ALARMANTNO STANJE Uskoro i u Zadru ured Centra za sigurniji internet: 'Svaki treći učenik doživljava zlostavljanje'

Centar za sigurniji internet prošle je godine proveo sveobuhvatno nacionalno istraživanje vršnjačkog nasilja i cyberbullyinga u Hrvatskoj, projekt deShame 3, na uzorku od gotovo 1.800 učenika od petog do osmog razreda iz svih hrvatskih županija. I rezultati su, blago rečeno, zabrinjavajući. Svaki treći učenik, točnije njih 34,2 %, kako saznajemo od voditelja Centra Ivana Ćalete, doživljava cyberbullying svaki mjesec ili češće.

Četrdeset posto primilo je online uvrede u samo dva mjeseca, a gotovo polovina bila je meta online tračeva i glasina. Posebno zabrinjava to što se intenzitet gotovo udvostručuje između petog i osmog razreda, a sedmi se razred pokazao kao kritična točka eskalacije. To pokazuje da prevencija mora početi puno ranije nego što to trenutačno radimo kao društvo. Ne u sedmom, nego već u četvrtom i petom razredu. Stoga, skoro otvaranje ureda Centra za sigurniji internet u Zadru od iznimne je važnosti. Uz sjedište u Osijeku i urede u Zagrebu, Splitu i Puli, Zadar je bio prirodni sljedeći korak kako bi pokrili jadransku Hrvatsku na način koji zaslužuje.

Partneri školama

– Ono što smo naučili iz dosadašnjeg rada u Splitu i Puli je da lokalna prisutnost mijenja dinamiku rada na terenu. Škole nas počinju doživljavati kao partnera, a ne kao vanjskog predavača koji dođe jednom godišnje. To je model koji želimo replicirati i u Zadru. Konkretno, gradit ćemo iste kapacitete koji su se pokazali učinkovitima u našim drugim uredima – radionice za učenike, edukacije i osnaživanje nastavnika kao multiplikatora, individualne konzultacije za roditelje te suradnju s lokalnim institucijama poput HZSR-a i policije, najavljuje Ćaleta.

Srž rada Centra je, dakle, edukacija, a program prilagođavaju dobi i razini razumijevanja – ono što rade s djecom u vrtiću i prvim razredima osnovne škole bitno se razlikuje od onoga što rade sa srednjoškolcima.

– S najmlađima radimo na temeljnim konceptima kao što je privatnost, koje su informacije »naša tajna«, kome se mogu obratiti ako ih nešto uznemiri online. Koristimo igre, priče i vizualne materijale jer apstraktne pojmove djeca te dobi jednostavno ne mogu procesirati na drugi način. Sa starijim učenicima ulazimo u konkretnije teme, npr. kritičko mišljenje prema sadržajima na internetu, prepoznavanje manipulacije, odgovorno ponašanje na društvenim mrežama. Radimo puno na scenarijima iz stvarnog života, situacijama koje su djeca možda već doživjela ili poznaju iz okoline. Ono što nam je posebno važno je da radionice nisu jednokratne, već pokušavamo graditi kontinuiranu suradnju sa školom. Educiramo i nastavnike jer su oni ti koji će biti prisutni i tjedan i godinu nakon naše radionice. Što se tiče vrtića, tu je fokus gotovo jednako važan na roditelje kao i na djecu. Roditeljski sastanci u vrtiću su zapravo jedna od naših najučinkovitijih točaka kontakta s obitelji, objašnjava Ćaleta.

Možda najčešća rečenica koju čuju od roditelja je da njihovo dijete zna više od njih i ne znaju kako da ga zaštite. Međutim, Ćaleta naglašava kako ne trebate biti tehnički stručnjak da biste bili dobar digitalni roditelj. Najvažniji alat koji roditelj ima nije aplikacija za nadzor, već otvoreni razgovor s djetetom.

Seksualno uznemiravanje

– Djeca koja znaju da mogu doći roditelju kad ih nešto uznemiri online su puno zaštićenija od djece čiji roditelji imaju instaliran svaki mogući parental control, ali s kojima se ne razgovara o tome što doživljavaju. Kad je riječ o konkretnim alatima, svaka velika platforma, od YouTubea do Instagrama, ima ugrađene postavke privatnosti i roditeljskog nadzora koje su besplatne i relativno jednostavne za koristiti. Problem je što ih većina roditelja nikad nije otvorila. Dio naših radionica za roditelje upravo je tome posvećen. Sjednemo zajedno, otvorimo aplikaciju i prođemo korak po korak. Preporučujemo i dogovor o pravilima korištenja unutar obitelji, ali ne kao kaznu, nego kao zajednički dogovorena pravila. Kad i koliko, koje platforme, što se dijeli, što ne. Za to je savršen naš Obiteljski ugovor – alat koji smo razvili za uspostavljanje kvalitetnih pravila o korištenju tehnologije unutar obitelji. Djeca koja su sama sudjelovala u kreiranju tih pravila ih puno lakše prihvaćaju, govori Ćaleta i napominje kako na mrežnim stranicama Centra i u uredima roditelji mogu dobiti prilagođene materijale po dobi djeteta jer su izazovi s kojim se suočava roditelj osmogodišnjaka i roditelj petnaestogodišnjaka potpuno različiti i ne može ih se tretirati istim savjetom.

