Čistoća gubi dio prihoda, građane čekaju veći računi. Direktor otkrio zašto je poskupljenje neizbježno

Otvaranjem Centra za gospodarenje otpadom Biljane Donje za zadarsku Čistoću završilo je jedno razdoblje. Miješani komunalni otpad više se ne odlaže na Diklu, mijenja se logistika sustava, a tvrtka ostaje bez dijela prihoda koje joj je desetljećima donosilo odlagalište. Istodobno se oko Dikla otvorio niz pitanja, od dozvole i postupanja Državnog inspektorata do podrijetla otpada i tvrdnji o odlaganju opasnog otpada. O tim smo pitanjima, ali i poskupljenju usluge, zaposlenicima i budućnosti tvrtke, razgovarali s direktorom Čistoće Johnom Ivanom Krstičevićem.

Veći troškovi, veći računi

Koliko je otvaranje Biljana Donjih promijenilo vaš svakodnevni posao?

– Puno više nego što se izvana vidi. Građanin stavi spremnik ispred kuće, naš kamion dođe i isprazni ga, a za njega tu priča završava. Tako i treba biti, ali za nas tek tada počinje. Desetljećima smo miješani komunalni otpad vozili na Diklo, a danas ga vozimo u CGO. Promijenili su se kilometri, vrijeme vožnje, smjene, raspoloživost vozila, troškovi i način obrade.

CGO nije čarobna kutija u koju ubacite otpad i problem je riješen. Netko i dalje mora u pet ujutro sjesti u kamion, prikupiti otpad i prevesti ga. Netko mora organizirati prikupljanje papira, plastike, biootpada i glomaznog otpada te rad reciklažnih dvorišta, a obrada otpada košta. Sustav je danas puno kvalitetniji, ali istodobno i složeniji i skuplji.

Znači li skuplji sustav i veće račune za građane?

– Da. Moramo biti otvoreni, korekcija cijene javne usluge je neizbježna. Troškovi rada, energenata, goriva, vozila i rezervnih dijelova značajno su porasli, a otvaranjem CGO-a dobili smo i novi trošak predaje otpada po toni te drukčiju i skuplju logistiku. To su stvarni troškovi koji se ne mogu izbjeći ili smanjiti bez narušavanja dosegnutih standarda. Postoje i netko ih na kraju mora platiti.

Naša je odgovornost da prije korekcije cijene napravimo sve što možemo unutar same Čistoće. Dnevno analiziramo rute, kilometre, potrošnju goriva, iskorištenost vozila, kvarove, organizaciju smjena i sve ono u čemu možemo biti učinkovitiji. Stavljamo stvarne troškove na stol i na temelju njih korigirat ćemo cijenu javne usluge. Dakle, fiksni dio cijene morat će se korigirati, a moj je cilj da povećanje bude samo onoliko koliko je stvarno potrebno da sustav bude učinkovit, kvalitetan i financijski održiv.

Građani su već pokazali nezadovoljstvo novim sustavom naplate. Što im kažete?

– Svaka velika promjena izazove određeno nezadovoljstvo, ali načelo je jednostavno: onaj tko proizvodi manje miješanog otpada i više odvaja mora imati mogućnost utjecati na svoj račun. Svaki korisnik njime može upravljati mijenjanjem navika odlaganja otpada u vlastitom kućanstvu. Ako iznesete spremnik, mi ga praznimo. Nama je to jedno pražnjenje, bez obzira na to imate li unutra dvije vrećice ili je spremnik pun do vrha. Zato ljudima govorim da ne iznose poluprazne spremnike i da odvajaju otpad, ne samo zbog ekologije nego i zbog vlastitog računa.

Radnici i odgovornost

Imate više od 400 zaposlenih. Koliko je zapravo područje o kojem se brinete?

– Govorimo o Zadru i Ninu, 17 općina i sedam otoka. Po površini koju pokrivamo imamo jedan od najvećih teritorijalnih obuhvata među komunalnim društvima te vrste u Hrvatskoj. Nije isto organizirati odvoz u jednom manjem gradu i organizirati ga od gradskog središta preko udaljenih naselja do otoka, a sve mora funkcionirati svaki dan. Zato, kada govorimo o više od 400 zaposlenih, netko može reći: Pa to je puno ljudi. Jest, ali prvo pogledajte koliko područje naši djelatnici pokrivaju.

Bilo je i ozbiljnog nezadovoljstva radnika, govorilo se o štrajku. Kako ste to riješili?

– Sjeli smo s ljudima i razgovarali. Od naših zaposlenika očekujem da obavljaju posao koji im je povjeren i da za njega odgovaraju, ali onda i oni imaju pravo od mene očekivati da ih čujem, pogotovo oni koji rade najteže poslove. Danas dobrog vozača ne možete pronaći tako da stavite oglas na vrata i čekate da se pojavi. Tržište se promijenilo i, ako želimo kvalitetne ljude, moramo ih znati zadržati.

