Književna večer u MAS-u ugostila je i Carlesa Tornera

Hrvatski P.E.N. centar i Sveučilište u Zadru organizirali su književnu večer u prostoru Muzeja antičkog stakla Zadar. Program su moderirale Rafaela Božić i Vedrana Lovrinović, a započeo je obilježavanjem 170. godišnjice rođenja Tomislava Maretića, velikog hrvatskog jezikoslovca, leksikografa i prevoditelja. Ovogodišnji sudionici, pjesnici »Poezije u prijevodu«, bili su Carles Torner, katalonski pjesnik, aktivist i izvršni urednik Međunarodnog P.E.N.-a od 2014. do 2021. godine, te pjesnik i predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra Tomica Bajsić.

Profesorica doc. dr. sc. Nada Bulić s Odjela za klasičnu filologiju obratila se okupljenima nakon što su studenti pročitali prijevode »Ilijade« na grčkom i hrvatskom, te istaknula ključnu problematiku prilikom prevođenja.

Majstorski prijevod

– Grčka metrika i ritam temelje se na izmjeni dugih i kratkih slova, što je bilo teško prenijeti u hrvatski jezik. No, Tomislav Maretić uspio je to primijeniti u svom prijevodu osmislivši heksametar zasnovan na izmjeni naglašenih i nenaglašenih slogova. Zbog toga njegov prijevod zvuči tako majstorski i prirodno, jer je prirodni ritam našeg jezika trohejski – izmjena naglašenih i nenaglašenih slogova. Jedan prijevod je izašao 1882., a drugi 1883. godine, a dan danas zvuči svježe. Nije preveo samo »Ilijadu« i »Odiseju« – kao da to nije bilo dovoljno – već i »Eneidu«, Vergilijeve »​Bukolike« te Ovidijeve »​Metamorfoze«.

Prvi prevoditelji morali su shvatiti kako prenijeti potpuno drugačiji akcenatski stil dužine i kratkoće u drugi jezik, prilagodivši ga našem jampskom, trohejskom i daktilskom metru.

– Prevođenje s klasičnih jezika je zahtjevno jer prvo treba razlučiti polja pojedinih riječi, o čemu danas ne razmišljamo. Nije dovoljno samo uzeti rječnik grčkog ili latinskog i pronaći neku riječ. Bitno je značenje riječi. Tako tražimo baze i svaku riječ u njezinom semantičkom polju, kod svih autora, epigrafskih spomenika, gdje god se nalazila, i postavlja se pitanje pogađa li ta riječ ono što tekst želi reći.

Onda razmišljam jesam li se previše udaljila od onoga što je pjesnik htio reći, a sve to treba prilagoditi ritmu latinskog jezika. Ako uspijem prenijeti prirodnost i melodičnost čitatelju, onda sam zadovoljna. Ne moraju znati latinski jezik, ali ako im stihovi zvuče ritmično i melodično, onda sam uspjela, objašnjava profesorica Bulić, kazavši kako danas u Vatikanu postoji komisija za latinski jezik koja smišlja nazive za suvremene riječi, poput SMS-a i slično, no naglasila je da je to posve umjetno.

Pjesnik Tomica Bajsić iznio je nekoliko ključnih crtica vezanih uz aktivnosti P.E.N.-a. Naglasio je da je sve organizirano po jezicima te da postoje posebni odbori za prevođenje jer, kako kaže, prevoditelji čine srž organizacije.

Sloboda izražavanja

– Mi u P.E.N.-u prije svega smatramo da književnost ne poznaje granice i zalažemo se za zaštitu slobode izražavanja. Kao pjesnici, jednostavno se ne možemo zatvoriti u svoje sobe i pisati poeziju – treba nam društvo. Upravo zato, između ostalog, postoji P.E.N., jer pišemo o ljudima, humanosti i ostalim bitnim univerzalnim temama, ističe Bajsić.

