Zadarska atletičarka dvostrukom pobjedom na Prvenstvu Hrvatske ostvarila jedinstveni rezultat

Foto: HAS

U Karlovcu je održano seniorsko Prvenstvo Hrvatske u atletici, na kojem je Zadranka Paola Borović, članica Dinamo-Zrinjevca, osvojila prvo mjesto u troskoku i skoku u dalj, i tako ukupnu brojku titula prvakinja Hrvatske zaokružila na nevjerojatnih 70, uključujući sve dobne kategorije u skoku u dalj i troskoku, od mlađih kadetkinja do seniorki, u dvorani i na otvorenom. U Karlovcu je došla do 70. zlata, i to u skoku u dalj, disciplini koju zadnjih godina ne trenira, budući da se potpuno preusmjerila na troskok. Pitanje je ima li nekoga u Hrvatskoj tko je toliko puta bio nacionalni prvak. Pritom ne mislimo samo na atletiku…

– Iskreno, ne znam ima li netko taj podatak. Kad je riječ o atletici ako netko ima toliki broj medalja sigurno mu u to ulaze i štafete, s obzirom na to da trkači često još uzmu medalje i na 4×100 m, 4×400 m, a imaju i posebno Prvenstvo u štafetama. Moja zlata su sva pojedinačna – kaže Borović i dodaje:

– Posebno mi je to što sam prvi naslov osvojila davne 2008. godine, u kategoriji mlađih kadetkinja u skoku u dalj, koji je bio moja prva disciplina, a sada nakon 15 godina, osvojila sam 70. naslov, i to baš u skoku dalj, iako sam posljednjih godina posvećena troskoku i skok u dalj ne treniram. Tako da ima sigurno nešto simbolično i u tim brojkama.

Foto: HAS

Seniorsko desetljeće

Ne samo da nije lako osvojiti toliko titula, nego ih je zahtjevno i pobrojati…

– Ta brojka zvuči impresivno, i često me pitaju ljudi kako znam da imam toliko naslova, a odgovor je jednostavan. Dok sam bila mala slagala sam lijepo sve medalje jednu do druge na pano koji sam imala u sobi, a onda s vremenom sam prestala, ali sam imala pano gdje sam stavljala samo zlata s Prvenstva Hrvatske, nakon što sam i otišla u Zagreb, kada bi došla kući u Zadar donijela bih medalje i stavila ih na taj pano u sobi i tako kad se prebroje ta zlata dođe se do brojke 70. Od tih 70, 32 su seniorska zlata, a to znam jer World Athletics vodi tu statistiku.

Nacionalna seniorska zlata osvaja punih deset godina.

– Ponosna sam što sam uspjela povezati jedno desetljeće kao seniorska prvakinja Hrvatske s obzirom na to da imam deset naslova u dvorani i deset na otvorenom u kontinuitetu. Posljednji put sam od neke hrvatske troskokašice izgubila na ljeto 2013. godine. Nevjerojatno je kako desetljeće brzo proleti i zato treba maksimalno iskoristiti sve što nam sport pruža.

Foto: HAS

Bilo je upitno hoće li Borović moći nastupiti na PH.

– Iznimno sam zahvalna što sam uopće imala priliku nastupiti na Prvenstvu Hrvatske. Prije dva tjedna na Kupu Europe, u sklopu Europskih igara, morala sam nakon druge serije odustati od natjecanja zbog velike boli u oba stopala. Iako sam se odlično osjećala i skočila rezultat sezone, bilo je prerizično nastaviti natjecanje, s druge strane moj skok je bio dovoljan da donese veliki broj bodova reprezentaciji što je bilo najvažnije. U konačnici sam u sklopu Europskih igara završila na 13. mjestu.

Oporavak je počeo odmah nakon povratka u Zagreb.

– Otišla sam na ultrazvuk u Polikliniku T gdje mi je utvrđena jaka upala plantarne fascije lijevog stopala te nabijena peta desnog stopala. Odmah su mi odradili sve moguće terapije od udarnog vala, flossinga, cuppinga, hlađenja dok je drugi dio terapija od masaže i tekara odradio fizioterapeut iz mog kluba. Stvarno sam sretna osoba jer svaki put kad bi mi se dogodila neka ozljeda pojavili bi se ljudi koji bi mi širokih ruku htjeli pomoći i na tome sam stvarno zahvalna. Uz trud ovih divnih ljudi uspjela sam se spremiti za državno gdje sam statistički postigla neke nevjerojatne brojke.

Okrutnost sporta

Često se sport gleda isključivo kroz rezultat.

– Prethodnih godina većinu ovog bi uzimala zdravo za gotovo jer ako rezultat nije onakav kakav sam očekivala i to zlato bi mi manje vrijedilo. Često mi sportaši ne gledamo širu sliku, zaboravimo na sve probleme ili ozljede, već svoje sportske rezultate shvaćamo kao mjerilo naše važnosti. Sportska natjecanja su tu da pokažu tko je bolji sportaš toga dana, ali ne govore o tome tko je bolji čovjek. Ako je netko bio brži i dalje skočio to ne znači da onaj koji nije manje vrijedi. On samo toga dana nije bio najbolji u svojoj disciplini, ali njegova osobnost i ljudska kvaliteta nisu se promijenili. Sport je okrutan, on je natjecanje gdje biramo najboljeg, ali najboljeg u tom jednom malom segmentu života. Ali sport nije mjerilo nas kao ljudi, zbog sporta se ne bismo trebali osjećati manje vrijedno jer tog dana nismo mi bili najbolji u tom jednom malom segmentu, koji je nama sportašima tada sve.

Borović stoga zaključuje:

– Svako natjecanje je prilika za učenje i razvoj, pobijedili ili izgubili, iz svakog možemo izvući najbolje, iz svakog poraza i svake pobjede možemo izaći kao bolji mi, i na kraju to je poanta, pobijediti sebe koji si bio jučer, da budeš bolja verzija sebe sutra, u sportu i u životu, uvijek. Iako sam već 15 godinu u atletici, ove stvari sam počela shvaćati tek posljednjih nekoliko godina, i zato bi voljela da ovo pročitaju svi mladi sportaši. Željela bih da sam više uživala u svojim sportskim rezultatima dok sam bila mlađa i da sam manje bila stroga prema sebi, ali zato sada pokušavam iz svakog natjecanja izvući najbolje i biti sretna i zahvalna što se bavim onim što volim. Sport je najljepše razdoblje života, neovisno jeste li bili svjetski prvak ili samo trenirali, bez da ste ikad otišli na neko natjecanje. Nitko ne bi trebao iz sporta otići nesretan i frustriran, a nažalost toga ima jako puno. I zato kad god imam priliku želim svim mladim sportašima reći da uživaju u svojim sportskim trenutcima i da ih više cijene, jer sve to jako brzo prođe, a sve dobro i loše u sportu što prođemo na kraju nas oblikuje u bolje i jače ljude – zaključila je Borović pred kojom je 22./23. srpnja novi izazov, Prvenstvo Balkana u Kraljevu (Srbija).