Arbanasi proslavili “Zonju Jon”, svečanu misu pred više stotina vjernika predvodio barski nadbiskup

Kada su 1726. godine, iz okolice Skadra, pod pastirskom brigom zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića, preci današnjih Arbanasa stigli u Zadar, sa sobom su donijeli jezik, običaje i snažnu marijansku pobožnost. Tri stoljeća poslije, tradicija je i dalje živa, a zajedništvo se možda najbolje moglo osjetiti upravo ovih dana tijekom proslave blagdana Gospe Loretske – Zonje Jon, nebeske zaštitnice Arbanasa koju vjernici štuju kao zaštitnicu pomoraca, putnika i obitelji.

Cijela zajednica posljednjih se dana pripremala za obilježavanje velikog jubileja – 300. obljetnice dolaska Arbanasa u Zadar. Uz duhovni i glazbeni program, posebna pažnja posvećena je i uređenju mjesta pa su Ulice i Trg Gospe Loretske ponovno bili ukrašeni prepoznatljivim vijencima i stupovima od žuke, simbolima arbanaške fešte koji desetljećima predstavljaju znak zajedništva i poštovanja prema zaštitnici mjesta. Za organizaciju su se pobrinuli Udruga mladih Arbanasi 1726., Župa i Bratovština Gospe Loretske.

Antonio Bajlo, tajnik Udruge mladih Arbanasi 1726., istaknuo je koliko ovaj blagdan znači mladima i koliko su važni dani pripreme koji mu prethode.

– Za nas je ovo najljepši dio godine. Kad smo bili mlađi, znali smo čak izostajati iz škole zbog toga. Sada je to malo strože, ali i dalje je ovo posebno vrijeme za nas – naša Gospa, naša fešta i naš zajednički trud. I nije to samo jedan dan, nego sve što dolazi prije i poslije, pa i onaj „oporavak“ nakon svega, ali u biti jedan jako lijep period, kazao je Bajlo.

Antonio Bajlo

Koliko tradicija znači mlađim generacijama, potvrdio je i član Udruge Kristijan Kito-Vukić.

– Svake godine se okupljamo, kitimo i sudjelujemo. To je vrijeme kada se mladi i stari druže, vrijeme kada stariji pričaju priče iz svoje mladosti, a mi slušamo i učimo. Neke stvari upijemo, neke možda prođu, ali uglavnom i nama ovo puno znači. Mi smo ovdje već više od 300 godina i ovo je dio nas, naš identitet, kazao je Kito-Vukić dodajući kako će se truditi da i mlađi naraštaji čuvaju tradiciju i poštuju ono što su im stariji ostavili u nasljeđe.

Kristijan Kito-Vukić

Slavlju u Arbanasima pridružio se i gradonačelnik Zadra Šime Erlić zajedno sa zamjenikom Antom Ćurkovićem.

– Arbanasi su uistinu jedna naša tradicionalna, autentična i autohtona sredina, puna lijepih stvari. Bogati su tradicijom i uvijek je lijepo biti ovdje, osobito na današnji dan. Koristim ovu prigodu da svim Arbanasima čestitam blagdan Gospe Loretske. Neka nas sve zajedno prati njezin zagovor, poručio je Erlić.

Da u Arbanasima blagdan uvijek prolazi u ugodnoj atmosferi, ispričao je i Neno, gurajući preko trga svoju „bičikletu“, po kojoj su Arbanasi nadaleko poznati.

Neno Karamarko

– Ja razumijem sve arbanaške riječi, ali ih slabo govorim. Moji roditelji i tete svi su pomalo govorili, a ja sam ostao sam. Ali imam samo riječi hvale za sve što se ovdje priredilo danas, za ovaj lijepi dan. Ponosan sam na mlade koji čuvaju običaje, ali naravno, uvijek može biti i bolje jer mladima treba više sadržaja i prostora za druženje, istaknuo je Neno dodajući kako su mladi u Arbanasima oduvijek iz generacije u generaciju preuzimali odgovornost da se ovaj dan dostojno obilježi.

Mario Petani, rodom iz Arbanasa, rekao je koliko mu znači vratiti se na proslavu blagdana.

– Stara kuća mi je svega dvadesetak metara od crkve. Zato mi je ovdje uvijek posebno lijepo. Vidite i sami kako je sve lijepo ukrašeno. Kad sam ja bio mlađi, sedamdesetih godina, kitili smo mjesto od groblja do križa i to je bilo mjesto okupljanja, druženja i običaja. Lijepo je vidjeti da se i danas nastavlja ta tradicija, naglasio je Petani.

Mario Petani

Posebne emocije uz ovaj blagdan vežu i Mariju, koja više ne živi u Arbanasima, ali im se uvijek vraća.

– Ovaj dan čekam na jedan sasvim drugačiji način, punog srca i s posebnom emocijom. Jednostavno osjećam da je ovo moje. Još dok sam bila mlađa nosila sam haljinu kraljice i to su mi ostale jako lijepe uspomene. Drago mi je i čestitam mladima što nastavljaju tradiciju. Ali vidim da puno starijih ljudi, naše generacije, više nema, rekla je Marija naglašavajući važnost očuvanja arbanaške tradicije, osobito jezika.

Marija

Na proslavu je stigla i Suzana koja je istaknula kako je očuvanje tradicije ključno.

– Tradicija je svugdje, pa tako i tu, uvijek vrlo važna. Nikad ne smijemo zaboraviti tko smo i odakle smo došli, ispriča je Suzana, dok je gospođa Nada dodala kako je posebno lijepo vidjeti mlade koji i dalje njeguju običaje svojih predaka.

Suzana

– Jako je lijepo da mladi drže do tradicije i što su svi zajedno kao narod uspjeli ostati tu tolike godine. Inače su se ljudi otuđili, a iako je pravih Arbanasa sve manje, ipak se dobro drže, rekla je Nada.

Središnji događaj proslave, koji je okupio velik broj vjernika, arbanaških iseljenika i prijatelja, održan je ispred župne crkve Gospe Loretske gdje je svečano misno slavlje predvodio barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj.

– Danas ne slavimo samo događaj od prije 300 godina. Slavimo vjernost Boga koji vodi svoj narod kroz vrijeme. Slavimo vjeru ljudi koji su znali kome pripadaju. Slavimo identitet koji nije izgubljen, nego sačuvan i predan. Danas zahvaljujemo Bogu za 300 godina puta jednog naroda, puta koji je započeo u krajevima današnje Barske nadbiskupije, u selima oko Skadarskog jezera i Bara, a nastavio se ovdje u Zadru, gradu koji je postao novi dom, ali ne zamjena za korijen, nego njegovo proširenje, poručio je nadbiskup Gjonlleshaj dodajući kako ovaj jubilej nije samo povijesni spomen, nego svjedočanstvo vjere, hrabrosti i ustrajnosti naroda koji je, vođen Božjom providnošću, pronašao svoj dom u Zadru.

nadbiskup Rrok Gjonllesha

Nakon misnog slavlja uslijedila je tradicionalna procesija s Gospinim kipom kroz mjesto, a vjernici su, kao i svake godine, imali priliku za zavjetni prolazak ispod Gospina kipa, trenutak koji za stanovnike Arbanasa ima duboko emotivno i duhovno značenje. Pod okriljem svoje zaštitnice mnogi su se prisjetili ustrajnosti generacija koje su sačuvale svoj identitet, a zajednička molitva, okupljanje i slavlje ostaju temelj na kojem će i buduće generacije čuvati ono svoje – arbanaško.