Sociolog Krešimir Krolo: Navijači oštriji u obrani murala nego zadarske košarke

Tornadov mural hrvatskom vojniku, čije je uklanjanje SDP-ov Daniel Radeta tražio od zadarske gradske uprave, ne samo da nije uklonjen, nego je repliciran diljem županije i države – može ga se naći u Turnju, Privlaci, Sukošanu, Benkovcu, Slivnici, Škabrnji, Kožinu, pa i u Novalji, u Splitu, Slavoniji… SDP-ova borba protiv fašističkih obilježja u Zadru rezultirala je višestrukim fizičkim i verbalnim napadima na Radetu, koje je i HDZ načelno osudio uz jedno veliko »ali«.

Naime, kako je početkom tjedna poručio predsjednik zadarskog HDZ-a i ministar Šime Erlić, Radeta sustavno ulazi u sukob s dijelovima navijačkih skupina i kontinuirano komunicira i zaoštrava sukob na osobnoj razini s njihovim predstavnicima.

– Tvrdim da to trebamo smiriti i ne radikalizirati situaciju u Zadru, poručio je u ponedjeljak Erlić na sastanku s gradonačelnikom Dukićem.

Smirivanje strasti

Na smirivanje strasti poziva i izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Krešimir Krolo, ističući pri tom da nogometna kultura i nogometni klubovi nisu društveno izolirane niti najpotentnije pojave u društvu, već su prvenstveno ogledalo ili odraz onoga što se dešava na dubljim razinama društvenih struktura i organizacija.

– Koketiranje s ekstremnim političkim i ideološkim porukama na javnim površinama u Hrvatskoj pojava je koja nije od jučer i koja se samo simptomatski može povezati s navijačkim kulturama, no njezin produkt leži uvijek u društvenim strukturama koje su znatno utjecajnije i potentnije u oblikovanju naše svakodnevice, objašnjava Krolo.

Samim time prebacivanjem fokusa analize na nogomet, košarku ili neki drugi sport s izraženom navijačkom (sub)kulturom, smatra Krolo, znači tražiti lagane mete u nastojanju da se javnost senzibilizira oko problematičnih i provokativnih poruka.

– Relativizacija ekstremnih političkih ideologija produkt je prvenstveno političke kulture i političkih aktera koji već desetljećima ne rade dovoljno na dizanju političke i građanske pismenosti prvenstveno zbog oportunih i kratkoročnih upravljačkih dobiti.

Tražiti sada da se te stvari riješe naglim potezima i cenzorskom logikom po mom mišljenju je kontraproduktivna jer rezultat često bude ono što se u sociologiji kod ovakvih pojavnosti zove »amplifikacija devijantnosti«, odnosno dolazi do povećanja umjesto smanjenja ponašanja koja je označeno kao problematično, tumači sociolog Krolo.

Ocjenjuje pri tom da navijači javnu reakciju vide kao moraliziranje od onih društvenih aktera prema kojima nemaju previše poštovanja pa ga u konačnici ni ne čudi da murali kao svojevrsni prkos niču kao gljive poslije kiše na lokacijama diljem regije.

No, Krolo pri tom ističe da navijački folklor i rituali nikada nisu jednodimenzionalni, a raznovrsnost i intenzitet ovise upravo i o širim procesima u zajednici.

KK Zadar fans/FACEBOOK

Licemjerstvo prema ustašluku

– Iako je dobar dio ultras navijačke scene, pogotovo u istočnoj Europi, primarno orijentiran oko snažnih desnih i nacionalističkih identitetskih pozicija, to nije nešto što se desilo jučer već praktički postoji od početka tranzicijskih procesa od druge polovice 1980-ih. A ako sliku proširimo van najuže ultras jezgre, realnost je ta da je navijački prosjek u nekakvom političkom centru, ocjenjuje Krolo.

Posljednjih godina i na tribinama i van njih više se puta očitovalo licemjerstvo prema ustašluku i sličnim pojavama, no svejedno se na tom polju vide određeni pomaci. Primjerice, lani su prekršajno gonjeno par desetaka navijača domaće reprezentacije koji su na utakmici u Osijeku pjevali koračnicu iz NDH, nešto kasnije na isti način tretirano je i nekoliko pripadnika Bad Blue Boysa.

No, Krolo ističe da navedene sankcije nisu produkt internog pomaka u vrijednostima, već su reakcija na regulacijski okvir koji definira europsko krovno nogometno tijelo (UEFA). Riječ je, kaže, o vatrogasnim mjerama kako bi se izbjegla isključivanja iz natjecanja, oduzimanje bodova ili igranje pred praznim tribinama.

Nesumnjivo je da zapravo ne postoji široki društveni konsenzus oko toga što je prihvatljivo ponašanje na tribinama, a kao najbolju ilustraciju Krolo za to navodi nedavno uhićenje Bad Blue Boysa u Grčkoj.

