Fra Pavle Ivić o Uskrsu, mladima, ali i društvenim mrežama: 'Virtualni svijet u kojeg se brzo začahurimo je laž i obmana'

Najvažnija svetkovina u liturgijskoj godini zasigurno je ona vazmena, kada se katolici prisjećaju Isusovog uskrsnuća – njegove pobjede nad grijehom i smrću. U hrvatskim katoličkim obiteljima, generacijama se Uskrs tradicionalno slavi zajedničkim odlaskom na misu te prigodnim objedom u obiteljskoj atmosferi. Međutim, Crkva redovito upozorava na potrebu za duhovnom pripremom koja nerijetko zna pasti u drugi plan, a posebno su ranjivi mladi katolici koji, živeći u svijetu prezasićenom informacijama, ponekad ne mogu čuti onu najvažniju poruku – poruku Evanđelja.

Je li zadarskim laicima vazmena svetkovina tek dio folklora, koliko mladi razmišljaju o biti Uskrsa, jesu li čokoladni zečići, šarene pisanice i ostali komercijalni trikovi iz srca vjernika potisnuli Spasitelja te kako se ispravno pripremiti za blagdan Kristova uskrsnuća upitali smo fra Pavla Ivića, tajnika Franjevačke provincije sv. Jeronima i župnog vikara u Župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici koji je angažiran u pastoralu za mlade te redovito radi sa studentima i ministrantima.

Jedina poruka Uskrsa

Kako mladima danas približiti značenje Kristova uskrsnuća?

Kristovo uskrsnuće jamstvo je našega spasenja gdje su nam otvorena vrata Božjega doma – Kraljevstva nebeskoga – u kojemu prebiva ljubav, slavlje i neprestana slava Bogu koju izlijeva nebrojeno mnoštvo anđela i svetih; onih čija je vjera samo Bogu znana, kao i majčinska ljubav i dobrota Blažene Djevice Marije koja nas prati na našem hodočasničkom putu prema Uskrslome. Približiti mladima ispravno razumijevanje Uskrsa ili Vazma kao najsvetije Gospodnje svetkovine u kršćanstvu, moguće je kroz ovo intenzivno vrijeme korizme u kojemu smo se pripremali kroz post, molitvu i djela milosrđa i to 40 dana bez nedjelja.

Kroz sveto vrijeme korizme mlade smo poticali da se odvaže u izboru onih pokora po kojima će kroz cijelu godinu vjerno nasljedovati Gospodina našega Isusa Krista. To znači da nije dovoljno biti katolik samo u korizmi, nego da korizma bude snažna duhovna priprema i ulazak u ozbiljan ispit savjeti po kojemu ćemo postati i bolji ljudi, ali još vjerniji vjernici kroz čitavu godinu i kroz čitav život.

Mi braća franjevci, u Samostanu sv. Frane, redovito okupljamo naše mlade utorkom kada s njima razmatramo otajstva naše vjere prateći dokumente Crkve, Sveto pismo, sakramente i njihovo značenje te središnju poruku Kristova utjelovljenja, muke, smrti i uskrsnuća. Uz naše mlade, redovito svake srijede okupljamo u prostorijama naše Župe Presvetog Srca Isusova i našu franjevačku mladež, a riječ je o dobnoj skupini starijih srednjoškolaca s kojima se razmatra život našega utemeljitelja sv. Franje Asiškoga i njegova ljubav prema raspetome Kristu.

Kroz različite župne aktivnosti, mladi doslovno uživaju sudjelovati u svetoj liturgiji i bogoslužju kada im se ispravno obrazloži cjelovitost našega katoličkog nauka. Mnogi su od njih sudjelovali u pisanju meditacija i za križni put kao pobožnost koja se redovito moli i po kojoj se razmatra težak Kristov put radi nas i radi našega spasenja što je prekrasna priprava za Uskrs. Mladima treba dati prostora, prepoznati njihove kapacitete i tada se rađa živa zajednica koja se gradi uvažavanjem i prihvaćanjem drugoga.

Jednako tako, tu je i velika skupina ministranata, njih 40, koji svojom pojavom, znanjem o liturgiji, kao i sudjelovanjem na svim događanjima Župe i Provincije, pokazuju da se najljepša blizina i susret događa upravo za oltarom Kristovim. Privući mlade oltaru i Kristu – vrhunac je pastorala i rada s mladima.