A izazova, nažalost, ne nedostaje, trenutačno je na vrhu liste seksualno uznemiravanje i ucjena putem interneta, tzv. sextortion. Posebno zabrinjava porast broja slučajeva koji uključuju maloljetnike, i to sve mlađe dobne skupine.

– Uz to, cyberbullying ostaje kronični problem koji se nerijetko prelijeva i u fizički prostor škole, što ga čini posebno teškim za rješavanje. Drugi veliki izazov je prekomjerna izloženost štetnim sadržajima; od ekstremno nasilnih videa koji cirkuliraju platformama koje djeca svakodnevno koriste, do neželjenog susreta s pornografskim sadržajima. Platforme se mijenjaju brzo, a regulatorni okviri teško prate taj tempo. Posebno bih istaknuo i manipulativne obrasce ponašanja odraslih prema djeci online, tzv. grooming. To je nešto o čemu se javno premalo govori, a naše savjetovalište bilježi zabrinjavajuće slučajeve, upozorava Ćaleta.

Suradnja s institucijama

Prošle su godine na svom besplatnom helplineu, koji je dostupan na broju 0800 606 606, zaprimili gotovo 1.300 kontakata! To nije samo statistika, ističe Ćaleta, to je 1.300 situacija u kojima je nekome trebala pomoć i nisu znali kome drugome se obratiti.

– Roditelji su nam među najčešćim pozivateljima. Njihovi upiti se uglavnom vrte oko nadzora djece na društvenim mrežama – kako pratiti što dijete radi online, a da pritom ne naruše međusobno povjerenje. To je tanka linija i nema jednostavnog recepta. Djeca i mladi nam se javljaju kad se nađu u konkretnim rizičnim situacijama – netko ih maltretira, netko ih ucjenjuje, naletjeli su na sadržaj koji ih je uznemirio. Važno je da znaju da imaju koga nazvati i da će biti saslušani bez osude. Treća skupina koja nas kontaktira su stručnjaci koji rade s djecom na dnevnoj bazi i koji se suočavaju s incidentima unutar škola i izvan njih, a nisu sigurni kako reagirati. To je za nas posebno vrijedan podatak jer znači da škole prepoznaju da im treba podrška i da je traže. Ono što sve ove pozive povezuje je jedno – nedostatak informacija i sigurnog mjesta za razgovor. Upravo zato fizički uredi poput ovoga u Zadru imaju smisla uz helpline, ne umjesto njega, govori Ćaleta.

A kad se radi o ozbiljnim slučajevima, brzina i koordinacija su ključni, i tu dolazi do izražaja mreža koju su gradili godinama. Njihov helpline nije izoliran servis, već imaju uspostavljenu određenu suradnju i s policijom, konkretno sa službom za prevenciju.

– Sa školama funkcioniramo nešto drugačije, tamo je naša uloga često savjetodavna i podržavajuća. Škola se nađe pred incidentom, ne znaju točno kako reagirati, trebaju nekoga tko će im pomoći procijeniti situaciju i voditi ih kroz korake. Naši stručnjaci u takvim situacijama rade i izravno sa stručnom službom škole. Što se tiče Hrvatskog zavoda za socijalni rad, tu suradnja dolazi do izražaja u slučajevima gdje online nasilje ili zlostavljanje indicira dublje probleme u obiteljskom okruženju. HZSR ima ovlasti koje mi nemamo, i obrnuto, mi imamo stručnost za online dimenziju slučaja koju oni često nemaju. Ta komplementarnost je vrijedna. Ono što smo naučili kroz iskustvo je da ove mreže ne nastaju same od sebe, već se moraju graditi i održavati i u periodima kad nema krize. Upravo to je jedan od prvih zadataka koji čekaju naš tim u Zadru, kaže Ćaleta.

DISKRECIJA PRIORITET

Diskrecija je apsolutni prioritet, a uredi Centra su mjesta gdje se rješavaju stvarne krize, bilo da se radi o adolescentu kojeg ucjenjuju fotografijama, djetetu koje je postalo meta grupnog zlostavljanja online ili roditelju koji je slučajno otkrio što se događa s djetetom

Kultura šutnje

Naravno, kada je riječ o djeci i osjetljivim situacijama, diskrecija je apsolutni prioritet, a njihovi uredi nisu samo edukativni centri, oni su mjesta gdje se rješavaju stvarne krize, bilo da se radi o adolescentu kojeg ucjenjuju fotografijama, djetetu koje je postalo meta grupnog zlostavljanja online ili roditelju koji je tek slučajno otkrio što se događa s djetetom…

No, ono što smatraju možda i najvećim problemom nije samo nasilje samo po sebi, nego kultura šutnje koja ga okružuje. U prethodno spomenutom istraživanju, više od polovine učenika, 54,2 %, kaže da online nasilje ne bi prijavilo nikome. Djeca se boje etikete »cinkera«, boje se odbacivanja od vršnjaka. I dok god prijavljivanje kod djece nosi negativne konotacije, njihove mogućnosti za intervenciju su drastično sužene. Nameće se stoga pitanje što lokalna zajednica može učiniti.

