Stanovnici Skročinih čupaju kosu zbog aglomeracije: 'Već dvije godine trpimo prašinu, blato, razrovane ceste, buku i vječne radove'

Dolaskom jeseni i prvih kiša, svjedočili smo nedavno lošem stanju prometnica na zadarskom Vidikovcu gdje stanovnici pojedinih ulica već dvije godine čekaju nastavak radova na aglomeraciji. Oborinska voda odnijela je tad površinski sloj makadama, ostavljajući duboke brazde, kamenje i neravnine zbog kojih je vožnja automobilima bila gotovo nemoguća, dok dio šljunka nerijetko završava i na frekventnoj prometnici Puta Bokanjca.

Treća faza

Podsjetimo kako je u tijeku realizacija treće faze radova na području Puta Bokanjca, koja obuhvaća rekonstrukciju vodoopskrbne mreže i izgradnju sustava odvodnje, a koja je planirana tijekom 2026. i 2027. godine. Ovi radovi uključuju izgradnju nove fekalne i oborinske odvodnje, rekonstrukciju postojeće vodoopskrbne mreže, izvedbu kućnih priključaka te završnu obnovu prometnica nakon polaganja podzemnih instalacija. No, kao i u drugim područjima koja smo obilazili za vrijeme radova u sklopu projekta i ovdje većina građana gubi strpljenje.

U našem obilasku ulica na području Skročinih i Vidikovca, susreli smo Stjepana Dundovića, koji kaže kako razumije da se infrastruktura mora obnoviti, ali upozorava na brojne nelogičnosti u načinu izvođenja radova.

– Znate, razočarali su me. Godinu i pol dana ne možemo živjeti od prašine. Ljeti je prašina, zimi kiša i blato, a od buke auta se budimo usred noći. Kad se sve završi, bit će dobro, ali neke stvari jednostavno nemaju logike. Zašto se ne završi jedan kvart pa se onda prijeđe na drugi, nego se sve raskopa, a stanovnike se ostavi da se snalaze. Kažu nam – strpite se. A kako se strpjeti godinu – dvije dana, pita se Dundović.

Posebno ga ljuti način na koji su organizirani pojedini zahvati. Kako tvrdi, na nekim su mjestima ceste već bile raskopane, ali pritom nisu postavljene sve potrebne vodovodne instalacije pa se ponovno mora kopati.

– Ovdje su kopali, ali nisu nam stavili cijevi za vodu. Sad će ponovno kopati da bi ih postavili. Pa zašto se to nije napravilo odmah, dok je cesta već bila raskopana? Čovjek ne može vjerovati. Jedna firma radi jedno, druga dolazi za njom, mijenjaju se izvođači i sve se dodatno komplicira, govori nam.

Nezadovoljni, frustrirani

Nezadovoljstvo zbog dinamike izvođenja radova dijeli i Renata, koja se u ovaj dio Zadra doselila iz Zagreba. Kaže kako razumije da se infrastruktura mora obnoviti, ali joj nije jasno zašto se pojedine dionice toliko dugo ostavljaju bez radova.

– Ako se radi jedan kvart pa se završi i prijeđe na drugi, to je u redu. Ali ovdje ovog ljeta uopće nije bilo radova. Niti prije, niti poslije. Ne znam kakav je plan i protokol, ali stanovnici ne znaju što mogu očekivati, kaže Renata te dodaje kako su se prošlog ljeta radi radova ona i obitelj privremeno iselili dok se ne završe radovi oko njihove kuće.

Jedan od najvećih problema, kaže, jest prašina koja ulazi u kuće i stanove, ali i bujice nakon kiše.

– Kad pada kiša, to je strašno. Voda se slijeva niz ulicu, nosi šljunak i ostavlja rupe. Nedavno je prošao mali valjak, ali rupe nisu ni popunjene. Samo je prošao ulicom i to je bilo to… Ne znam kad će to biti gotovo, sad smo već izgubili svaku nadu u skorašnji završetak, govori nam Renata dodajući kako su ljudi su postali jako nezadovoljni, frustrirani i pesimistični jer ne znaju kada će se vratiti normalnom životu.

Unatoč općenitom razočaranju, Renata ističe kako ju je iznenadila brza intervencija nadležnih službi kada dođe do puknuća vodovodnih cijevi. S druge strane, problem vidi u nedostatku komunikacije s građanima, jer napominje, ljudi samo žele znati što se događa, kakav je plan i kada će radovi biti završeni.

