Mališani uz pomoć Lare Mrkić zavirili u svijet konja

U sklopu manifestacije Noć knjige održano je edukativno predavanje pod nazivom »O životinjama i ljudima – priča s ranča« koje je za najmlađe u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar održala Lara Mrkić, knjižničarka i dugogodišnja volonterka na ranču Idassa u Kožinu. Predavanje je bilo posvećeno konjima, a Lara je kroz vlastita iskustva s ranča povezala znanje iz literature i knjiga.

Mališane je uvela u svijet konja kroz osnovne pojmove kao što je to kobila, pastuh, ždrijebe i krdo, te im predstavila neke od konja s ranča, poput sportskog ponija Rock’n’Rolla – poznatijeg kao Roki, Pianu, veliku i pomalo lijenu kobilu, te Kana, šetlandskog ponija koji je preuzeo ulogu vođe krda.

– Iako su obično najstarije kobile vođe, naša Piana nema interesa za to, pa Kan vodi ostale konje i prvi prilazi upoznati nove, ispričala je Lara, pojašnjavajući djeci kako konji komuniciraju govorom tijela i kako imaju osjećaje isto kao i ljudi, a ljudi to moraju naučiti prepoznati ako im se žele približiti.

Tajna konjskih očiju

Jedna od zanimljivosti koju je izdvojila jest da konji imaju najveće oči među kopnenim sisavcima i širi kut gledanja od ljudi, ali zbog »mrtve točke« ispred njuške ne vide baš sve ispred sebe na određenoj udaljenosti. Također, baš kao i mi – ne vide ni iza – zato ih je prilikom pristupa važno upozoriti dodirom, osobito kada se čiste stražnje noge, gdje nose potkove.

Također, Lara je otkrila djeci više i o konjskim zubima. Naime, s obzirom na to da su konji biljojedi, oni imaju velike i plosnate zube kojima čupkaju travu ili sijeno. Zubi im ne ispadaju nego stalno rastu, pa ih jednom godišnje pregledava i brusi zubar za konje.

Uz to, rekla je kako se po zubima može odrediti starost konja, pa su tako primjerice djeca saznala kako kobila Piana ima 15 godina.

– Konjima zubi rastu prema naprijed cijeli život. Zato se moraju redovno brusiti kako ne bi stvarali probleme, pojasnila je ova ljubiteljica konja.

Poseban interes mališana izazvala je priča o potkovama – kako konje svakog mjeseca posjećuje potkivač koji im obrezuje kopita i stavlja nove metalne potkove. Zanimalo ih je boli li ih to, a Lara je objasnila da konje to ne boli jer u kopitu nemaju živčanih završetaka, slično kao kod naših noktiju.

Također, pojasnila je kako je kopito zapravo srednji prst kod konja, dok su im ostali prsti srasli tijekom evolucije.

Tri brzine

Otkrila im je i neke posebnosti konjskog organizma – za razliku od ljudi i drugih sisavaca, konji ne mogu disati na usta, niti mogu povratiti ili podrignuti, pa ako pojedu nešto teško probavljivo, treba ih dugo šetati kako bi se smanjili grčevi i potaknula probava.

– Konji, između ostalog, komuniciraju i položajem ušiju. Ako su im uši stisnute uz glavu, konj je ili uplašen ili ljut i tada može ugristi ili udariti.

Zato se uvijek treba približavati mirno i pažljivo, a ruku uvijek treba staviti lagano prema dolje ispred njuške, upozorila je Lara, dodajući kako konji spavaju stojeći s glavom prema dolje ili u ležećem položaju, a ako su vani, uvijek netko iz krda ostaje budan i čuva stražu, što je, kako objašnjava, evolucijska navika iz doba kada su živjeli u divljini.

Djeca su doznala i kako se konjima prilikom natjecanjima na travi u potkove stavljaju posebni šiljci, slično kopačkama kod nogometaša, radi boljeg pripajanja.

– Možemo reći kako konji hodaju u »tri brzine« – hod, kas i galop. Najbrži galop doseže čak od 70 do 80 kilometara na sat. Jahanje nije jednostavno, vrlo je kompleksno. Svaki konj je različit i nije svaki pogodan za svakog jahača.

Potrebno je međusobno povjerenje i puno znanja o tome kako konji komuniciraju neverbalno svojim tijelom, zaključila je Lara, ostavljajući mališane pune novih saznanja, ali i ljubavi prema ovim plemenitim životinjama.