Obilježena 31. obljetnica stradanja civila i branitelja u Nadinu

Foto: Mate Komina

Dan nakon Škabrnje, u subotu 19. studenoga, obilježena je 31. obljetnica stradanja još jednog ravnokotarskog mjesta – Nadina, u kojem su 1991. godine srpski agresori ubili četrnaest hrvatskih civila i pet branitelja, a tri osobe se i dalje vode kao nestale.

U suradnji Grada Benkovca i Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, Gradski ogranak Benkovac organizirao je svečani mimohod, svetu misu te polaganje vijenaca i svijeća za sve žrtve Domovinskog rata kod spomenika u Nadinu.

Obilježavanje je započelo mimohodom kroz Nadin i misnim slavljem za sve nadinske žrtve u crkvi sv. Ante koje je predvodio svećenik Ivan Rončević. On je u svojoj propovijedi naglasio da se svakodnevno trebamo sjetiti svih žrtava te da one uvijek trebaju biti prisutne u našim bićima. Nakon mise, svi sudionici uputili su se do spomen obilježja gdje su se poklonili žrtvama, položili vijence i zapalili svijeće.

Čast i sjećanje

Čak ni jaka kiša nije spriječila brojne okupljene u iskazivanju časti i sjećanja prema svim žrtvama. U polaganju vijenaca sudjelovale su obitelji i rodbina stradalih, izaslanstvo predsjednika sabora RH koje je predvodio Rade Šimičević, državni tajnici Špiro Janović i Branko Hrg koji su bili nazočni u ime vlade RH te brojni drugi.

– Danas se sjećamo jedne velike tragedije, tuge ali i ponosa koji se događao prije 31 godinu. Teško je podijeliti te emocije, s jedne strane osjećamo tugu, a s druge strane sreću što smo ostvarili domovinu zahvaljujući žrtvi, kako u Nadinu, tako i u Škabrnji i Vukovaru te u svim ostalim gradovima i mjestima Lijepe naše. Ovo je nažalost naša povijesna priča. Sigurno je i naša starija povijest bila tragična, no ovo je povijest koju mi najviše pamtimo i koje se najviše sjećamo jer smo bili dionici. Ovo je važno – ne zbog nas koji smo to prošli, već zbog vas koji ste mladi, zbog djece i onih koji će doći iza nas da ove dane komemoriraju i da se to nikada ne zaboravi, jer kad narod zaboravi svoju prošlost, onda mu se ona ponavlja, izjavio je Tomislav Bulić, gradonačelnik Grada Benkovca. Okupljenima se obratio i Nediljko Genda, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Grada Benkovca.

– Ovo je 31. obljetnica stradanja mještana Nadina, odnosno hrvatskih branitelja i civila mjesta Nadina. Za nas je ovo važan i težak dan, ništa manje važan od Škabrnje i Vukovara. Ovim putem pozivam Vladu Republike Hrvatske da u narednim godinama bude prisutan netko od predstavnika, možda sami premijer ili ministar, jer, ponavljam – žrtva Nadina nije ništa manje vrijedna od Škabrnje i Vukovara. Mi ovaj dan obilježavamo s tradicionalnim mimohodom pod geslom “Da se ne zaboravi”. Mimohod je krenuo od samog ulaza u Nadin prema crkvi sv. Ante gdje se održala sveta misa za sve poginule hrvatske branitelje i civile mjesta Nadina i za sve poginule u RH, a nakon mise se mimohod nastavio put spomen obilježja u središtu Nadina, kazao je Genda.

Herojska borba

– U kolovozu 1991. godine dobio sam zadaću da utvrdim položaj u selu Nadin i da organiziram obranu i hvala Bogu to je bilo uspješno organizirano i napravljeno. I dan danas stojim iza toga te garantiram da je Nadin bio najutvrđeniji položaj u hrvatskoj državi. Moram svakako naglasiti da se Nadin herojski borio, svakodnevno je odolijevao napadima, a poglavito 2. listopada kada su Jugoslavenska armija i srbočetnici htjeli uništiti Nadin koji je i kroz povijest imao svoju veličinu. Nadin je uvijek bio utvrda i uvijek ga je bilo teško osvojiti. No, nažalost, situacija je toga dana naložila da je neprijatelj imao zadaću zapaliti i uništiti mjesto i bilo je najlogičnije da se ljudi povuku, ali nažalost žrtve su ostale. Treba moliti Boga da nam u budućnosti da snage i zdravlja za obilježavanje ovog dana. Bitno je zahvaliti se svim ljudima koji su dali svoje živote te raditi na jedinstvu, pomirbi, suradnji i izgradnji hrvatske države, rekao je Milan Bašić, umirovljeni brigadir Hrvatske vojske.

Među brojnim okupljenim ljudima bili su prisutni i svjedoci koji su te 1991. godine bili dio ove teške agresije. S obzirom na težinu teme, većina svjedoka nije htjela pričati o svojim iskustvima, no uspjeli smo naći jednog mještanina koji nam je ukratko pokušao objasniti kako je izgledalo to strašno razdoblje.

– Ovaj dan za mene predstavlja puno toga, a najviše sjećanje na naše umrle koji su dali ono najviše što su mogli dati – svoje živote za ovu državu kako bi mi sad mogli lagodnije živjeti i raditi. Ja sam se nalazio u Nadinu prije 31 godinu, bilo je pakleno. Okruže vas, bespomoćni ste, nemate priliku ni braniti se, nemate ništa, samo vas tuku iz daleka i samo možete gledati i pokušati sačuvati glavu. Mi smo uspjeli izvući živu glavu, a sada se sjećamo onih koji nisu uspjeli i koji su dali svoje živote. Na ovaj dan se svi trebaju sjećati žrtava, pogotovo mlađe generacije koje moraju znati istinu. Opraštati se može i mora jer je to kršćanski, ali zaboraviti se ne smije nikada. Neka nam to bude vodilja u budućnosti, ispričao nam je Šime Škaulj, mještanin Nadina.