– Zadar, kao i svaki drugi grad, ima konkretne poluge. Škole moraju postati mjesta gdje se o ovim temama aktivno razgovara, a ne mjesta koja reagiraju tek kad se dogodi incident. Roditelji moraju biti uključeni, naše istraživanje pokazuje da roditeljski nadzor i razgovori o online sigurnosti drastično padaju upravo kad djeca ulaze u fazu najvećeg rizika, između šestog i osmog razreda. I naposljetku, djeca sama moraju biti dio rješenja. Vršnjačka podrška i pozitivni uzori unutar generacije imaju učinak koji odrasli jednostavno ne mogu replicirati. Upravo zato smo ovdje, kaže Ćaleta.

Mjesto za pomoć

Na koncu, vizija za Zadar nije vizija jednog projekta ili jedne kampanje. Riječ je o sustavnoj promjeni načina razmišljanja, o gradu u kojem sigurnost djece na internetu nije tema koja se pojavi jednom godišnje uz Dan sigurnijeg interneta, nego nešto što je utkano u svakodnevni rad škola, vrtića, socijalnih službi i lokalne uprave.

– To znači da svaka škola u Zadru ima nastavnike koji znaju prepoznati znakove online nasilja i koji imaju nekoga koga mogu nazvati. Znači da roditelji imaju pristup praktičnoj podršci, ne apstraktnim preporukama, nego stvarnim razgovorima i alatima. Znači da dijete koje se nađe u nevolji zna da postoji mjesto u gradu gdje može dobiti pomoć bez straha i bez osude. Naše istraživanje o vršnjačkom nasilju pokazalo nam je nešto što nas tjera na hitnost, gotovo svako dijete u Hrvatskoj doživjelo je neki oblik vršnjačkog nasilja, digitalna izloženost počinje već s osam godina, a više od polovine djece probleme ne bi prijavilo nikome. To nije problem koji možemo riješiti s jednim uredom u jednom gradu. Ali svaki grad koji postane primjer dobre prakse mijenja standard za sve ostale. Zadar ima sve preduvjete za to. Ima prepoznatljivost, ima lokalne institucije koje su pokazale volju za suradnjom, i sad ima i nas kao partnera na terenu. Ako za pet godina budemo mogli reći da su zadarske škole sustavno educirane, da lokalna policija i HZSR imaju jasne protokole za online slučajeve i da djeca u Zadru znaju kamo se obratiti, to je uspjeh koji se može mjeriti i koji se može replicirati. Mi nismo tu da rješavamo probleme za Zadar. Tu smo da se zajedno suočimo sa svim izazovima koji stoje pred nama, zaključuje Ćaleta.

Uklanjanje sadržaja

Centar za sigurniji internet, uz sve ostalo, ima i dva ključna alata za prijavu i uklanjanje štetnog sadržaja. Prvi je Hotline – anonimni obrazac za prijavu nezakonitog sadržaja na internetu. Građani Zadra, kao i svi u Hrvatskoj, mogu prijaviti takav sadržaj, a oni ga prosljeđuju dalje unutar europske mreže Centara za sigurniji internet čiji su član, ali i prema policiji i platformama s ciljem uklanjanja.

– Svakako bih posebno istaknuo alat koji smo nedavno preveli na hrvatski jezik – TakeItDown. Radi se o besplatnom servisu koji smo učinili dostupnim i hrvatskim korisnicima, a namijenjen je mladima koji se nađu u jednoj od najtežih mogućih situacija – kad eksplicitna fotografija ili videosnimka nastala dok su bili maloljetni završi ili prijeti da završi na internetu. Kako to funkcionira? Tehničko rješenje je genijalno upravo zato što štiti privatnost korisnika u potpunosti. Mlada osoba ne mora nikome slati tu fotografiju, ne mora je nikome pokazati. Alat na njenom uređaju generira jedinstveni digitalni otisak slike, tzv. hash vrijednost, i samo taj otisak, ne i sama fotografija, šalje se u bazu podataka. Platforme poput Facebooka, Instagrama, TikToka i drugih tada skeniraju svoje sustave prema tom otisku i blokiraju ili uklanjaju sadržaj ako ga pronađu. To znači da dijete ili tinejdžer koji je žrtva sextortiona, ucjene intimnim fotografijama, može anonimno i bez ikakve traumatizacije pokrenuti proces uklanjanja. Bez policije, bez odlaska nekome na razgovor, bez dijeljenja sadržaja. Alat je dostupan svima. i stanovnicima Zadra, i svima u Hrvatskoj, putem naše stranice www.csi.hr, a naš tim je tu ako treba dodatna podrška ili objašnjenje, kazuje Ćaleta.