Talijanski književnik pohvalio prijevod nekadašnjih zadarskih studentica: 'Hrvatski jezik zvuči ljepše od talijanskog'

Na Odjelu za talijanistiku Sveučilišta u Zadru prigodnim programom, koji je uključivao jezične i književne radionice, predstavljanje književnog prijevoda te stručni skup za nastavnike talijanskoga jezika, obilježen je Tjedan talijanskoga jezika u svijetu.

Uz stručni skup za nastavnike talijanskoga jezika, posvećen učeničkoj motivaciji, nastavničkoj samorefleksiji u doba umjetne inteligencije te razmjeni nastavničkih iskustava i primjera dobre prakse, središnji dio programa bilo je predstavljanje hrvatskoga prijevoda zbirke novela „Nelle vene del tempo / U venama vremena“ talijanskoga književnika Francesca Marronija. Zbirku su prevele Tina Milas Stamenić, Cecilija Nekić i Andrijana Zorić, nekadašnje studentice Odjela za talijanistiku.

Pročelnica Odjela izv. prof. dr. sc. Ana Bukvić predstavila je autora pripovijetki, talijanskog književnika i sveučilišnog profesora u mirovini Francesca Marronija. Dugi niz godina radio je na Sveučilištu „Gabriele d’Annunzio” u Pescari te je osnivač Centra za viktorijanske studije. Uz bogatu akademsku karijeru Marroni se intenzivno posvetio i književnom stvaralaštvu. U središtu njegova pripovjednog svijeta nalaze se vrijeme, sjećanje, međuljudski odnosi i osobna iskustva. Posebna se pažnja pridaje unutarnjem životu likova te načinu na koji prošlost nastavlja oblikovati sadašnjost.

Sudionicima predstavljanja putem videoveze obratio se i sam Marroni, koji je zahvalio profesorici Bukvić na inicijativi za prijevod, prevoditeljicama koje su obavile izvrstan posao te nekadašnjoj talijanskoj lektorici na Odjelu Pasqualini Corropolese, koja više nije među nama, a koja mu je 2011. godine bila domaćin na Sveučilištu i u gradu Zadru.

– Zahvaljujem prevoditeljicama koje su obavile zaista izvanredan posao. Kako to znam? Ne znam ni riječ hrvatskog, ali upotrijebio sam prevoditelj DeepL, umetnuo nekoliko rečenica i usporedio ih te zaključio da hrvatski zvuči čak ljepše od talijanskog. To znači da je prijevod napravljen vrlo dobro jer je uspio prenijeti idiomatske nijanse i te posebne aspekte jezika. Kad sam bio dječak, krajem pedesetih godina, često bih se penjao na brežuljak iznad svoga grada Giulianove, gledao prema horizontu i pitao se što je iza njega. Sada nakon što sam upoznao obje obale, mogu reći kako se između njih rađa zajednička želja za susretom i kulturnim jedinstvom dvaju jezika. Talijanski i hrvatski zvuče kao različite glazbe, govore o različitim narodnim tradicijama, a ipak ideja dijaloga postoji i traje kroz vrijeme. To nije susret koji se odvija samo na gospodarskoj ili trgovačkoj razini, nego susret koji omogućuje obogaćivanje naših jezičnih, kulturnih i ljudskih iskustava na temelju zajedničke povijesno-zemljopisne matrice, a to je, naravno, Jadransko more, rekao je Marroni.

Svoje pripovijetke, istaknuo je, piše okružen velikanima književnosti, osjećajući unutarnju potrebu da opaža male taloge stvarnosti, sitne detalje iz kojih se potom otkriva cijeli svijet.

Prevoditeljice su otkrile kako im je prvi poticaj za prevođenje Marronijevih pripovijetki dala autorova prijateljica i njihova lektorica Pasqualina Corropolese. Bila je vrlo angažirana oko talijanskog teatra i različitih aktivnosti na Odjelu, često ih je uključivala u projekte, ali i vodila kući kako bi im pokazala pripremu talijanskih jela.

– Prvotna je zamisao bila da svaka prevede po jednu pripovijetku, ali nakon razgovora s tadašnjom pročelnicom, profesoricom Nižić, predloženo je da prevedemo cijelu zbirku. To je za nas kao studentice predstavljalo iznimnu čast i priliku. Kako su godine prolazile, razvijale smo se i kao prevoditeljice pa se razvijao i sam prijevod. Upravo zato konačni rezultat danas je znatno kvalitetniji nego što bi bio odmah nakon završetka studija, istaknule su.

Zaključile su kako prevođenje nije samo poznavanje jezika. Ono podrazumijeva razumijevanje povijesti, kulture, književnosti i cjelokupnog konteksta iz kojega tekst nastaje. Svaki prijevod otvara vrata jednoj novoj stvarnosti, zbog čega je upravo taj istraživački aspekt jedan od najljepših dijelova prevoditeljskog posla.