VASILIS REMBA/EUROKINISS Pixsell

Prihvatljivo ponašanje

– Pokazatelj problema u jasnom definiranju kriterija oko toga što je poželjno navijanje u klupskom kontekstu jest što se za jednu navijačku skupinu praktički mobiliziraju državne institucije i organizacije kako bi ih izvukli iz zatvora, te su nerijetko prozivani žrtvama i junacima, dok za neke druge idu pridjevi o divljacima, huliganima. No, ulaziti sada u širu analizu ovog problema traži puno više prostora od nekoliko kartica novinskog teksta, sažima Krolo.

Na pitanje hoće li se ikada u javnosti moći formirati konsenzus oko prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja na tribinama, Krolo ističe da je teško sa sigurnošću reći u kojem smjeru bi javna rasprava mogla ići, posebice s obzirom na to da na široj globalnoj razini vidimo porast polariziranih političkih identiteta i svrstavanja uz rast desnog populizma koji u prosjeku ne pokazuje previše razumijevanja za postizanje konsenzusa u društvu, već se upravo hrani potenciranjem sukoba pogotovo oko tzv. »kulturnih« i »identitetskih« tema.

– U takvim okolnostima teško je imati smirene i razumne rasprave jer one više ne privlače pažnju koliko ih privlače ekstremna retorika i netrpeljivost. Osobno nisam preveliki optimist, ali iskreno se nadam da sam u potpunosti u krivu što se toga tiče, zaključuje Krolo.

Intenzivne reakcije

S obzirom na to da je gradonačelnik Dukić Radetine zahtjeve ocijenio kao pokušaj promocije uoči predstojećih izbora, neizbježno je i pitanje instrumentalizacije navijačkih i braniteljskih organizacija u političke svrhe.

To je, nasreću, ističe Krolo, još uvijek sporadično i nesistematično – barem kada je o navijačima riječ, a kao dobru vijesti pri tom ističe da su političke stranke nepoželjan gost unutar navijačkih jezgri.

– Veza između sporta i politike je, rekao bih, neraskidiva. Na dobar i na jako loš način kao što možemo vidjeti ne samo na ovom primjeru, nego i na primjerima kakve su posljedice politički vođenih upravljačkih politika u raznim sportskim kolektivima.

Što se tiče instrumentalizacije navijačkih organizacija u političke svrhe ono je u Hrvatskoj za sada još uvijek sporadično i nesistematično, odnosno dobra vijest je da su političke stranke nepoželjan gost unutar navijačkih jezgri koje onda neki oblik političke crte traže indirektno kroz aktere koji nisu izravno stranački kao braniteljske udruge, tumači Krolo.

Dakle, navijačka (sub)kultura u Hrvatskoj nije paravojna stranačka falanga kao što je to slučaj u Srbiji, Mađarskoj i Rusiji već je prvenstveno orijentirana na odnose i usporedbe unutar šireg spektra ultras kulture u Europi i svijetu.

– Što se tiče zadarske vlasti i navijača također sam mišljenja da nema izravne instrumentalizacije, ali isto tako je i zanimljivo da navijači oštrije reagiraju na reakcije oko murala nego oko svega što se dešava vezano za sadašnjost i budućnost zadarske košarke. U tom smislu navijačka scena ima potenciju da glasnije traži odgovornije upravljanje, no rijetko su tako žestoke i intenzivne reakcije kao što su reakcije oko murala, a što je možda simptomatično ne samo oko posloženih prioriteta djelovanja, već i oko toga tko ima pravu moć u lokalnoj zajednici, zaključuje Krolo.

Ekstremne desničarske poruke

Sociolog Krešimir Krolo ističe da nema previše smisla isticati disonancu između Hajdukove antifašističke tradicije i Tornadova murala vojnika s nacističkom kacigom i ustaškim grbom.

– Ne bih ovdje izravno tražio vezu, pogotovo kada je u pitanju izvorni mural jer ga nisu radili, koliko je meni poznato, navijači Hajduka. Drugo, ako je moguće da se temeljne kršćanske poruke o ljubavi, miru, toleranciji, solidarnosti ili ignoriraju ili tumače tako da znače mržnju, sukobe, isključivost ili sebičnost, a što možemo vidjeti kod cijelog niza društvenih i političkih aktera koji se pozivaju na kršćanske tradicije i identitet, nelogično je onda očekivati i da nogometni klubovi, ali i druge društvene organizacije i pojavnosti ne pokažu raskorak u odnosu na svoje korijene, objašnjava Krolo.

Uostalom, smatra Krolo, dovoljno je pogledati beogradske klubove naziva »Partizan« i »Crvena Zvezda« te navijačku koreografiju i rituale na tamošnjim utakmicama zadnjih desetljeća i jasno je kako nije riječ ni o komunističkim ni o antifašističkim sentimentima, već o ekstremnim desničarskim porukama.