Uskrs u deveteročlanoj obitelji Frakin: 'Potrebno je biti u miru sam sa sobom i taj mir prenijeti na djecu'

Uskrs je najstariji i najveći blagdan, dan kojem prethodi vrijeme duhovne pripreme, u molitvi, razmišljanju i razumijevanju značenja Isusovog uskrsnuća. Vrijeme je to povezanosti, duhovnog mira i i običaja koji se najviše njeguju tijekom Velikog tjedna, bilo da je riječ o svečanim misama, slavljima ili o običajima i ritualima koji se prenose s generacije na generaciju.

Za vjernike, vrijeme pripreme za Uskrs počinje četrdeset dana ranije.

U deveteročlanoj obitelji Frakin, pripreme za Uskrs započinju Pepelnicom koja ih uvodi u korizmeno vrijeme, vrijeme obraćenja i odricanja. U katoličkoj vjeri, korizma je vrijeme pokore, razmišljanja i posta kojim ova velika, prekrasna obitelj započinje sveto vrijeme.

Temelj vjere

– Priprava za Uskrs započinje s korizmom, a riječ je o našem najvećem blagdanu – onom na kojem se temelji cijela vjera. Početak korizme me uvijek iznova podsjeća da sam Božje stvorenje, a potaknuta običajima u crkvi i češćom ispovjedi nastojim biti u duhu promišljanja o sebi, o odnosima s drugima i s Kristom.

To je i vrijeme odricanja, tako da to bude i vrijeme kušnji… i nije lako, ali na kraju svega stvarno budem ohrabrena. Molitva, odnosno kontakt s Bogom mi daje posebnu snagu, kazala nam je Zrinka dok je njen suprug, Vedran Frakin, istaknuo kako bi se svi kršćani u korizmi trebali potruditi da budu bolji prema drugima, da oprostimo i da nam to bude korizma.

Sabranost

– Mislim da vrijeme korizme nije samo odricanje od kolača, mesa i sličnog… to je vrijeme kada trebamo biti bolji jedni prema drugima, da jedan drugog poštujemo.

Mislim da je to bit korizme, ne odricanje od materijalnog nego da budeš bolji čovjek, da ljubiš svoju ženu, da budeš bolji otac djeci, da nekom tko nije u vjeri otkriješ Božju ljubav, ističe Vedran, dok njegova supruga Zrinka dodaje kako je svaki kršćanin pozvan živjeti Kristovo uskrsnuće uvijek, a ne samo u ovo sveto vrijeme.

– Isus je bio čovjek, od krvi i mesa. I on je osjećao strah. I nije mu bilo svejedno, znao je što ga čeka… ali eto, kazao je »Bože neka bude volja tvoja«. Voljela bih da i ja mogu isto izreći. Eto to je za mene Uskrs.

Isus je za nas uskrsnuo, a to znači da smrt nema zadnju riječ – život se nastavlja na nebu i to je nama misterij. I bit će misterij dok je svijeta i vijeka, naglašava Zrinka i dodaje da je ponekad i lakše pustiti se Bogu i Božjoj ljubavi, a ne se u svakodnevnom životu srditi, osvećivati, ljutiti i svađati.

Potrebno je biti u miru sa samim sobom, a isti taj mir prenijeti i na svoju djecu. Frakini imaju sedmero djece, jednog veselog unuka i drugo na putu. U njihovoj obitelji, Uskrs je zbilja vrijeme koje posvećuju jedni drugima, pomažući u svakodnevnim obvezama – kuhanju, pripremanju slastica i uskrsnom ukrašavanju.

Dom im je ispunjen mirisima pogače, osmjesima i šapatima molitve. Iako je kuća često puna galame i igre, tijekom svetog vremena svi nastoje unijeti više tišine i sabranosti.

Novi početak

– Djeca sudjeluju u pripremama za Uskrs, a potičemo ih i na odlazak na križni put, kao i na ispovijed. U Velikom tjednu su s nama na obredima Velikog četvrtka, petka i na Vazmenom bdjenju. To svakako.

A što se tiče ovog dijela pri kući, raduju se sudjelovati u kuhanju, ukrašavanju i bojanju jaja… iako, nemamo posebnu neku tehniku bojanja, svake godine to bude nešto drugačije, kazala nam je Zrinka.

Jedan od značajnijih običaja je i blagoslov hrane u košaricama na Veliku subotu ili u jutarnjim satima na Uskrs. Što ide u košaru, ovisi o običajima u obitelji.

Zrinka nam je kazala kako na Uskrs dan započinje odlaskom u crkvu, na blagoslov hrane nakon čega svi zajedno doručkuju. A u košari su jednostavne namirnice – pogača, jaja i sol.

– Obavezno popodne odlazimo kod roditelja, braće, sestara, kumova…. Nedjelja popodne uvijek ostaje za obitelj, za čestitanje i druženje. Meni taj dan puno znači, kad vidim Isusa na križu, koji je tamo za nas, za mene, koji nam daje šansu da uvijek budemo bolji…

Uskrsnuće je zbilja najveći blagdan, a kad vidim svu patnju i muku koju je prošao za nas, to me dira… da je on to napravio za mene, koji sam tako grešan, da me milijun puta vraća, iako padam, pa me digne…. To je meni Uskrs, jer je on tu, napomenuo je Vedran.

Za njih, Uskrs nije kraj priče, već novi početak. I zato, svake godine iznova, u ljubavi i vjeri, s nadom u srcu, koračaju prema tom svetom jutru, radujući se svjetlu koje dolazi nakon tame.

Autor: Nina Vigan