[FOTO] Pravoslavna riznica sv. Ilije u Zadru čuva neprocjenjivo blago

Stara jezgra Zadar, sa svim slojevima svoje povijesti – od prapovijesti do moderne, mamac je za milijune posjetitelja svake godine. Sa svim se povijesnim spomenicima i ljepotama upoznati, tako postaje izazov za sebe, jer cijeli bi se dan mogao provesti u obilasku zadarske stare jezgre. Iako na prvu većina Zadrana misli kako zna sve o svom gradu, svaku riznicu, muzej i povijesni spomenik, mi smo zavirili u jednu riznicu koju većina posjetitelja zaobiđe. A uistinu je vrijedna posjete.

Sakralna je to riznica zadarske pravoslavne prvostolnice – sv. Ilije Proroka, gdje se čuvaju neprocjenjivi primjerci grčkog, ruskog, te italo-kretskog umjetničkog rada, kao i brojne važne povijesne knjige, te bogoslužbeni predmeti.

Sama crkva sv. Ilije, stiješnjena između ostataka rimskog Foruma i zadarske katedrale sv. Stošije, svjedočila je brojnim mijenama, ali i molitvama u svojoj povijesti. Burna povijest crkve i riznice započela je 1548. godine, kada je zadarski knez ustupio postojeću srednjovjekovnu crkvu sv. Ilije pravoslavnim Grcima.

U drugoj polovici 16. stoljeća, te u 17. i 18. stoljeću, u Zadar je pristizalo sve više pravoslavnih Srba koji su preuzeli upravljanje crkvom, a stara i neadekvatna crkva je srušena i na njezinom mjestu izgrađena nova 1773. godine.

Od tada pa sve do danas jedna je to od najljepših crkava u Zadru, mjesto tihe molitve i kontemplacije, ali, i kako smo se mi sami uvjerili, stoljetne povijesti koja se čuva u njezinoj riznici.

Riznica pravoslavlja

Dok šetamo uskim hodnicima crkve do riznice, protojerej Saša Drča priča nam genezu ove zbirke, koja je u svojoj povijesti prošla kroz brojne turbulencije. Posljednje su one iz vremena Domovinskog rata, kada su se umjetnine, vrijedne knjige i bogoslužbeni predmeti panično skrivali od krađa i uništenja.

Riznicu sačinjavaju raznovrsni eksponati nastali u povijesnom rasponu od 15. do 19. stoljeća. Stvarani su u mletačkim, italo-kretskim, ruskim i srpskim radionicama. Najbrojnije su ikone, koje kao cjelina predstavljaju jednu od značajnijih zbirki.

– Zbirka se proteže na dva kata, a nalazi se uz samu crkvu. Iznimno smo sretni što smo ju uspjeli sačuvati i ponovno predstaviti javnosti. Iako je u godinama prije rata bila bogatija, veliki smo dio eksponata uspjeli vratiti u riznicu, te ih restaurirati.

Veliki dio ikona i bogoslužbenih knjiga, najstarije od kojih datiraju još za vremena upotrebe crkve u grčkoj zajednici Zadra, ruskog su grčkog i srpskog umjetničkog i stilskog potpisa, započeo je Drča.

Zbirka je ostala zatvorena 13 dugih godina, a mnogi predmeti su izgubljeni. Predmeti koji nisu bili zazidani, ukradeni su, a veliki ih je dio, kako nam je objasnio protojerej Drča, nakon naglog otvaranja zazidanih prostorija, zbog utjecaja atmosferilija, uništen ili ih je trebalo restaurirati.

I dan-danas umjetnine iz crkve idu na restauraciju te će nakon obnove biti vraćene zbirci koja, kako nam je najavio Drča, treba proći i kroz projekt modernizacije te ugradnje klima uređaja kako bi se mogla očuvati u čim boljim uvjetima.

Domijanov potpis

– Već više od deset godina zbirka postupno prolazi kroz restauraciju. Prvi se dio obnavljao čak pet godina, a i sada ikone šaljemo na restauraciju. Pokojni Domijan za nas je i ovu zbirku napravio veliku uslugu i zbirku nam vratio u respektabilno stanje.

Bili smo i jako dobri prijatelji, te nam je za života, kako kao stručnjak, kako kao prijatelj ostao u lijepom sjećanju, dodao je Drča te objasnio kako je pokojni zadarski konzervator i povjesničar umjetnosti Miljenko Domijan, kojeg je Sveti arhijerejski sinod SPC–a 2016. godine odlikovao Ordenom Svetog Save za njegov rad na očuvanju vjerske i kulturne baštine SPC u Dalmaciji, uredio i pripremio za prezentaciju sakralnu zbirku, kada je ona ponovno otvorena za javnost 2013. godine.

