Nedjelja, 5. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

nema više kune

Evo kako se na tržnici prodavači i kupci snalaze s ukidanjem dvojnih cijena

Autor: Nina Vigan

12.01.2024. 11:28
Evo kako se na tržnici prodavači i kupci snalaze s ukidanjem dvojnih cijena

Foto: Nina Vigan



S prvim danima nove godine trgovci više nisu obvezni dvojno iskazivati cijene na proizvodima, a građani su se već pomalo i naviknuli na promjenu valute iz kune u eure. Uputili smo se na tržnicu ispred City Gallerije kako bismo provjerili s trgovcima preračunavaju li kupci i dalje cijenu iz jedne u drugu valutu, te kako komentiraju rast cijena.


Ono što je trenutačno jako traženo u vrijeme raznih viroza pripravci su za jačanje imuniteta, a mi smo na tržnici zatekli Ljiljanu Butić sa svojim proizvodima iz OPG- a Pčelarstvo Butić iz Prkosa.


– Tu smo svake godine u zimskim danima kako bi se ljudi opskrbili pripravcima za dizanje i jačanje imuniteta. Imamo nekoliko vrsta meda, medenih pripravaka i propolis. Već smo tu poznati, ljudi nam dolaze, budući da je ovo čisti prirodni med i nemamo problema s prodajom.





Tu su naš dalmatinski cvjetni med, drača i lička livada, to su tegle od 900 grama i koštaju 12 eura. Med od vriska prodajemo po 15 eura, a naš kornatski med je 20 eura. Cijena propolisa je od 5 – 5,50 eura. Naša namirnica je kvalitetna, što nosi i određenu cijenu sa sobom. Na štandu imam prihvatljivu cijenu, ali i malo skuplju.


Čak mi i kažu kupci kako imamo realne cijene u ovim vremenima. Ako si netko ne može priuštiti kornatski med, može makar cvjetni koji je također fantastičan. Ljudi su se već i navikli i na eure, rijetki mi spominju kune, a čak i bakice rijetko preračunavaju, kazala je Butić.


Nekima bolje bile kune


I njezina kolegica prodavačica s drugog štanda potvrdila nam je kako kupci više uopće ne pitaju za cijene u kunama.


– Netko možda ponekad preračuna, ali ne baš više toliko. Nitko to više ni ne spominje, a i što će spominjati kad ih više nema, kazala je Gracijela, dok nam je druga prodavačica, Delida Matešić, rekla kako se ipak nađe nekih koji preračunavaju.



– Pojedincima moramo objasniti da nema više govora o cijenama u kunama, dok nam oni kažu kako su im bile bolje kune, pa se još ne mogu od njih odvojiti, napominje Matešić, dok štandu prilazi kupac tražeći luk.


– Ni ja se nisam navikao na eure, mislim da se nitko nije navikao. Lošije sad živimo, ni dvije penzije nisu dovoljne, bez obzira na valutu. Inače, rijetko kupujem na tržnici, budući da imam gotovo sve u svom vrtu, a sad samo došao po domaći luk. Tko zna odakle je ovaj iz supermarketa, kazao je Đenko Perin, dok prodavačica Matešić vadi mobitel i pokazuje nam sliku istog tog luka kako je rastao u njezinom vrtu.


Ljiljana Stipčević, koja već dvadeset godina trguje na tržnici, otkrila nam je kako na štandu ima tri artikla koja su njena, dok ostalo nabavlja od drugih seljaka koji imaju domaće proizvode. Na njezinom štandu brokula i cvjetača se prodaju za tri eura, blitva je četiri eura, tikva je euro, krumpir euro i pol, kelj je dva eura, a mrkva i batat su tri eura. To su namirnice koje ljudi najviše kupuju, za koje najviše izdvajaju.



Zaokruživanje cijena


– Blitva je, primjerice, u nabavi na zelenoj pijaci 3,20 eura, a četiri eura kod mene, budući da imamo velike troškove. Mjesečno plaćamo 50 eura rezervaciju štanda, a dnevno plaćamo još osam eura taj isti štand, što je na kraju 290 eura. Što se tiče cijena i kupovne moći od kad je euro došao, ljude je to jako puno poljuljalo.


Cijene nisu astronomski velike, ali su velike jer dobijemo manje. Iako, cijene nekih proizvoda smo zaokružili da bude jednostavnije. Cijena ovog luka prije je bila pet kuna za dva komada, sad se stječe dojam kako je ona »pala«, budući da iznosi 50 centi, kazala je Stipčević.



Na tržnici se uglavnom može susresti umirovljenike u ranim jutarnjim satima, dok u ostatku prijepodneva možemo vidjeti veći broj mlađih ljudi. Jedna od njih, Matea, dolazi na tržnicu jednom do dva puta tjedno, a kako kaže, i dalje ponekad preračunava cijene u kune.


– Jednom, dva puta tjedno dolazim na tržnicu obaviti spizu. Taman dok potrošim namirnice dođem ponovno na tržnicu. Dolazim jer znam da je domaće, a i usput s prijateljicama popijem kavu. Što se tiče cijena, isto nam je, budući da je svugdje jednako skupo, kupovali tu ili u supermarketu, kazala je Matea.


Jedan od prodavača nam je kazao kako će dugo trebati ljudima dok se zbilja ne naviknu na cijene u eurima, te kako nema pravila, i starijima i mlađima je jednako, iako su ljudi treće životne dobi više vezani uz kunu. Bez obzira na dob i valute vrijeme ide, a kako kaže ona stara uzrečica, jedino što je sigurno, to je promjena.