Na Vis su dolazili teško oštećeni avioni koje su krpali samo da bi stigli do baze

Muzej antičkog stakla Zadar ugostio je predavanje “Arheologija aviona iz Drugog svjetskog rata”. Kako se tema tiče i ronjenja i aviona, u suradnji s Aero klubom Zadar i uz podršku Zajednice tehničke kulture Zadarske županije, ovo je predavanje održano nekoliko puta na više lokacija.

Kapitalci američke vojne industrije

Predavači su bili Paolo Iglić, ronilac, član RK Sv. Roko i HGSS Stanice Zadar i Ted Vrkić, tajnik Aerokluba Zadar, koji je na početku predavanja istaknuo kako je Paulo Iglić profesionalni ronilac za najdublje zahvate, sudjelovao u istraživanju zrakoplova.

– Ova su dva aviona, koja su predmetom našeg predavanja fatalno završila na dnu Jadranskog mora. Dva teška američka bombardera nalaze se u neposrednoj blizini Visa. Bile su to strateške letjelice 15. zračne armije smještene u južnoj Italiji.

Korišteni su za neutralizaciju ciljeva u okupiranim zemljama tijekom dnevnih bombardiranja. B – 24 “Tulsamerican” četveromotorni je avion s posadom od 11 članova, pojasnio je Vrkić, kazavši kako je mogao letjeti na maksimalnoj visini od 8500 metara i bio naoružan s deset strojnica.

– Avion je oštećen u sukobu s njemačkim snagama i s tri motora uspio zadržati formaciju. Na putu natrag prema bazi postupno su mu otkazivali motori i jedina šansa za posadu je bilo sletjeti na improvizirani viški aerodrom za oštećene zrakoplove. No, nisu smjeli sletjeti i prisilno su sletjeli i udarili u morsko dno, pojasnio je Vrkić i ponešto kazao o “Letećoj tvrđavi” – B-17.

– Bio je naoružan s 12 strojnica i mogao je primiti 3600 kilograma bombi, kazao je Vrkić, dodavši kako je imao posadu od 13 članova.

Iznimno teške operacije

Podmorje otoka Visa poznato je po brojnim olupinama brodova, ali i aviona iz Drugog svjetskog rata. Godine 2017. je proveden projekt pronalaska posmrtnih ostataka članova posade na olupini bombardera B-24 “Tulsamerican”. Sličan projekt je proveden i 2020. godine, također u moru u okolici otoka Visa na olupini bombardera B-17.

Član timova na oba spomenuta projekta je bio i ronilac Paolo Iglić, član RK sv. Roko. Zbog interesa ronilaca u samom klubu napravljeno je predavanje na temu oba projekta.

Iglić se kao vrsni ronioc spreman izvesti najteže zarone dokazao i u službi u DPAA.

– Na B-24 radio sam 2017. godine, a na B-17 2020. godine. Na Vis su dolazili teško oštećeni avioni koje su krpali samo da bi stigli do baze. Do trenutka kad je B-24 srušen na njenu više nije bilo njegovih originalnih dijelova, pojasnio je Iglić, kazavši kako je jedan od uvjeta za suradnju s našim institucijama da se lokalitet ostavi u istom ili boljem stanju nakon završetka istraživanja.

– Tražili smo posmrtne ostatke trojice članova i sa sigurnošću od 93 posto smo našli sve ostatke, dodao je Iglić i rekao kako je padobran pilota bio jedan od najzanimljivijih dijelova istraživanja.