Trifun Poljak: Ne živi od vina, ali vinarska odličja uljepšavaju mu život

Nakon što je poznati zadarski vinar Trifun Poljak na ovogodišnjoj manifestaciji Vinfest Benkovac 2023. osvojio čak tri pehara uputili smo se do Dikla u Vilu Žanu gdje se nalaze podrumi i kušaona »Vina Poljak«.

Kako se osjećate kao apsolutni pobjednik ovogodišnjeg Vinfesta, jesu li se slegnuli dojmovi?

– Ovih dana ja sam još uvijek u punom dojmu tog događaja i vrlo sretan. Poslije toliko godina da osvojiš ovakve nagrade pokraj ovakvih super vinara jednih od najboljih u Hrvatskoj, to je veliki uspjeh. Znamo da je Zadarska županija po crnim vinima broj jedan. Nisam se nadao ovakvoj pobjedi. Nadamo sam se da ću biti negdje u vrhu, ali ovakvu pobjedu nisam očekivao poznavajući sve naše vinare. Biti samo malo ispred svih tih vrhunskih proizvođača vina, priznajem, ipak izaziva ponos u meni, sreću i radost. Ovim putem čestitam i ostalim vinarima Vinfesta koji su osvojili nagrade. Čestitam i odličnim organizatorima, Gradu Benkovcu, grdonačelniku Tomislavu Buliću, TZ-u i direktoru Vanji Čvrljku, jer je sve bilo za pet.

Do velikog zlata

Vi ste dobitnik brojnih nagrada, zlatnih medalja i šampion na nekoliko manifestacija?

– Ove godine išao sam s dva vina koja nisu bila do sada na natjecanju, to su syrah i cabernet sauvignon. Ovaj syrah 2018. na natjecanju mladih vina u Nadinu bio je šampion. I kako se razvijalo to vino poslije 2018. godine stvarno mogu biti ponosan jer radi se o vrhunskom vinu. Nakon pet, šest godina poslije kako se razgradilo toliko se i održalo i danas je to vino šampionsko i to ocijenjeno s 90 od 100 mogućih bodova. Znamo da je 90 bodova magična granica svakog vinara, rijetko koji vinar u svojoj vinarskoj karijeri dobiva te bodove, oni znače u ocjeni veliko zlato. Što se tiče ocjenjivanja, tu su veoma kritični. U Benkovcu prije dvije godine sam isto dobio veliko zlato. Crno vino cuvee bilo je apsolutni šampion 11. Festivala vina srednje i sjeverne Dalmacije »Vinfest« Benkovac 2020. Cuvee, mješavina sorti cabernet sauvignon, merlot, syrah, berba 2015, ocijenjen je s visokim 91 bodom. Tu granicu sam ja ispunio već nekoliko puta. I u Zagrebu na Zavodu na tržištu i tamo sam dobio već dva puta preko 90 bodova, 91 bod, tako da je ta magična granica kod mene već ostvarena. Pobjeda ove godine s bodovima 90, 89 i 88 bila je u vrhu velikog zlata. Ukupnih 90 bodova dobio sam za syrah 2018. Cabernet sauvignon je šampion vina na tržištu, što je za mene daleko jača klasa nego ovi drugi jer kada vina idu na tržišta ona prolaze kontrolu, dobiju ocjenu kvalitete i ocjenu ljudi koji ih kupuju. Znači za dva sam bio šampion crnih vina na tržištu i za syrah vino u proizvodnji, plus je taj syrah sveukupni pobjednik turnira. Imao je najveći broj bodova, a onaj koji ima najveći broj bodova, bude šampion Vinfesta. Šampion sam crnih vina u proizvodnji koja nisu na tržištu, šampion sam crnih vina na tržištu i sveukupni šampion od svih vina koja su se natjecala.

Znamo da je obitelj presretna zbog uspjeha.Stižu li čestitke i od drugih?

– Obitelj je ponosna na mene, supruga i moja djeca. Svi su sretni i ono što me veseli, imam na stotine poruka i čestitki od gostiju moje Vile Žane iz čitavog svijeta. Čestitanje ne prestaje, a svi ovi gosti kod mene, ako dolaze autom uzmu više boca moga vina, a ako idu avionom uzmu jednu ili dvije boce i to čuvaju za posebne prilike, rođendane, godišnjice ili Božić pa slikaju i pošalju mi. I sada su vidjeli i saznali za ovu moju pobjedu i neprestano mi šalju čestitke. Naravno, čestitali su mi i kolege vinari i iz Udruge vinara Zadarske županije, brojni prijatelji i poznanici.

Foto: PRIVATNA ARHIVA

U Švicarskoj upijao znanja

Oni koji Vas dobro poznaju, znaju na koji način pravite svoja vina, otkrijte nam tajnu uspjeha.

