Evo što je obitelj Luxardo napravila za Zadar

Uoči sjednice Gradskog vijeća na kojoj će se danas u 15 sati odlučiti  o tome hoće li Franco Luxardo dobiti nagradu za životno djelo, gradski vijećnik Enio Meštrović proslijedio je dopis u kojem se navode zasluge obitelji Luxardo. Točnije, medijima je pristigao dopis koji je Franco Luxardo poslao Eniju Meštroviću, a koji je dobio od Tonija Concine, još jednog Zadranina u egzilu.

U dopisu pod nazivom “Što je obitelj Luxardo učinila za Zadar?”, navodi se kako je obitelj Luxardo u Zadru aktivna od 1821. godine te  kako je već oko 1860. godine “Maraschino Luxardo made in Zara” bio u prodaji u Kini – Japanu – Rusiji i SAD-u. Prve glazbene aktivnosti u gradu organizirane su pod pokroviteljstvom “Società Filarmonica”, sa sjedištem u kući Luxardo u Calle del Sale, gdje su održavani koncerti (1859.-1865.) sve dok nije izgrađeno kazalište.

Michelangelo Luxardo 1874. godine osniva prvi sportski klub u gradu /Società Ginnastica Zara/, koji je ujedno bio i prvi sportski klub u cijeloj Dalmaciji. U Brodarici (Barcagno) je 1913. godine otvorio najveću i najmoderniju destileriju Austro-Ugarskog Carstva (ondje će iduće godine Zadar tamo imati svoj prvi luksuzni hotel lanca Hyatt) te je to je zasluga Michelangela Luxarda, navodi Concina.

Stotine ljudi, i žena i muškaraca, radile su s Luxardom. Dolazili su iz grada, predgrađa te obližnjih otoka. Imali su pravedan tretman, dobivali su poštene plaće i često bonuse. Prvi put u povijesti žene su bile tretirane na istoj razini kao i muškarci.

Višnje maraske stizale su iz nekoliko područja dalmatinske obale, uglavnom iz Vodica i Omiša, čime su poboljšale životni standard lokalnog stanovništva. Tridesetih godina Luxardo je dalje oko Zadra stvarao (Smilčić, Islam Latinski) prve industrijske voćnjake maraske, donoseći znanje lokalnoj poljoprivredi i izvrsne prihode poljoprivrednicima.

Kada je 1943.-44. Zadar bio praktički uništen angloameričkim bombardiranjem, tvornica pogođena bombama je zatvorena, a ljudi su se raštrkali u predgrađima u improviziranim situacijama, bez hrane i s malo nade. Pietro – jedini Luxardo koji je još uvijek u gradu – išao je uokolo na starom biciklu da isporuči posljednju plaću svojim radnicima.

Pietro i njegov brat Nicolò sa suprugom Biancom nestali su 1944. godine, a obitelj gotovo 80 godina nije uspjela otkriti što im se dogodilo. Tek 2021. prof. Z. Begonja sa Sveučilišta u Zadru objavio je svoju knjigu “Okupacija Duha 1945.-55.”, a obitelj je obaviještena da su Pietro i Nicolò ubijeni u Zadru od strane OZNA-e.

Godine 1945. destileriju Luxardo i drugu imovinu zaplijenio je jugoslavenski režim i osnovao novi subjekt koji se počeo obraćati klijentima Luxarda diljem svijeta govoreći da su Luxardovi svi mrtvi i da su oni jedini nasljednici u poslu. Giorgio Luxardo, njegovi nećaci i njegov sin vodili su ih po sudovima diljem Europe i SAD-a 20 godina i dobili sve sporove. Od 2023. godine otvoren je multimedijalni MUZEJ Luxardo u Torreglii (Padova) i posvuda se spominje Zara/Zadar.

Što su Zaratini učinili za svoj rodni grad? Kontinuirana pomoć samostanu sv. Marije te ženama i djeci koja ovise o časnim sestrama. U rujnu 1991. Zadar je pod napadom srpskih snaga, gradonačelnik Livijanić šalje snažan apel na radiju i televiziji, a prvi se odazivaju Zaratini, stižu do Livljanića u luci Ancona s punim kontejnerom flaširane vode. U suradnji s Crvenim križem i kasnije šalju pomoć s hranom.

U kasnu jesen benediktinke sv. Marije moraju napustiti Zadar kako bi izbjegle bombe i glad. Stižu do Ancone, zatim u samostan svetog Danijela u Abano Terme, a Franco Luxardo i udruga osiguravaju im svu potrebnu pomoć. Majka Benedikta Braun će ondje umrijeti, a tijekom božićnih slavlja nekoliko će Zaratinija surađivati kako bi brojnoj djeci u samostanu učinili život ugodnijim.

Podružnica Udruge Padova aktivno sudjeluje u organizaciji „bratimljenja gradova” Zadra i Padove, čija sveučilišta već intenzivno surađuju. Franco Luxardo dio je službenog izaslanstva koje prati gradonačelnika Giustina Destra u Zadar te 10 godina kasnije izaslanstva koje u Padovi prima Božidara Kalmetu, gradonačelnika Zadra i njegov tim (gđa. Šarić Frantin, dr. Leonard Marušić, g. Šime Erlić , g. Mario Pešut, g. Boris Antić i gđa Anita Martinović).

Godine 2011. Franco Luxardo i njegov brat Paolo daruju Odjelu za talijanistiku Sveučilišta u Zadru “Zbirku Ricciardi”, koja se sastoji od 100 svezaka talijanskih klasika vrijednosti 100.000 eura, uz nazočnost rektora Sveučilišta Ante Uglešića.

Posljednje posjete Franca Luxarda obilježili su novinski i TV intervjui kao i sastanci u Narodnom muzeju i Matici Zadrana. Još jednom, smiješno je govoriti o “iredentizmu”, kada je to zaboravljeno i poništeno prije nekoliko desetljeća. Hrvatska je sada u Europi i na razne načine surađuje s Italijom. “Zaratini” se samo nadaju da će taj duh ostati jak i na snazi i u njihovom rodnom gradu, stoji između ostalog u dopisu dostavljenom gradonačelniku Dukiću, zaključio je Concina.