Jeste li pritom popustili pod pritiskom?

– Ne gledam to tako. Voditi 400 ljudi ne znači pokazivati tko je jači. Ako ljudi imaju opravdan problem, rješavaš ga, a ako zahtjev nije realan, kažeš da nije realan. To je upravljanje, a ne lupanje šakom po stolu.

Složen i dugotrajan posao

Posljednjih mjeseci ipak se stvara dojam da cijela Hrvatska, pa tako i Zadar, ima ozbiljan problem s gospodarenjem otpadom.

– Imamo izazova, naravno da imamo. Tko kaže da ih nema, ne govori ozbiljno. Ali pogledajmo malo Hrvatsku. Pogledajte Zagreb i koliko se godina govori o Jakuševcu i novom sustavu, pogledajte Split i Karepovac te koliko gradova godinama pokušava doći do onoga do čega je Zadar došao. Nedavno je zagrebački gradonačelnik objavio važnu vijest da je njihov budući CGO dobio lokacijsku dozvolu. Mi smo na toj poziciji bili godinama ranije.

Ne govorim to da bih likovao nad tuđim problemima, nego zato što se kod nas ponekad stvara dojam da je gospodarenje otpadom nešto čime se počnete baviti u ponedjeljak i riješite do petka. Nije, jer da jest, svi bi to odavno riješili. Mi smo svoj Centar izgradili, Biljane Donje rade i miješani komunalni otpad više ne odlažemo na Diklu. To su činjenice. Druge gradove ne spominjem kao izgovor za naše probleme, nego zato što pokazuju koliko je ovaj posao složen i dugotrajan. Mi smo jednu veliku stvar riješili, a sada moramo riješiti drugu.

Daniel Radeta mjesecima tvrdi da se na Diklu odlagao opasni otpad, a vas proziva da o tome ne govorite istinu. Na čemu temeljite tvrdnju da opasnog otpada nije bilo?

– Prema službenim evidencijama Čistoće i dokumentaciji na temelju koje se otpad zaprimao, na Diklu nije zapriman otpad klasificiran kao opasan. Ne prihvaćam, međutim, model u kojem se mene najprije proglasi čovjekom koji ne govori istinu, a onda se od mene očekuje da dokazujem kako njegova pretpostavka nije točna. Za ono što govorim odgovaram imenom, prezimenom i funkcijom te istu razinu odgovornosti očekujem od čovjeka koji me javno optužuje.

Radeta uzima činjenicu da je na Diklo dolazio neopasni proizvodni otpad, povezuje različite tvrtke, prijevoznike i lokacije, a zatim iz toga izvodi zaključak da je na Diklu završavao opasni otpad i da ja ne govorim istinu. Od sumnje napravi činjenicu, od nekoliko papira istragu, a onda sam donese presudu. To nije dokazivanje, nego manipulacija.

Ako bilo koje nadležno tijelo utvrdi da je neka konkretna pošiljka, predana Čistoći kao neopasni otpad, zapravo bila opasni otpad, onda imamo novu činjenicu. Tada ćemo utvrđivati tko je taj otpad proizveo i klasificirao, kakva ga je dokumentacija pratila, tko ga je prevozio, kako je prihvaćen i postoji li odgovornost Čistoće.

Dozvola za Diklo

Što zapravo znači oznaka 19 12 12? Možete li biti sigurni da u desecima tisuća tona tog otpada nije bilo opasnih tvari?

– Oznaka 19 12 12 nije oznaka za opasni otpad, nego ključni broj neopasnog otpada iz mehaničke obrade otpada. Postoji i 19 12 11 sa zvjezdicom, što označava opasni otpad. Može li netko nešto pogrešno klasificirati? Može, ali to onda treba utvrditi. Ne možete dovesti u pitanje cijeli sustav klasifikacije zato što postoji mogućnost da ga je netko negdje prekršio.

Čistoća nije zaprimala otpad klasificiran kao opasan i to pokazuju naše evidencije. Ako, međutim, očekujete da vam kažem da osobno znam kemijski sastav svakog kilograma otpada koji je tijekom godina ušao na Diklo, to vam ne mogu reći jer to ne bi bilo ozbiljno. Postoji proizvođač otpada, onaj tko ga obrađuje i klasificira, prijevoznik, dokumentacija i primatelj. Svatko u tom lancu ima svoje obveze i odgovornost, a Čistoća odgovara za svoje. Postoji propisani postupak prihvata i on se provodi. Kamione su pratili prateći listovi i potrebna dokumentacija, provodio se vizualni pregled, a otpad su pratile karakterizacije i ispitivanja njegovih svojstava. To govorim zato što se posljednjih mjeseci stvara dojam da je na Diklo mogao doći bilo kakav kamion, istovariti bilo što i otići. Nije mogao.

No Čistoća nije imala važeću dozvolu i Državni inspektorat zbog toga je zabranio odlaganje na Diklu. Kako tumačite odluku Ministarstva da tu zabranu poništi?