Mnoge ikone čuvane u riznici crkve su uništene u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, ali dobar dio zbirke je ipak sačuvan, a riznica je prvi put otvorena 1984. godine. U lipnju 2017. godine vraćeno je i posljednjih 15 ikona, a 17. svibnja 2013., nakon 22 godine, riznica je ponovno otvorena za javnost.

– Ponosimo se i likom sv. Ilije na bakropisu, kao i starim pečatom s njegovim likom. Crkva je cijelu svoju povijest posvećena sv. Iliji. I prije 1773. godine, kada je zadarska srpska zajednica na temeljima ranije crkve izgradila ovu koja i danas stoji, dok je služila grčkoj zajednici, koja je zbog trgovačkih veza s Mlecima u Zadru bila snažna, Ilija je uvijek bio zaštitnikom pravoslavne zajednice.

Osim nekoliko ikona koje se u Šibeniku i manastiru Krka nalaze zbog restauracije, nekoliko ih se i dalje nalazi u obližnjem benediktinskom samostanu sv. Marije, rekao je Drča.

Neotkriveni biser grada

Svatko tko odluči posjetiti ovu crkvu, smještenu u strogom središtu starog grada, danas u riznici može vidjeti brojne ikone, liturgijske predmete, križeve, svete knjige, rukopise, kaleže, svjetiljke, crkveno ruho, te zanimljivu zbirku antiminsa otisnutih na platnu tehnikom drvoreza ili jetkanja.

Najbrojnije i najvrijednije su ikone, kojih ima oko trideset, a koje čine jednu od najznačajnijih zbirki te vrste na području Dalmatinske eparhije. Osim Hrista, tu su i ikone Presvete Bogorodice i brojnih svetaca, uključujući i Svetog Ilije.

– Mnogim se ikonama, koje originalno nisu iz naše riznice, a raznim su putevima došle u naše ruke, ne zna porijeklo. Znalo se dešavati da jutrima pred vratima hrama nađemo vreće s ikonama.

Bilo kako bilo, bolje je da su ih ljudi nama ostavljali, nego da su ostale zaboravljene, poručio je Drča, dok idemo prema drugom katu riznice.

Iako prebogata vjerskim i kulturnim nasljeđem dalmatinskog pravoslavlja, Drča priznaje kako im turisti ne kucaju tako često na vrata. Najviše ih je, naravno, ljeti, ali kaže, izuzet posjetitelja koji crkvu posjećuju u privatnom aranžmanu te imaju vremena posvetiti se njenom proučavanju, malo koji se turist zaputi na kat.

Velika većina turističkih obilazaka grada kroz crkvu na brzinu prođe, ali u zbirku ne zaviruje. Iako, priznaje, ne zna kako bi se nosili s navalom turista, opet bi im bilo drago da riznica postane sastavnim dijelom zadarske kulturne i turističke ponude.

Dio zadarske kulture života

– Jedna od najvrijednijih ikona koja redom oduševljava sve posjetitelje prikazuje hodočasnički put u Jeruzalem i simbolizira Hristov život od rođenja do uskrsnuća.

Od bogoslužbenih predmeta, u zbirci čuvamo vrijedan, bogato ukrašeni putir, tj. kalež u ruskom stilu, diskos i mitru, kao i stari srebrni križ, najvjerojatnije iz jedne od crkava u zadarskom zaleđu iz 1915. godine. On ima jako zanimljivu priču, jer jedan ga je župnik pronašao, dao očistiti i vratio našoj crkvi, rezimirao je Drča.

Velika se riznica uređuje u manastiru Krka, gdje će, kazao je Drča, završiti brojne ikone ostavljene pred crkvenim vratima, a koje nisu bile dijelom stare zbirke sv. Ilije.

– Što se tiče ikona koje se nalaze u samostanu sv. Marije, proces njihova vraćanja nama je u tijeku, a među njima je i veliko platno Tajne večere. Nitko ne zna kako su tamo završile, ali najvažnije nam je očuvati ih, te kada dođe vrijeme da ih stručnjaci uzmu u ruke, restauriraju, te predstave u ovoj zbirci, dodao je Drča.

Sve ikone na ikonostasu, osim dvije – sv. Ilije i sv. Jovana u srebrnom okviru koje su nestale u zadnjem ratu, su autentične. Radio ih je Grk iz Trsta Mihailo Speranza.

– Ova je zbirka dio kulture i povijesti grada Zadra, te ju kao takvu treba i prepoznati. Sama je riznica neodvojiva od hrama. Zajedno čine jednu cjelinu koja priča priču o kulturi, umjetnosti i povijesti pravoslavlja u ovom gradu, zaključio je Drča.