Posao pomorca je težak, a povratak kući možda još i teži: 'Brod je organiziran, a kući dođeš u nered'

Pomorsko zanimanje oduvijek je bila profesija sa sedam kora. I danas se svjetske krize i ratovi prelamaju preko njihovih leđa. Stresa se ne oslobađaju ni kada se iskrcaju s broda.

Ante, kapetan na luksuznim megajahtama, nakon dugo godina ljeto provodi s obitelji. Napokon ima dovoljno vremena za suprugu i djecu, ali i za opuštanje od stresa.

– Kad dođem doma meni je stvarno najbitnije i najljepše vrijeme provoditi s obitelji 24 sata. Uvijek su to neke sportske aktivnosti, trčanje, ljeti plivanje, teretana, tako da čovjek se ispuše na tu stranu, kaže Ante Jureško, kapetan, u prilogu novinara Vladimira Šetke za HRT-ovu emisiju More.

I povratak kući nosi određeni stres.

– Svaki brod je u većini slučajeva organiziran. Točno se sve zna, kad se radi, tko što radi, kad počinju smjene… Brod funkcionira i 24 sata se radi. Onda kad dođeš doma dođeš u taj neki “nered” ne zna se ni što ni kako ni gdje, ali uz podrški obitelji koju ja, hvala Bogu imam, je sve puno lakše, kaže Ante.

Antina priča potpuno se uklapa u rezultate svježeg istraživanja o stresu pomoraca kod kuće, koje je student Leon Sić proveo pod mentorstvom svoje profesorice psihologije. Pomorac se s broda vraća s akumuliranim umorom i stresom koji je doživio na moru.

– Istodobno se mora prilagoditi životu u obitelji, zapravo se i obitelj mora prilagoditi pomorcu. I pomorci i njihove obitelji žive jedan dvojni način života. Posao pomorca na brodu je zapravo život u jednoj visokostrukturiranoj sredini. Zna se točno kakve su odgovornosti, obveze, tko što radi i u koliko sati. Kod kuće to baš nije tako, kaže prof.dr.sc Ana Slišković a Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru.

I nije baš da je kod kuće riječ samo o odmoru.

– Brojne su aktivnosti koje čekaju pomorca kad dođe kući – administrativne, birokratske, brojni obiteljski projekti koji su se čekali dok se pomorac vrati. Osim toga tu su i financijske brige, iako imamo jedan stereotip da su pomorci oni koji imaju visoke prihode, međutim to za mnoge nije baš tako, za mlađe časnike, članove posade, dodaje prof. Slišković.

Prijave poreza ili zdravstvenog osiguranja samo su neke od stvari koje treba obaviti.

– Uvijek ima i neko dodatno školovanje, certifikati ističu, produžiti svjedodžbe, ako firma traži neki trening. Tako da uvijek ima i toga posla, ali nastojiš to i prije nego što dođeš doma izorganizirati, dogovoriti s firmom. Nije da svaki put to ide kako si planirao ali sve se riješi, kaže Ante.

A kad se sve riješi treba naći vremena i za opuštanje.

– Meni je stvarno ljeti doći tu u Diklo isplivat svoju dionicu neprocjenjivo. Stvarno dobro dođe, baš se čovjek malo i lijepo opusti, zaboraviš na sve, s dobrim društvom se i proćakula na plaži, uvijek ima nekih tema, kaže Ante.

– Ovo istraživanje je pokazalo i da je obitelj, kvalitetni odnosi s obitelji, s djecom, kvalitetno provođenje vremena, naravno po vlastitom nahođenju, za nekog je to sport, za nekog su neki drugi hobiji, vrt, boravak u prirodi, ribolov ili što god, sve je to zapravo ono što pomaže u očuvanju dobrobiti mentalnog zdravlja, kaže prof. Slišković.

I upravo kad se čovjek oporavi od svega, dođu trenuci pripreme za odlazak na brod, koji sobom nose novi stres.

Videoprilog HRT-a možete pogledati OVDJE.