– Čistoća nije imala izdanu važeću dozvolu i od toga nitko ne bježi. To nije nikakva specifičnost odlagališta na Diklu, nego pitanje s kojim su se u procesu usklađivanja i zatvaranja godinama susretala brojna odlagališta u Hrvatskoj. Državni inspektorat u konkretnom je predmetu postupao zbog pitanja važeće dozvole i na toj osnovi donio rješenje o zabrani odlaganja. Čistoća se žalila, a Ministarstvo je žalbu prihvatilo, poništilo rješenje Inspektorata i obustavilo postupak jer je utvrdilo da u tom trenutku nisu postojale pravne pretpostavke za njegovo vođenje.

Želim naglasiti nešto što se u javnosti stalno miješa: taj inspekcijski postupak nije vođen zbog opasnog otpada. Inspektorat u tom predmetu nije utvrdio da je na Diklu odlagan opasni otpad niti je donio rješenje koje bi to potvrđivalo. Predmet postupka bilo je pitanje dozvole i to su dvije potpuno različite stvari. Zato je manipulacija uzeti rješenje Inspektorata o dozvoli i koristiti ga kao potvrdu tvrdnji vijećnika Radete o opasnom otpadu. Ono to jednostavno ne potvrđuje. Ministarstvo nam nije izdalo novu dozvolu i ja to ne tvrdim, ali je poništilo zabranu Državnog inspektorata. Odlaganje opasnog otpada nije bilo predmet tog postupka i iz rješenja se takav zaključak ne može izvući.

Godinama se tražilo zatvaranje Dikla. Sada se zatvara, a i dalje je u središtu rasprava. Kako to objašnjavate?

– Upravo je to paradoks. Gotovo 60 godina otpad smo vozili na Diklo i ondje ga odlagali. Danas to više ne radimo. Izgradili smo CGO, u koji miješani komunalni otpad odlazi na obradu. Ondje se odvaja ono što se može iskoristiti, a odlaže se ono što nakon obrade ostane.
To je miljama daleko od onoga što smo imali prije. Ne govorimo o maloj promjeni ili malo boljoj verziji starog sustava, nego o potpuno drukčijem načinu gospodarenja otpadom i velikom koraku naprijed za okoliš. Godinama je zahtjev bio: zatvorite Diklo. Zatvaramo ga. Godinama je zahtjev bio: izgradite CGO. Izgradili smo ga. I sada, kada smo napravili upravo ono što se godinama tražilo, ispada da nikada nismo imali veći problem s otpadom. Pa čekajte malo.
Ne možemo se ponašati kao da se ništa nije promijenilo jer promijenilo se sve. Diklo odlazi u povijest i ide u sanaciju, a sada se trebamo baviti time kako stvarati manje otpada, više odvajati i reciklirati te što više ponovno iskoristiti. Prije smo otpad vozili na odlagalište, a danas ga vozimo na obradu. Ako to nije ekološki iskorak, onda ne znam što jest.

Hoće li biti otpuštanja?

Kada će Diklo potpuno prestati primati otpad?– Do kraja godine i tu nema povratka na stari sustav. Miješani komunalni otpad već je otišao s Dikla u Biljane Donje, a sada zajedno s gradskim službama pripremamo program sanacije odlagališta. Diklo se ne priprema za novu fazu odlaganja, nego za zatvaranje i sanaciju.

Koliko bi sanacija mogla trajati i koliko će koštati?– To ćemo ozbiljno moći reći kada program sanacije bude dovršen i kada budemo imali projektantske i financijske parametre. Mogu vam danas izgovoriti bilo koji broj i sutra će biti veliki naslov, ali čemu? Kada bude završen glavni projekt sanacije, govorit ćemo o cijeni, a kada budemo imali dinamiku, govorit ćemo o rokovima. Prvo moramo taj posao napraviti do kraja. Tek sada, kada je gotovo s odlaganjem otpada na Diklu, to možemo završiti.

Koliko vam zatvaranje Dikla otežava poslovanje u financijskom smislu?

– Ozbiljno. Gubimo dio prihoda koji smo ostvarivali poslovanjem odlagališta, a istodobno imamo nove troškove CGO-a. To je potpuno novi poslovni model za Čistoću i tu nema čarobnog štapića. Moramo mijenjati tvrtku, a to je, po meni, puno važnija tema za budućnost Čistoće od polemike oko koje se danas prepiremo.

Znači li to i otpuštanja?

– Ne krećem od otpuštanja, nego od pitanja kakva nam Čistoća treba za pet godina. Gdje imamo previše kapaciteta, gdje ih imamo premalo, možemo li ljude prerasporediti, koje poslove više nećemo raditi, a kojih će biti više? Ne možete tvrtku 2027. voditi prema organizaciji napravljenoj za sustav iz 2017. Svijet oko nas se promijenio, promijenio se sustav gospodarenja otpadom i mora se mijenjati i Čistoća.