– Mislim da bi puno značilo kada bi netko redovito informirao stanovnike o dinamici radova. Nije lako ni ljudima koji rade na terenu, vjerujem da je i njima dosta svega, ali stanovnici zaslužuju znati što ih čeka, ističe Renata.

Čudna logika

S druge strane, jedan od stanovnika, koji je želio ostati anoniman, kazao nam je kako je sve to – u redu.

– To su procesi, radovi koji traju i kad bude gotovo bit će gotovo. Malo je prašnjavo, ali izdrži se, ne treba samo grintati. Ma, samo mogu reći – hvala bogu da se radi, govori nam naš sugovornik.

Dok šetamo ulicama, primjećujemo prašnjave automobile, ali i kreativne načine zaštite automobila od kamenja koji frcaju dok se vozi ovakvim cestama, i to dekama. S druge strane, naša sugovornica Josipa ističe kako više ni nema volje za pranjem automobila jer više ne vidi smisao da troši i vrijeme i novac.

Isto, kaže kako su se ukućani već donekle naviknuli na uvjete u kojima žive, no prašina im i dalje predstavlja velik problem.

– Ne znam što bih vam rekla, jednostavno smo se već naviknuli na takvo stanje. Isto, kad padne kiša, šljunak se počne slijevati niz ulicu. Nastaju rupe i sve se raznosi prema nižim dijelovima. To se događa u više manjih, sporednih ulica. A nije problem samo prašina kada je suho, nego i blato i rupe kada padne kiša, upozorava Josipa koju također čudi logika izvođenja ovih radova.

– Mislila sam da će najprije postaviti sve instalacije, a onda asfaltirati. Međutim, već se događalo da se nešto iskopa, napravi, asfaltira, a onda se ponovno kopa jer treba postaviti još neke cijevi, govori nam Josipa dok nam njena susjeda također govori kako su prašina i nečistoća postali sastavni dio svakodnevice, zbog čega su ljeti polijevali ulicu.

– Moramo prskati ulicu vodom kako bismo barem malo smanjili prašinu. Sve je puno prašine, od automobila do balkona. Kada sušim robu, moram je prekriti prozirnim najlonom kako prašina ne bi padala po njoj. Užasno je, govori nam gospođa koja smatra da je organizacija mogla biti znatno bolja, iako je svjesna da ovaj proces mora trajati duže vrijeme.

Nema informacija

Nezadovoljstvo stanjem na terenu dijeli i jedna mama koja sa svojim djetetom većinu vremena ne može u šetnju kolicima, a kako kaže, na prašinu se već i naviknula.

– Ovo već dugo traje, a nikakvih informacija nemamo. A, svugdje su rupe na rupama, ljudi polijevaju ulice, automobili se oštećuju… užas, govori nam.

I dok mi razgovaramo, jedna gospođa čisti šljunak iz svog dvora natrag na ulicu dok naš sugovornik Ante smatra da je najvažnije da se radovi nastave.

– Glavno je da se radi, ali pitanje je kada će sve biti gotovo. Svi se pitaju kad će asfalt, dokle će to trajati? Ljudi žele znati koliko će još trajati i kako će na kraju sve izgledati. Volio bih da je to već pri kraju, govori nam Ante.

Od izvođača zatražen plan izvođenja radova

Na naš upit iz Vodovoda odgovaraju kako je »naručitelj upoznat s problematikom dugotrajnog izvođenja radova i nezadovoljavajućeg stanja kolničke površine u Ulici Josipa Jurja Križanića«.

– U cilju utvrđivanja trenutačnog statusa radova na predmetnoj dionici, razloga zbog kojih asfalt još nije položen te planirane dinamike dovršetka radova, od izvođača je zatražena dostava ažuriranog vremenskog plana izvođenja radova.

Izvođač je tijekom izvođenja radova dužan osiguravati redovito održavanje prometnih površina te poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se omogućilo njihovo sigurno korištenje i u najvećoj mogućoj mjeri umanjile poteškoće za građane, navode iz Vodovoda te dodaju kako će se nastaviti pratiti provedba radova i poduzimati potrebne aktivnosti s ciljem što skorijeg dovršetka i uspostave odgovarajućeg stanja kolničke površine.

– Vezano uz eventualnu štetu na vozilima nastalu zbog stanja kolnika, građani se mogu obratiti naručitelju radi podnošenja prijave i dostave dokumentacije na temelju koje se može razmotriti osnovanost zahtjeva, odgovaraju iz Vodovoda.