Ako se Grad ne smiluje, ugasit će se zadarska Udruga invalida rada

Gradska udruga s možda i najduljim neprekidnim radom, Udruga invalida rada Zadar, koja je osnovana davnog 20. ožujka 1969. godine, našla se pred gašenjem nakon što je ostala bez financiranja Grada za ovu godinu. Gradski Upravni odjel za socijalnu skrb i zdravstvo najprije je odbio prijavu programa rada ove udruge na javni poziv za sufinanciranje, na što je Udruga uputila prigovor, a koji je također odbijen.

Simbolične članarine

Začuđuje da se nije moglo pronaći neko rješenje da se ovoj udruzi odobri financiranje u doista nevelikom godišnjem iznosu od 1.280 eura, koliko im je uplaćeno u 2025. godini.

– Imamo 100-tinjak članova udruge od kojih samo oni koji su aktivni plaćaju godišnju članarinu od sedam eura, a od tog iznosa ne možemo platiti nijednu režiju. S obzirom na mirovine naših članova koje su manje od prosječnih, ne možemo ni povećati iznos članarine. Naša udruga, iako nije profitna, plaća sedam režija, od kojih većinu mjesečno, Gradu Zadru plaćamo najamninu, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, a od ostalog struju, telefon, vodu i knjigovodstvene usluge, kaže nam Mile Marić, predsjednik udruge dodajući kako osobno svih godina otkako je u udruzi, radi se o 25 godina u kontinuitetu, od čega 16 godina na mjestu predsjednika, radi kao volonter.

-Htio sam se već odavno maknuti s mjesta predsjednika udruge, no nitko se ne želi toga prihvatiti, budući da se ovaj posao radi bez naknade, napominje Marić.

– Ključni problem s našom prijavom programa rada za gradsko sufinanciranje je što smo zakasnili za jedan dan, za što sam imao objektivne razloge. Radio sam u nekadašnjoj tvornici Bagat gdje sam stradao i izgubio slezenu te sam postao invalid rada. Uz velike zdravstvene probleme moje supruge koju sam iz dana u dan vodio k liječnicima u razdoblju kad sam trebao pripremiti prijavu Gradu za financiranje, dogodio mi se i osobni zdravstveni problem. Poskliznuo sam se 12. veljače u garaži i pao na rame koje me od tada jako boljelo, a liječniku sam otišao tek naknadno te je sedam dana kasnije rendgenskim snimanjem u zadarskoj bolnici utvrđeno kako je došlo do prijeloma. Bio sam sav u zavojima, izgledao sam kao egipatska mumija, prisjeća se Marić koji je rekao kako su mu 23. veljače u bolnici skinuli zavoje te je došao kući gdje je još iste večeri ispunio formulare za prijavu na javni poziv gradskog Odjela za socijalnu skrb.

Prigovor i odbijenica

Predao ih je dan kasnije, 24. veljače, no to je bilo dan iza isteka roka za predaju. Znao je kako će im zato vjerojatno Odjel odbiti prijavu, a zbog čega im je uputio prigovor u kojem ih je upoznao s objektivnim razlozima zbog kojih ju je zakasnio podnijeti te ih je upozorio kako će se njihova udruga, ako im ne odobre ova sredstva, biti prisiljena ugasiti.

U odgovoru na prigovor Udruge invalida rada pročelnik Odjela za socijalnu skrb Mladen Klanac je naveo tri razloga za neprihvaćanje prigovora, od kojih je prvi nepravovremena prijava.

– Prijava ima nepotpunu dokumentaciju, nisu priložene tri obvezne potvrde propisane natječajnom dokumentacijom, dokaz da se ne vodi kazneni postupak protiv osobe ovlaštene za zastupanje i voditelja programa, potom potvrda Porezne uprave o nepostojanju duga i potvrda o nepostojanju duga prema Gradu Zadru. Treći razlog odbijanja su nejasno navedene aktivnosti programa za koje se traži financiranje, iako je istovremeno zatraženo financiranje naknade za provoditelja aktivnosti programa. Bez definiranih aktivnosti ne može se procijeniti opravdanost traženih sredstava, pojašnjavaju iz Grada.

Dodaju kako razumiju i uvažavaju okolnosti koje su naveli u svom prigovoru, no napominju kako su svi prijavitelji obvezni pridržavati se propisanih uvjeta rokova natječaja, kako bi se osigurala transparentnost i ravnopravnost svih sudionika. Ovaj prigovor se odbija kao neosnovan, a prijava na javni natječaj se odbija zbog neispunjavanja formalnih uvjeta natječaja.

Komentirajući odgovor pročelnika Klanca predsjednik udruge Marić kaže kako su ovim navodima svoje odluke poništili službene rezultate njegove liječničke odnosno bolničke dijagnoze, kao i rada svih liječnika, a zbog čega je nekoliko tjedana bio nesposoban za rad.

Programski nedostaci

– Što se tiče nedostataka programskih aktivnosti, mogu reći kako sam ispunio sve prema odredbama javnog poziva. Radi se o posve istim navodima koje sam prepisao iz prošlih godina, a koje su tada bile prihvaćene. Prepisao ih jer nisam imao dodati što novog. Da bi opravdali svoju bezobraštinu ukidaju prava članovima naše udruge i drugim invalidima rada koji nam se obraćaju za pomoć. Zvao sam prošlih dana na sva tri telefonska broja u Odjelu za socijalnu skrb, ali se na njih nitko ne javlja. Zbog ovakvog ponašanja ovog gradskog odjela osjećam se poniženo kao starija osoba, imam 82 godine. Bio sam 16 godina na raspolaganju gradskim invalidima rada, napominje Marić dodajući kako trenutačno na računu imaju 90 eura.

– Godinu i pol dana nismo platili jednom knjigovodstvenom servisu, dužni smo im 360 eura. Kako ćemo to riješiti, hoće li nas tužiti? Stigla nam je hrpa režija za platiti, a koje nećemo imati od čega platiti, pa ćemo biti prisiljeni je ugasiti nakon 57 godina neprekidnog djelovanja, ako nam se Grad ne smiluje. Stoga molim tvrtke i građane da nam pomognu i dadu nam barem minimalne iznose donacija kako bi preživjeli ovih godinu dana na radost naših članova, poručuje Marić.