Upravo kroz cjelovitost nauka, snagom različitih molitava i pobožnosti, kroz susrete i kateheze, mladima je moguće prenijeti jedinu poruku Uskrsa – da je Krist svojom pregorkom mukom na Križu pobijedio zlo, smrt i grijeh i vratio nam dostojanstvo ljubljene djece Božje koje smo zbog Adamova grijeha izgubili. Vjera je uvijek slobodan pristanak na Božji poziv. Redovito molimo za naše mlade da ih Uskrsli prosvijetli i čuva od svakoga zla.

Postoji li neka posebna uskrsna aktivnost osim onih klasičnih koji se provode u Velikom tjednu koju provodite s mladima?

U bližoj uskrsnoj pripremi nema nikakve aktivnosti u smislu kateheza, nego je svaki vjernik pozvan pristupiti sakramentu pomirenja i iskreno se ispovjediti. Redovito potičemo naše mlade da ispravno razumiju Božje milosrđe i oprost te da slobodno pred Bogom priznaju svoje grijehe. Uvijek im naglašavam da svećenik koji stoji ispred njih – samo je Božja produžena ruka – a Bog je taj koji oprašta i koji sve naše rane prouzročene grijehom – zacjeljuje.

Uz Ispovijed, važno je u Velikom tjednu ostati u stavu šutnje i sabranosti. To je sveto vrijeme kada stvorenje treba zašutjeti pred svojim Stvoriteljem. Pozvani smo intenzivnije moliti. Dopustiti da Gospodin progovori jer nam se često čuje s usana da je molitva razgovor s Bogom, ali u tom razgovoru kao da uvijek jedna strana neumorno brblja, uporno pita i odgovara – to smo uvijek mi koji Bogu ne dopuštamo da dođe do riječi, a sugovornika treba uvažavati i poštivati.

Često mladima ističem da je naš Bog »đentlmen« koji šuti dok mi govorimo i čeka da zašutimo da nas On obogati svojim riječima i poticajima. Bog nam ima toliko toga za reći, a svaka riječ je ohrabrenje da naš život ima smisla, da se vrijedi boriti i da je važno napraviti novi iskorak u životu. Uz molitveni dio, važno je da naši mladi, kao i vjernici sudjeluju u intenzivnijoj pripravi koja se zove Vazmeno trodnevlje.

Pozivamo ih da redovito sudjeluju na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak u Katedrali zajedno sa svojim svećenicima i Nadbiskupom kako bismo molili za svoje pastire koji na toj Misi obnavljaju svećenička obećanja da bi mogli još revnije učvrstiti svoj poziv i izabranje te nesebično služiti svima.

Na dan Uskrsa su redovito mise na kojima se blagoslivlja hrana koja se treba blagovati zajedno za obiteljskim stolom i tu često potičemo svoje mlade da pomireni s Bogom i jedni s drugima, a osobito s članovima obitelji, sjednu zajedno za stolom i blaguju darovanu hranu, uz molitvu i obiteljsko zajedništvo. Često im ističemo kako je važno na svim ovim obredima pažljivo sudjelovati, a kada im se sve objasni, onda je lakše svaki obred i razumjeti.

Mnogi od njih dođu pomoći u Župu i pripremiti crkvu za dostojno slavlje svetih obreda i na tome smo im neizmjerno zahvalni. Kroz Veliki tjedan imamo probe pjevanja. Isto tako, skupina ministranata ima ozbiljnu pripremu za liturgiju svakoga dana u trodnevlju. Svaki dan je različit i onda treba dosta vremena da se pripremi svaki detalj.

Mi ozbiljno držimo do liturgije i zato na kraju sve izgleda dostojanstveno, ali da nema naših mladih, svećenik to ne bi mogao sam nikako. Živa zajednica privlači i druge poziva. Nema ništa ljepše od zajedništva na čijem je čelu Krist Gospodin.

Komercijalizacija

Što biste poručili mladima koji traže smisao u vremenu prezasićenosti informacijama, kada se sve čini brzo i površno?

Odgovor koji dobiju je uvijek isti – ako Bog nije na prvome mjestu, ništa ne može biti na svome mjestu i sve se s vremenom počinje urušavati. Posebno smo ih poticali da žive od Božje Riječi, a da teške riječi svojih bližnjih oproste. Redovito ih pozivamo na Misu jer tamo je sve što je potrebno za vjernički i ljudski život.

