Vozač Liburnije: "Tresao sam se kao prut, nisam bio sposoban ni vodu popiti"

U želucu još osjećam grčeve, često mi dolaze slike napada nasilnog putnika na mene. Još me boli noga koju mi je ovaj putnik prikliještio kada je nogama udario u drvena vratašca koja u autobusu dijele vozačko sjedalo s ostatkom vozila, a noga mi najčešće tijekom vožnje dodiruje ta vratašca. Nisam se zasad sposoban vratiti s bolovanja na posao, kaže nam vozač autobusa Liburnije, 54-godišnji hrvatski državljanin, koji je ozlijeđen u četvrtak popodne u autobusu kojim upravlja na Autobusnom kolodvoru u Zadru.

Ostao je potresen fizičkim napadom još uvijek nepoznatog putnika, također hrvatskog državljanina. Ne zna se je li policija pronašla ovog napadača, a o cijelom događaju će izvijestiti kad završe svoju obradu.

Psovao, vrijeđao

Ovaj vozač nam je ispričao kako je tog dana vozio autobus na gradskoj liniji Bokanjac – kolodvor, kada je muškarac koji ga je kasnije napao, ušao u vozilo na autobusnoj stanici u Ulici Josipa J. Strossmayera, na Maloj pošti.

Dodao je kako se radi o muškarcu u ranim 30-im godinama, nešto nižeg rasta, ali fizički snažnom, obrijane glave. Ušao je u autobus gol do pojasa držeći majicu u ruci i sa sunčanim naočalama na očima.

– Rekao mi je kako nema pokaznu kartu za autobus, da je izgubio torbicu, a u kojoj drži pokaz, karticu i mobitel. Pitao sam ga ima li gotovine, a odgovorio je: ‘Nemam, neću platiti kartu, baš me briga, tko te j…?’ Svašta je pričao, vrijeđao me i psovao.

Onda je prošao prema stražnjem dijelu autobusa i ostao ispred zadnjeg reda sjedišta, no nije sjeo. Konstantno je vikao, lupao je šakama po prozorima i po krovu. Drugi putnici, a uglavnom se radilo o starijim ljudima, od straha su od njega okretali glavu.

Nije im bilo svejedno. Kada smo došli do autobusne stanice na Ravnicama počeo je iz plastične boce pive od dvije litre, s kojom je ušao u autobus, prolijevati pivo po sjedalima u zadnjem dijelu vozila.

Meni se činilo kako je pod utjecajem narkotika, napominje ovaj Zadranin dodajući kako je u međuvremenu zvao prometnike Liburnije, a kad je zaustavio autobus na peronu za gradske autobuse na Kolodvoru, unutra je ušlo dvoje prometnika, dok je ovaj nasilni putnik ostao u vozilu.

Nasrnuo šakama

– Muškom prometniku sam se požalio kako s ovakvim putnikom ne mogu dalje nastaviti voziti, rekao sam mu kako neću uspjeti doći do prvog semafora, već da će nas ovaj putnik potući i napraviti glupost.

Prometnik je potom otišao kod njega, a ovaj putnik je na njega nasrnuo, ali nije bilo fizičkog sukoba. Ja sam cijelo to vrijeme sjedio na svojem sjedalu u autobusu, ističe ovaj vozač prema kojem se nasilnik zaletio kada je prometnik izašao iz autobusa.

– Budući da je ovom putniku kad je došao do mene bilo malo prostora, počeo je nogom gurati drvena vratašca koja u autobusu dijele vozačko sjedalo s ostatkom vozila, a koja su mi bila praktično naslonjena na nogu, pri čemu me prikliještio vratima.

Čim je primijetio kako mi vratašcima stišće nogu, oslonio se leđima o stupiće u autobusu kako bi me još snažnije pritisnuo. Uspio sam se osloboditi iz tih kliješta te sam izašao iz vozačkog prostora, a on je tada odmah nasrnuo, počeo me udarati šakama.

Dobio sam ispod svakog oka po jedan udarac, kao i u čelo na kojem imam čvorugu. Također me grebao, a naknadno sam na tijelu vidio kako imam masnice na mjestima gdje me dohvatio, prisjeća se ovaj vozač koji je rekao kako je u međuvremenu netko zvao policiju, a kada je ovaj putnik to čuo, pobjegao je.

– Dok me napadao osjećao sam se ugroženo, gledao sam da se probam obraniti držeći ruke ispred sebe, no nisam uzvraćao udarce.

Uspio sam se dovesti u situaciju da me više ne udara, pa smo se naguravali, a on se u jednom trenutku poskliznuo, pretpostavljam kako je pod autobusa bio mokar od piva koje je prolio, te je pao na pod. Onda sam izašao iz autobusa, kaže ovaj Zadranin dodajući kako je zbog napada bio u šoku.

Kolega ga vozio…

– Došla je ekipa Hitne medicinske pomoći čiji liječnik me pregledao, lakše sam ozlijeđen, imam hematome. Djelatnici Hitne su izmjerili kako mi je tlak skočio na 190. Budući da sam dijabetičar, izmjerili su mi i šećer u krvi koji je skočio na 14, što je dvostruko više od normalnog.

Tresao sam kao prut, jedna djevojka mi je dala bocu vode da se napijem, no nisam iz nje bio sposoban piti koliko su mi se ruke tresle.

Nisam mogao nastaviti sa smjenom vožnje autobusa, ali ni sjesti u svoj automobil i odvesti se kući, već me do tamo dovezao drugi kolega vozač Liburnije, naglašava ovaj vozač koji nam je otkrio kako je te večeri i noći bio jako uznemiren, vrtjele su mu se sve slike tog događaja u mislima, tako da je uspio zaspati tek negdje iza 3 sata u noći. Otišao je na bolovanje, nije još sposoban voziti autobus.

– Prisjetio sam se naknadno kako je ovaj nasilni putnik u autobus koji sam vozio ušao i dva dana prije ovog događaja. Nisam htio reagirati ni taj put, ni sada kada me napao, pretpostavljao sam kako je došao s namjerom da napravi nered. Vozio se tog dana kratko i izašao vani.

Od kolega vozača sam čuo kako je i njima u zadnjem razdoblju ulazio u autobus, jednom kolegi je tako izletio 20 metara ispred autobusa, jedva je uspio stati da ga ne pregazi, kaže ovaj 54-godišnjak.

Autor: Goran Šimunov