– Godinama sam skupljao znanja na visokoj međunarodnoj vinskoj sceni i pomno osluškivao najnovije trendove u vinarstvu. Ja ne živim od vina, to je moj strastveni hobi i zato ja pravim vina na drugačiji način. Da živim od toga kao moji kolege morao bih na drugačiji način proizvoditi vino. Na ovaj način kako ja radim nemam apsolutno nikakvu zaradu, ali imam to zadovoljstvo i taj izazov da imam najbolje vino. Za proizvesti jedno vrhunsko vino treba sve štimati. Proizvodnja po panju ne smije prijeći kilo i pol, idealno je kilo po jednom. Svi panji koji prelaze dva ili tri kilograma oni slabe na kvaliteti jer taj panj ne može dati toliko kiseline, toliko šećera, toliko tijela, boje, arome, jer je preslab. To bi vam isto bilo kao da na jednoga čovjeka koji je težak pedeset kilograma stavite sto kilograma. On neće moći nositi toliku kilažu. Mi smo ove godine imali vinare, trojicu koji su imali 89 bodova, znači sve je to bilo na knap. Moje vino za malu nijansu je prelazilo vjerojatno zbog toga što imam jednu proizvodnju koja nije rentabilna, ali donosi veliku kvalitetu. Isplatio se taj moj dugogodišnji rad u pravljenju vina. O vinarstvu sam se godinama educirao u Švicarskoj upijajući savjete vrsnih svjetskih znalaca.

Ima li dovoljno naših kvalitetnih vina u ugostiteljskim objektima?

– Priznajem, kada se potegne ova tema, ja sam razočaran. U vrlo malom postotku strani gosti i turisti su upoznati s našim vinarima i našim vinima. Ja tu vidim nevjerovatan udar na proizvođače vina, na te vrijedne ljude. Slabo se otkupljuju ta vina. Restorani, nažalost uzimaju jeftinija vina. Idu u Slavoniju ili gdje vino mogu dobiti za nižu cijenu, a u restoranu ga prodaju skupo. Naša vina su vrhunska, a u vrhunska vina ipak treba ulagati. Treba štimati godina da nema puno kiše, treba štimati teren vinograda, to je također vrlo važno, posebno u kamenom djelu. Kad je kameni dio terena tu je automatski manja proizvodnja. Naši se proizvođači dosta trude da smanje doprinos po panju grožđa kako bi dobili kvalitetnije i vrhunsko vino. Naši vinari se trude i to vino košta nešto više. I trebamo koji euro više da bismo uopće opstali na tržištu. Međutim, tu je jedan problem, mi nemamo podršku kao što to imaju vinari u Istri i to je problem i lokalne zajednice i cijele naše Zadarske županije iako se oni trude da nam izlaze u susret i pomažu. Po meni, trebalo bi, ako tko želi jeftino vino, da mu se i ponudi, a ugostitelji da se potrude objasniti zašto je ovo vino 7 eura a neko vino 20 eura. To vam je kao kad kupujete auto. Ne možete platiti Fiću isto kao i Mercedes. Treba to objasniti strancima posjetiteljima restorana. Poznavajući strance kada ti njima objasniš zašto je ovo vino jeftinije ili skuplje, oni neće žaliti platiti koji euro više jer to njima nije problem i zato bi ugostitelji trebali bolje surađivati s nama vinarima kako bi se naša kvalitetna vina s područja Zadarske županije što bolje prezentirala i na kraju krajeva bila u ponudi.

Cijeniti domaća vina

Živio sam dugo u Švicarskoj i tamo najjeftinija vina plaćaju 40 eura, a kod nas ovdje vrhunska vina plaćaju 20 ili 30 eura. To je malo. Ima stranaca koji se itekako razumiju u vina. Gosti koji dolaze kod mene žale se da nemamo u ponudi dobra vina, znači u restoranu se nude loša, jeftina vina. Vjerujte mi, turist znaju što je vino i ne žale i platiti ono što je kvalitetno. Vani u svijetu na svakom koraku nude kvalitetna vina, ali naši ljudi se boje staviti u svoju ponudu kvalitetno vino jer kroz sezonu se dižu cijene i tri puta, a kada se tako dižu cijene dolaziš s jeftinim vinom na visoku cijenu, a mi vinari zadovoljni smo ako dobijemo po 3 ili 4 eura. Mi vinari ne možemo dizati cijenu po tri puta. I tu je taj problem zašto naša vina tu u domaćim restoranima i na tržištu loše prolaze i mislim da bi se to trebalo promijeniti. Neka prodaju oni i jeftina vina, ali neka prodaju i naša vrhunska kvalitetna vina koja su skuplja. Trebalo bi napraviti jednu regulu na nivou cijele države. Recimo u Švicarskoj, u svakom centru stoji da moraju uzimati 30% švicarskih proizvoda. A kod nas u npr. u Plodinama, Interšparu ili u bilo kojem drugom dućanu, nema skoro ništa naših proizvoda. Jučer sam išao kupiti lubenicu i vidim naljepnicu Maroko i nisam je uzeo iz principa. Trebali bismo se ujediniti svi i kupovati samo naše proizvode iako je malo skuplje. Znamo da dolazi od malih proizvođača i slađe je. Kupovanjem takve lubenice mi financiramo ekonomiju Maroka ili Turske, a naše ljude odbacujemo. Kada naši ljudi budu imali novca kupovat će i naše meso, naše voće i naše vino i država i Ministarstva trebaju radit na takvoj politici. Veliki centri koje drže sve stranci oni neće ulagati ovdje. Oni su samo uložili da izgrade svoj centar kako bi dobili. Neće oni uložiti u neki vrtić, neku školu.

I za kraj, otkrijte nam hoćete li proslaviti tri šampionske titule?

– Tko zna Trifuna, zna da je proslavio svaku svoju pobjedu. U krugu najuže obitelji i bliskih prijatelja, slavit ćemo u ovom prostoru vinarije Poljak.

Foto: ARIF SITNICA