U razgovoru su se dotaknuli i toga kako se u prijevodu na više jezika ništa ne gubi, nego se samo dobiva dodatna vrijednost tog jezika. Budući da je Tomica Bajsić pjesnik, ali i prevoditelj, podijelio je svoja razmišljanja o prevođenju.

– Tijekom prevođenja na neki način sudjeluješ u stvaranju pjesme. Kroz prevođenje se najbolje čita. Mislim da ne bih bio pjesnik bez prevođenja, rekao je Bajsić.

Profesorica Nada Bulić dotaknula se pitanja odnosa velikih jezika i književnosti prema malim piscima, jezicima i književnostima, te postoji li razumijevanje i potreba za njihovim očuvanjem. Tomica Bajsić je dao primjer portugalske književnosti, koja je izuzetno jaka i proteže se sve do Brazila, ali na neki način biva potisnuta engleskim, baš kao i ostali jezici. No, kako kaže, ne postoji apsolutno rješenje budući da je engleski jezik toliko dominantan da su svi ostali jezici postali maleni u usporedbi. Također, ukazao je na problem što mladi pjesnici danas ne dobivaju dovoljno medijskog prostora u vidu kvalitetnih kritika i recenzija.

– Potreban je trud i razumijevanje za očuvanje manjih jezika i književnosti, ali to je veliki izazov u svijetu gdje engleski dominira. Mladi pjesnici trebaju više medijske pažnje i kvalitetnih kritika kako bi mogli rasti i napredovati, ističe Bajsić.

U razgovoru s katalonskim pjesnikom Carlesom Tornerom, uz pomoć Vedrane Lovrinović koja je prevodila s katalonskog na hrvatski, podijelio je kako se prilikom šetnje Zadrom nije mogao oteti dojmu kako ga sve podsjeća na P.E.N.-ov Međunarodni kongres koji se održao 1993. godine u Dubrovniku, gdje je upoznao pokojnog akademika Tonka Maroevića.

– Sve me podsjeća na Tonka Maroevića, kojeg sam imao priliku upoznati na kongresu u Dubrovniku za vrijeme rata. Tonko je znao sve o katalonskoj poeziji i cijelo vrijeme se brinuo za mene. Osjećao sam se tada zapravo kao da sam doma, kazao je, dodajući kako mu je zaista bila čast upoznati takvog čovjeka.

Katalonsko pjesništvo

Jedna od mnogobrojnih knjiga koju je napisao, priredio i uredio Tonko Maroević je i »Riječi za jedan lapidarij – Novije katalonsko pjesništvo« za koju je izabrao pjesme, preveo ih i uredio. Govoreći o tome, katalonski pjesnik Torner prokomentirao je što za Katalonce znači poezija.

– Poezija za nas Katalonce, kao i za bilo koji drugi narod, predstavlja srž jezika. Zapravo, sam rad na pjesničkom jeziku jest rad na stvaranju jezika, dajući mu pritom iskustvo življenja. Imamo sreću da poezija zapravo ne ostaje samo u zajednicama, već kroz različite prijevode ona postaje most između različitih kultura.

Ono što mi danas radimo, od čitanja, prevođenja; od klasike do najsuvremenije poezije za mene predstavlja, prije svega, ono što bi poezija trebala predstavljati. Kada sam upoznao Tonka Maroevića, bio je jedan vrlo težak kontekst, kada se jedan prevoditeljski dio Europe slamao i bio napadnut, tako da smo te 1993. godine za vrijeme srpske agresije, kada smo se sreli, shvatili da kao intelektualci trebamo pružiti otpor kroz pisanje, istaknuo je Torner te dodao kako je zahvalan hrvatskom P.E.N.-u, napose Tomici Bajsiću za sve što radi, budući da se, kako kaže, slična situacija iz povijesti ponavlja i danas, stoga je nužno pružati otpor kroz pisanje i prevođenje jer je to jedini način očuvanja jezika.

»Poezija u prijevodu« je do ove godine djelovala u okviru poetskog maratona »Millenium stih – riječ iznad svega«, čija je idejna začetnica i voditeljica Emilija Mijatović.