Provjerili smo ponudu u restoranima na Poluotoku: 'Trebalo bi malo paziti i na...'

Kad putujemo, radujemo se onom uzbudljivom odmaku od poznatog, novim iskustvima, mirisima i okusima. Osobito okusima, lokalnoj kuhinji koja nam može pružiti najbolji doživljaj područja koje posjećujemo. Tako se ona poznata izreka »ljubav ide kroz želudac« može primijeniti i na želje zadarskih ugostitelja koji posjetiteljima žele pružiti nezaboravno gastronomsko iskustvo.

Nerijetko od gostiju čujemo kako bi željeli jesti tamo gdje jedu lokalci, piti vino koje piju naši ljudi kojima je more, maslina i vinova loza u krvi. To je upravo ono što naši gosti doživljavaju kao Dalmaciju. No, koliko se iznenade kad jednom stignu, koliko Dalmacije danas pružamo našim gostima? I to na »pijatu« ? I za koliku cijenu? Što uopće nudimo našim gostima? Jesu li to standardna jela koja možete pojesti bilo gdje u svijetu, ili ipak pružamo neko novo iskustvo?

Čak i niže cijene

Od domaćih ljudi, znamo, čut ćete da je Poluotok pekara, pizza cut. Baš zato smo se uputili na ulice Poluotoka, kako bismo zavirili u jelovnike restorana. Ponuda je u biti šarolika, ovisi samo o tome koliko možete izdvojiti za obrok. Što se tiče cijena u restoranima, ostale su manje više iste kao i prošle godine. Neki su ih čak i snizili.

Predjela se uglavnom sastoje od dalmatinske spize, pršuta i sira, dimljene ribe, dagnji na buzaru, uz domaće paštete, salate od hobotnice, kamenica, slanih srdela, ribljih ili mesnih carpaccia i brusketa … a na jednom jelovniku vidjeli smo i tradicionalna dalmatinska jela kao što su »saur«, tripice, čičvarda i soparnik.

Većina restorana nudi standarda glavna jela. Tu je domaća pašticada, teletina ispod peke, rižoto, pljukanci, riba na žaru, hobotnica, biftek i ramstek, janjeći kotleti, koljenice ili janjeće rolade, svinjska rebarca, uz pašte sa zadarskim tartufima ili jadranskim kozicama, kao i s onim standardnim okusima bolognese i milanese. Naravno, na jelovnicima se vidi dosta pašte, pizze i rižota, no može se naći mjesta u gradu gdje se mogu isprobati neka domaća jela, malo girica, lignjica ili bakalara na bijelo. Jedan od ugostitelja koji vodi takav mali bistro u Varoši s nama je podijelio svoja razmišljanja o ponudu u našem gradu.

– Kod nas je uvijek jedno domaće dnevno jelo, pa malo gavuna, sipica, školjaka… tri, četiri stvari imamo i to je to. Danas je bakalar, a sutra će biti sipa s čičvardom.. Nije uvijek riba, kuhamo sve po starinski, ko doma… Ali inače, što se tiče spize općenito, po mojem iskustvu, mislim da su svi naši gosti veći Dalmatinci od nas, ozbiljno, kazao nam je vlasnik ove jedinstvene konobe.

Isto tako, u blizini suda vidjeli smo zanimljiv jelovnik jednog malog restorana koji svojim gostima želi ponuditi autentično iskustvo naše kuhinje, pa se na njegovu jelovniku mogu naći juneći obrazi u šugu od merlota i borovnica, sipa s artičokom i palentom ili tuna u umaku od otočnog bilja. Voditelj ovog restorana, naglasio nam je kako su njihove dagnje hvalili i kuhari restorana s Michelinovim zvjezdicama.

Irena i Anđela

Lignja, tuna, brancin…

– Nemamo veliki meni, ali je sve friško i domaće. Imamo dosta suradnika, lokalnih OPG-ova koje smo predstavili i u našem meniju. Meni je isti kao i prošle godine jer smatramo da je to potvrda kvalitete. Radimo cijelu godinu, tako da nam je kvaliteta jako važna. Cijene su za razliku od jelovnika drukčije, ove godine smo ih i snizili nakon sveg onog nereda poslije uvođenja eura. Isto tako, gosti su naučili kod nas na niže cijene, pogotovo kad je bila kuna, a sad im je to puno. Iako, i dalje su niže kod nas nego kod njih doma pa neki dolaze kod nas uštedjeti, kazao nam je voditelj restorana dodavši da su prema njegovom dosadašnjem iskustvu Poljaci gosti koji najviše vole i traže domaću spizu.

U našem gradu, sve je više burger, sendvič barova, vege ili sushi restorana gdje se može isprobati nešto novo i zanimljivo. Na jelovnicima se tako može naći ramen, gyoze i sashimi, kao i razne tortilje ili burgeri s avokadom ili ciklom. Jedna od konobarica u burger baru koji nudi i vegetarijanska jela kazala nam je kako sve više gostiju traži upravo takvu prehrnu, radi načina života ili samo radi novih okusa.

