Foto: Mate Komina
Samo me nemojte tapšati po ramenu i govoriti kako radimo nešto humano… Suprug i ja smo oduvijek htjeli biti roditelji. Ta djeca su trebala roditelje, mi smo htjeli djecu. Ako je netko nekog spasio, oni su spasili nas, sad naš život, i sve što radimo, ima smisao i svoj prirodan tijek, započinje Zadranka Irena koja je, sa suprugom, posvojila tri dječaka koja su i biološka braća.
Naravno, proces posvojenja nije bilo nimalo lagan, trajao je tri godine. Tri su to godine iščekivanja, nadanja i suza… No, ostvarili su svoj san, od dijagnoze da neće moći postati roditelji do toga da imaju mogućnost biti mama, tata, sv. Nikola, Djed Božićnjak, Zubić Vila… I toga da im na kraju dana, punog izazova kao i svakome roditelju, dječaci kažu kako ih vole, i to do neba, pa nazad.

Svakodnevno ulažu ogromnu ljubav koja im se višestruko vraća, no nije sve ružičasto, posuto šljokicama… Irena iskreno priča kako su to djeca koja sa sobom donose pun kufer problema, trauma, a ponajviše straha da će biti (opet) ostavljena. Svakako, velik je to i hrabar korak, trebalo im je dosta vremena da se odluče na posvojenje jer je to nešto što iz korijena mijenja ne samo život posvojitelja, nego i živote te djece. Onda je slijedila borba, put pun upornosti, uspona i padova.
Postoji registar posvojitelja, no prema njezinoj ocjeni, prilično je neučinkovit, stoga posvojitelji hodaju po centrima, zovu, pišu zamolbe… Neki centri za socijalnu skrb imaju mogućnost da posvojitelji posjete djecu, upoznaju ih, predstave im se, da ne budu, kako kaže Irena, tek jedni od četiri tisuće posvojitelja. Drugi pak nemaju tu mogućnost jer smatraju kako je registar dovoljan.
Više pročitajte ovdje.
Kraj godine uvijek nas, htjeli to ili ne, zaustavi barem na trenutak. Pogledamo unatrag i pokušamo sabrati sve ono što smo proživjeli, zapisali i podijelili s vama u proteklih 365 dana. Na tisućama objavljenih stranica smjenjivale su se teške teme i ozbiljna pitanja, ali i one priče koje su nas podsjetile zašto ovaj posao uopće radimo.
Danas biramo upravo takve – priče koje su se najviše čitale, “lajkale”, dijelile i komentirale, ali prije svega one koje su izmamile osmijeh na lice i barem na trenutak vratile vjeru u ljude. To su priče o malim, ali važnim pobjedama, o ljudima iz naše sredine koji su pokazali da dobrota, upornost i zajedništvo nisu isprazne riječi, nego svakodnevna praksa.
Donosimo vam deset najpozitivnijih i najinspirativnijih priča godine, tekstove koji su vas dirnuli, razveselili i potaknuli da ih proslijedite dalje. Neka budu mali podsjetnik da i u vremenima punim izazova postoji dovoljno razloga za optimizam i dovoljno ljudi koji svojim primjerom pokazuju da se svijet može mijenjati, korak po korak, nabolje.
najnovije
najčitanije
Plodovi zemlje i mora
treća klasa
Unatoč milijunskoj žetvi, pšenicu moramo uvoziti: ‘Domaća pšenice nije dovoljno kvalitetna’
Kultura
u prvom vikendu
ČUDESNI DJEČJI FILM “Glavonju” je već pogledalo skoro 13 tisuća gledatelja
Zadar
jednoglasno
Marinu Periniću nove četiri godine na čelu Pomorske škole
Zadar
Jutro je utroje
Marija Piskač: Od svjetskih modnih pista do poduzetništva i života između Afrike i Hrvatske
Hrvatska
udruženo oglašavanje
Za subvencioniranje avio kompanija u 2026. će se izdvojiti čak 6,6 milijuna eura
Zadar
Problemi s vodoopskrbom
Pfeiffer na aglomeraciji ugrađivao loše cijevi zbog kojih voda više nije za piće: ‘Upozoravali smo izvođača…’
Nogomet
NAUM BATKOSKI
Bio je stijena obrane Zadra, a od Paga je stigao i do reprezentacije! Razgovarali smo s njime
Hrvatska
UJEDINJENI U MOLITVI
STIGLE OHRABRUJUĆE VIJESTI! Operacija malog Jure prošla je dobro! ‘Ovo je Božje djelo’
Zadar & Županija
marija knez
Oglasila se predsjednica Općinskog suda: “Ne radi se o odmazdi, već o nužnoj reorganizaciji rada”
Crna Kronika
Povreda prava djeteta