvoj destinacije, kao i o broju, vrsti i kategoriji ugostiteljskih objekata i objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge smještaja, kao i o kapacitetima smještajnih objekata u destinaciji.

Selma Čmelik, Foto: Arhiva ZL

Smještajni kapaciteti

Pri tom će turističke zajednice u najrazvijenijim destinacijama izrađivati izračun prihvatnih kapaciteta, koji pokazuje koliko turista može primiti određena destinacija bez negativnih učinaka na lokalno stanovništvo, prostor, resurse kao i na zadovoljstvo turista.

– Brojke koje iz godine u godinu pratimo i pokušavamo nadmašiti, to zaista nema smisla. Konačno je došlo vrijeme da se okrenemo održivom turizmu. Ta se sintagma, doduše, već svela na floskulu, jer smo do sada s održivim razvojem zbilja baratali kao s floskulom. Ali krajnje je vrijeme da se stane na stranu kvalitete, a ne kvantitete. To znači da će ponuđači na Jadranu i u kontinentalnoj Hrvatskoj morati osmisliti način na koji će njihova usluga biti što kvalitetnija i pružati vrijednost za novac, a da pri tom neće ugrožavati naše resurse od kojih svi živimo, tumači Čmelik.

Radeta, s druge strane, ideju ograničavanja broja smještajnih jedinica naziva nebuloznom. Naime, gradovima i općinama daje se mogućnost da odlučuju ne samo o broju i vrsti ugostiteljskih objekata, nego i da ograniče otvaranje novih objekata, smještajnih kapaciteta, restorana ili barova.

– To nije dobro rješenje, treba prepustiti tržištu da odradi svoje. Mali su iznajmljivači bili prvi pokretači ovog turizma kakvog danas imamo, da nije bilo njih ne bi bilo ni turizma. A pitanje kakvu bi državu danas imali da nismo imali ovakav turizam, jer ne treba zaboraviti da je svaki drugi euro u proračunu euro od turizma, kazuje Radeta.

Pri tom smatra da iznajmljivače treba potaknuti da nastave ulagati. Ipak je naš privatni smještaj jedan od najboljih u Europi, no Radeta pri tom naglašava da to ni na koji način nije rezultat inicijative države, nego privatnih ljudi koji su ulagali i žrtvovali svoj životni prostor da bi ga stavili u funkciju turizma.

– Zabranjivati nešto u ovom slučaju bilo bi opća katastrofa za cijelu zajednicu. Treba naći sredinu i potaknuti ljude da još više ulažu, a tržište bi u konačnici trebalo odraditi svoje, tvrdi Radeta.

Daniel Radeta, Foto: Luka Jeličić

Mali i profesionalni iznajmljivači

Radeta pri tom podsjeća da se sve iznajmljivače uvijek trpa u isti koš, pri čemu se propušta smještaj podijeliti na jedinice namijenjene kratkoročnom ili dugoročnom najmu, a vlasnike na male i profesionalne iznajmljivače.

– Treba jednom zasvagda razlučiti tko su mali, a tko profesionalni iznajmljivači. To bi trebalo regulirati na razini zakona, a to u ovom zakonu nije definirano. Imamo situaciju da se uspoređuju mali iznajmljivači koji imaju jednu ili dvije jedinice, a s druge strane imamo male iznajmljivače koji iskorištavaju situaciju pa imaju desetak jedinica, ali se opet vode kao paušalci. Ne treba zaboraviti ni strani kapital, oni uglavnom nemaju interes bavljenja turizmom, nego kapital čuvaju ulaganjem u nekretnine, zbog čega naši ljudi sve teže zbog toga dolaze do nekretnina, ističe Radeta.
Udruga obiteljskih hotela zadnjih se dvadeset i pet godina bori za to da pansioni polako prijeđu u sustav PDV-a otvaranjem malih obiteljskih hotela. Naime, oni kao paušalci po ležaju godišnje plaćaju u prosjeku 110 eura, što Katić smatra premalim iznosom u odnosu na vlasnike obiteljskih hotela, koji imaju obrte i firme, odnosno koji su u sustavu PDV-a.

– Sada će lokalna uprava morati odrediti koliko će dignuti taj iznos, jer 110 eura su premala davanja. Mi smo sugerirali da ne može u istom statusu biti domicilni iznajmljivač koji čitavu godinu živi na nekom području, u odnosu na vikendaše i građevinski lobi koji radi zgrade koje okreću ogromne novce. Mi se borimo da domicilno stanovništvo bude u najnižoj kategoriji, tumači predsjednik Udruge obiteljskih hotela.

Zoran Katić, Foto: Arhiva ZL

Obiteljski hoteli

Pri tom Katić ističe da se otvara niz novih kreditnih linija koje potiču otvaranje malih obiteljskih hotela. Naime, novi Zakon o turizmu propisat će pravni temelj poticajnih mjera usmjerenih na poticanje aktivnosti koje, između ostalog, uključuju prelazak s tradicionalnog obiteljskog smještaja u tržišno održivije smještajne kapacitete, poput obiteljskih hotela te ulaganja u nautički i čarter turizam temeljen na očuvanju okoliša. Godišnji iznos ukupnih potpora za ulaganja u turizmu procjenjuje se u iznosu od 150 milijuna eura.

Čmelik ističe kako je konkretno za nautiku predviđeno financiranje potpora za zelenu energiju odnosno ekološke oblike energije.

– Nisam ušla u detalje, ali iz prvog čitanja čini mi se da čarteri tu nisu prihvatljivi prijavitelji. Nama je operativcima sve još dosta nejasno, zapravo treba vidjeti hoće li se donositi dodatne odredbe i regulative koje će odredbe detaljnije pojasniti, ističe Čmelik.

Jedna od najavljenih zakonskih novina je i uvođenje turističkog ekološkog doprinosa za goste koji borave u destinaciji, od kojeg bi se prihodi mogli trošiti isključivo namjenski, primjerice za poboljšanje komunalne infrastrukture.

– Smatram da ekološki doprinos ne bi trebale uvesti sve destinacije, nego prije svega gradske destinacije i nacionalni parkovi u kojima treba smanjiti pritisak na resurse, poput Dubrovnika, Krke, ali i grada Zadra. Ako će se taj novac kvalitetno upotrijebiti, onda svakako pozdravljam jedan takav namet, smatra Čmelik.