Na Kalelargi smo isto tako razgovarali s konobarima, a jedan od njih nam je rekao kako kod njih gosti tek ponekad traže nešto specijalno dalmatinski.

– Danas je malo teže naći nešto baš baš dalmatinsko. To se više može naći u nekim malim konobama, kod nas je više riba, pašta, rižoto, burgeri ili ćevapi… ovako »balkanski meni«, ne dalmatinski, kazao nam je konobar kroz smijeh.

– U našem gradu, ima svega lipog. Samo što je 90 % grada na istom principu, sve je slično… netko ima pizzu, netko burger, netko ribu, ali kad staviš sve u balon – dođeš na isto. Lignje svi imamo, tunu i brancina isto, jedino losos je nešto malo drugačije, kazao nam je ugostitelj.

Talijanski utjecaj

Na Forumu smo susreli goste koji vuku korijene iz Zadra, a inače žive u Americi. Tek su stigli, tako da nisu imali priliku isprobati jela u restoranu. Kažu nam da »po domaći« – najprije idu na kavu.

– Poslije kave, tražit ćemo restorane koji imaju nešto riblje, nešto vegetarijansko. Čuli smo za neke da su jako dobri, a neke smo vidjeli i na Internetu. Svakako, to je nešto što tražimo kad dođemo u grad – lokalno, kazali su nam naši Amerikanci.

Da gosti u Zadru traže autentična gastronomska iskustva, potvrdio nam je i par iz Njemačke.

– Tražimo lokalnu hranu, zato smo i došli. Tražimo ribu, pošto ja jedem samo ribu tako da smo uglavnom u tim restoranima koji nude riblja jela. Cijene me nisu iznenadile posebno, ali zamijetili smo kako je Coca-Cola jako skupa ovdje, dok je voda jako jeftina. Jako nas je ugodno iznenadio restoran, konoba s velikim vrtom tamo negdje iza negdje katedrale. Tamo smo otišli po preporuci lokalaca, a to mi je uvijek važno, da dobijem informacije domaćih ljudi, kazao je Rafael dok je Ramona istaknula kako su jako zadovoljni boravkom u gradu.

Dave, Joan, Ian and Ivone su stigli u naš grad nedavno, a oduševljeni su ribljom ponudom.

– Kad putujemo, uglavnom jedemo domaće specijalitete. Ovdje smo jeli dosta dobre ribe, rižota… Primjećujemo kako je dosta talijanske hrane na jelovnicima, ali čini se da je to kulturološka, povijesna stvar. Što se tiče cijena, u redu je, ali je velika razlika između centra i drugih restorana izvan starog grada, kazali i su nam Britanci.

Kad već pričamo o domaćoj spizi, ponudi i turistima, morali smo upitati za mišljenje i naše domaće ljude. Anđela i Irena su nam kazale kako ljeti ne idu u restorane u centru, ali zimi rado posjećuju one koji su otvoreni tijekom cijele godine.

Ramona i Rafael

Proširiti vidike

– Volimo par ovih standardnih naših restorana na Poluotoku, kao i one koji imaju marende za nas domaće. Ovo drugo, ne poznajemo… Osobito ove koji se otvore samo preko ljeta. Nismo to isprobavale. Inače, naša spiza je mediteranska tako da bi naše jelovnike mogli malo obogatiti, nešto malo naučiti od Grka, Talijana… Vidi se ovdje inspiracija tim jelima, ali osim našeg pršuta i sira ne vidim nešto baš naše tradicionalno. Naša starinska jela, ona sirotinjska, isto bi trebalo ubaciti… palentu, mišanciju i slično. Ne znam koliko bi to prolazilo, ali da, bilo bi jako dobro da tu starinsku spizu ubacimo, kazala nam je Anđela dodavši da su dobrodošla i jela drugih kultura, falafeli, wok, tacosi i slično.

– Trebalo bi malo paziti i na osobe koje imaju neke specifičnosti u prehrani. Osim vegetarijanaca i vegana, tu su i osobe koje imaju razne alergije. Osobno, meni smeta laktoza i moram moliti da je maknu iz nekog jela u restoranima. Tu smo malo primitivni, ne postoji nego možda dva kafića koja će ponuditi zobeno mlijeko… To nije skupo, znanstvena fantastika…. Trebamo proširiti vidike u prehrani, kazala nam je Irena.

Svakako, ponuda zadarskih restorana šarolika je i raznolika, neki ugostitelji njeguju domaću tradiciju i surađuju s lokalnim proizvođačima, a drugi se prilagođavaju svjetskim trendovima i ukusima. Što se tiče domaćih, važno je da je kvalitetno, priuštivo i naše