Važno je zavoljeti Gospodina i povjerovati mu, a blizina s njim bit će dovoljna da njegovim vodstvom prepoznamo što je suvišno i nepotrebno za život u cjelini. Potičemo ih da nađu vrijeme za sebe, za šetnju s prijateljima ovim prekrasnim gradom. Snažno naglašavamo da što manje koriste telefone, a da se više gledaju u oči dok govore jedni s drugima.

Često ih potičemo da razmisle prije donošenja bilo kakve odluke u životu te da se, što je najvažnije od svega, pomole da sve bude po Božjoj volji i da svome Bogu vjeruju. Važno je da nikada ne budu sami u izazovnim trenucima svoga života, već da utjehu traže u Kristu, ali i razgovoru s ljudima od povjerenja. Opasno je ostati sam jer naša misao u tim trenucima može biti pogubna i obeshrabrujuća. Ne treba vjerovati internetu, ali zato treba vjerovati sebi i boriti se za sebe – poštujući drugoga.

Možda nam je sve na dohvat ruke ili dostupno jednim klikom, ali to i dalje ne znači da nam sve to koristi. Biti čovjek – izazov je za svakoga od nas. Premalo smo ljudi s ljudima, a prebrzo se začahurimo u svoj virtualni svijet koji je jednom riječju laž ili obmana. Naši mladi to dobro razumiju i uvijek se iznova radujemo njihovim uspjesima koje redovito proslavimo na našim zajedničkim molitvenim druženjima.

Kako komentirate činjenicu da se Uskrs u mnogim društvima sve više svodi na čokoladna jaja i zečeve, dekoracije i kupovinu? Što gubimo kada se fokus s uskrsnuća prebaci na potrošnju?

Gubimo sve, gubimo najvažnije, a to je polog katoličke vjere – pashalno otajstvo – zahvalnost za Kristovu ljubav dokazanu na križu i gubimo osjećaj za nasljedovanjem Gospodina. Komercijalizacija svega, pa tako i blagdana postaje novi opasan trend da mlade ljude izgubimo u moru potrošačkog društva, a još uvijek imamo priliku dati im jasne temelje na kojima će slobodno izgraditi kulturu služenja kroz sakramentalni život u zajedništvu s Crkvom.

Velika je opasnost ne poznavati svoju vjeru jer to je prilika za preuzimanje različitih obrazaca drugih denominacija. Mi smo katolici i tako se treba ponašati. Sve je jasno određeno. Najvažnije od svega je mladima jasno izložiti katolički nauk i taj isti nauk pročistiti od svakog oblika protestantizma ili sličnog koji je toliko zastupljen kroz različite oblike slavljenja, a osobito kroz glazbu koja nije niti katolička niti pravovjerna. Kažem, cilj je poštivati tuđe, ali trebamo poznavati i živjeti svoje. Najvažnije od svega je urediti dušu, očistiti srce od svega ispraznoga, bližnjemu pomoći u potrebi i konačno biti čovjek. Važno je urediti i stol, ali još je važnije prepoznati dostojanstvo vlastite osobe kao i poštivati dobar glas i dostojanstvo naših bližnjih.

‘Dosta vremena provodim uz crkvenu glazbu’

Kako se Vi osobno pripremate za Uskrs? Imate li omiljenu Uskrsnu pjesmu ili biblijski citat koji Vam je od posebnog osobnog značaja?

Pripremiti sebe je najteže. Ponekad se dogodi da za sebe imaš najmanje vremena, ali to nije točno. Važna je organizacija i sve se stigne. Naglasak je na molitvi, onoj iskrenoj molitvi. Redovito slavljenje Euharistije i razmatranje Kristove Muke.

Preko sakramenta pomirenja, pripremam se da mogu dostojno sudjelovati sa svojim vjernicima na svim slavljima. Pomažem braći i sestrama u Župi koliko mogu da sve na vrijeme organiziramo kako bismo u miru mogli slaviti pobjedu Kristove ljubavi. Dosta vremena provodim uz crkvenu glazbu jer u svim spomenutim obredima ima dosta pjevanih dijelova koje treba dobro uvježbati, a u tome baš uživam.

Najljepše mi je sudjelovati u pjevanju Vazmenog hvalospjeva jer je to toliko mistično i sadržajno da je u ovom hvalospjevu sadržano sve što slavimo kroz čitavu korizmu, pa sve do Pedesetnice. Svim našim vjernicima kao i dragim čitateljima želim blagoslovljen i plodonosan Uskrs i mir i dobro Uskrsloga!

Autor: Antonia Vodan