Aleksandar Bonačić izložbom »Retrospektiva« predstavio najbolje od svog rada

Zadarsko je fotografsko naslijeđe nemoguće bez imena Aleksandra Bonačića koji već skoro tri desetljeća publiku oduševljava svojim umjetničkim fotografijama. Impresivnoj listi realiziranih izložbi, zbirki i nagrada, Bonačić sada ponosno pridodaje i onu Fotokluba Zagreb, koji ga je za njegov umjetnički rad i doprinos fotografskoj struci nagradio godišnjom nagradom »Tošo Dabac« u spomen na doajena hrvatske fotografije, koji je svoju umjetničku fotografsku karijeru izgradio kao član i dugogodišnji predsjednik Fotokluba Zagreb.

Nagrada se od 1975. godine dodjeljuje svake godine fotografskim stvarateljima u znak priznanja za postignuća u fotografskoj umjetnosti i stvaralaštvu, a žiriranjem se nastoji poticati i promicati razvoj fotografije u klubu, u Hrvatskoj i u svijetu.

Dodjeljuje se jednom godišnje za ostvarena iznimna postignuća u fotografskoj umjetnosti i stvaralaštvu u dužem vremenskom razdoblju, u načelu dvojici autora, fotografa – jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom autoru, fotografu iz Hrvatske.

Najbolje od prvih 25 godina karijere

Uz plaketu i diplomu nagrade »Tošo Dabac«, Fotoklub Zagreb već tradicionalno priređuje samostalne izložbe fotografija dobitnicima nagrade, odnosno pomaže im u pripremi i postavu izložbi fotografija. Bonačić nam je u ožujku, kada smo s njim razgovarali nakon proglašenja ovogodišnjeg dobitnika »Dabca« nije znao reći kako će njegova izložba izgledati.

»Retrospektiva«, koja je otvorena u Kneževoj palači presjek je najboljeg od njegova rada i dokaz kako je i više nego zaslužio nagradu »Tošo Dabac«. Njegovi su radovi uvijek mješavina humora i kritike, a Bonačić cijelu svoju karijeru nije odustao od umjetničke fotografije.

Bonačić se tijekom godina istaknuo kao tragač za senzacijama u svakodnevici, na mjestima gdje priroda i čovjek pokazuju neobično u običnom, nesvakidašnje u očekivanom pored kojega prolazimo svaki dan.

Bonačić je doista fotograf estetizirane stvarnosti, lijepoga u fenomenima prirode, ali i humorističnog u ljudskom i životinjskom svijetu. Potreba za estetizacijom koja od detalja gradi magičnu cjelinu, kao da ponešto duguje i estetici braće Brkan primjerice u djelima: Anđeo na žici, U šetnji, Separator, Autopilot.

Transformacija stvarnosti sadrži u navedenim primjerima nešto od »brkanovske« magično-realističke poetike što nije neuobičajeno u zadarskom fotografskom miljeu snažno obilježenom nasljeđem dvojice doajena zadarske umjetničke fotografije.

Posebnost fotografskog postupka ogleda se i u Bonačićevom izboru naslova fotografije, jer kako i sam navodi, motivu pristupa s unaprijed zamišljenim imenovanjem, odnosno idejom naslova koji onda pridružuje snimci. Time se naslov i sadržaj snimljenog upotpunjuju do nerazdvojnosti.

– Čim Saša uoči kadar odmah ga imenuje, čime naslov fotografije postaje njenim integralnim dijelom. Smisao umjetničke fotografije je da ona ne bude puko reproduciranje stvarnosti, već da evocira, pretvara i odvaja i u konačnici pokazuje drugu stvarnost od one na koju smo navikli, dodala je Nevena Štokić, voditeljica Galerije umjetnina NMZ.

To i jest smisao umjetničke fotografije – da ne bude puka reprodukcija stvarnosti, da nije tu samo da dokumentira, nego da i evocira, da izdvaja i odvaja, pretvara u znak i u konačnici pokazuje drugu stvarnost od one na koju smo navikli do te mjere da u njoj više ništa od te navike gledanja ni ne vidimo.

Specifična fotografska tehnika

Sam nam je Bonačić kazao kako je veći dio izložbe već gostovao u Zagrebu.

– »Tošo Dabac« je nagrada za cjelokupni rad, tako da sam se odlučio za presjek mog rada. Ne znači da su izložene fotografije moja najbolja djela, ali su ona koja sam želio predstaviti, posebno jer sam nagradu dobio od strane struke, kazao je Bonačić, dodavši kako su njegove fotografije uvijek različite, po temama, motivima i tehnikama.

– Naslov i fotografija za mene su jedno tijelo, tako da se posebna pažnja treba posvetiti i samim naslovima, kako bi se fotografija mogla kompletno sagledati, zaključio je Bonačić.

Svijet je, dokazuje to Bonačić, doista mjesto senzacije čak i na onim mjestima za koja smo mislili da su jednoznačno određena svojom vizualnom skromnošću i nereprezentativnošću. Sve može imati i svoju drugu stranu, svoju prateću sjenu, svoj vizualni i sadržajni negativ. A Bonačićeva fotografija je upravo takva da nam otkriva taj posebni trenutak u kojemu je vrijeme zaustavljeno i tako prolazni trenutak života sačuva za vječnost fotografije.

Nevena Štokić na otvorenju je izložbe istaknula kako je Bonačić fotograf uočljivog autorstva, koji je prepoznatljiv na samostalnim i skupnim izložbama.

– Godišnja nagrada »Tošo Dabac« kruna je jedne umjetničke karijere, priznanje od strane struke. Pred nama je opsegom sužena retrospekcija Bonačićevih radova i ono što ga predstavlja u najboljem svijetlu. Sukus njegove fotografske vještine, odnosno jedni od najupečatljivijih radova koje smo mogli vidjeti u njegovih više od dvadeset godina fotografske i umjetničke karijere, kazala je Štokić.

Mikro pojedinosti u cjelini

U njegovom vrlo raznolikom opusu koji često nema za cilj okupljanje u nizove i cikluse, nego okidanje motiva koji ga zaokupe u trenu (što je vidljivo i na ovoj izložbi koju možemo zbog presjeka njegove višegodišnje prakse nazvati retrospektivnim pregledom), želja za estetikom prizora, ravnotežom scene, izdvajanjem detalja bljeskanja morske površine ili odražene mjesečeve svjetlosti, ono je što ovu fotografsku praksu određuje.

– Raznolik fotografski opus govori o njegovo širokom interesu za stvarnost, a ne za specijalizaciju za određene teme ili motive. Jednako ga zanimaju refleksi i odrazi prirodnih fenomena kao i ljudska figura, osamljena ili u grupi, kao i svakodnevica zamrznuta okidanjem u ključnom trenutku, pojasnila je Štokić, naglasivši kako ga odlikuje stalna potraga za motivima koji će svjedočiti mijenjajućoj stvarnosti.

Izdvajajući posebnim kadriranjem dijelove iz cjeline prizora na koje smo navikli, tražeći često mikro pojedinost u makro cjelini, Bonačić iskazuje upravo one osobine koje dijele fotografa od običnog promatrača svijeta koji nas okružuje.