Nedostaje psihologa i pedagoga, ali i suradnje između škola, roditelja i djece

Tragični događaj koji se u srijedu ujutro dogodio u Beogradu, u susjednoj Srbiji, kada je naoružan 13-godišnjak ušetao u osnovnu školu i ubio osam učenika te zaštitara, alarm je koji zvoni za uzbunu. Nameće se pitanje što je dječaka od tek 13 godina ponukalo da krene masovno ubijati svoje školske kolege te zbog čega je dječak znao rukovati oružjem.

Tko je zakazao u cijeloj priči, pitanje je koje se uvijek postavlja kada se tragedija dogodi. I ništa se pritom ne mijenja. A mladi životi izgubljeni su nepovratno.

Kakva je sigurnost u školama u Zadarskoj županiji, treba li sustav veću pažnju posvetiti edukaciji učenika, roditelja, profesora, jesu li za ovakva ponašanja maloljetnika krive i društvene mreže na koje djeca imaju neograničen pristup, treba li se pojačati rad stručnih službi u školama kako bi se na vrijeme detektirali problemi kod djece, mogu li se ovakvi događaji spriječiti…, pitanja je puno, a konkretnih odgovora – malo.

Manjak stručnog kadra

Sve osnovne škole u Zadru na ulazu imaju zaštitare, no pitanje je li to dovoljno te može li se pojačati sigurnost u školama. Dražen Adžić, ravnatelj OŠ Šimuna Kožičića Benje navodi kako zaštitar u ovoj školi radi u jednoj smjeni, od 14 do 20 sati.

– Ujutro na ulazu budu spremačice, domar, tehničko osoblje… Međutim, mi imamo dva glavna ulaza, a na ulazu za niže razrede bude tek spremačica tako da sigurnost nije na nivou.

Mi smo morali skidati kvake s vanjske strane ulaznih vrata jer su znali u školu ulaziti nepozvani roditelji, znali su dolaziti profesorima na satove, pa oni nisu imali slobodu predavanja…, priča Adžić i naglašava kako treba raditi na edukaciji profesora, učenika, roditelja…

OŠ Šimuna Kožičića Benje je škola s najvećim brojem učenika u gradu, a ima tek jednog psihologa, dok su potrebe za stručnim kadrovima daleko veće.

– Redovito nadležnom ministarstvu ukazujemo na problem manjka stručnog kadra, pedagoga, psihologa, logopeda, defektologa. Društvo u kojem danas živimo potpuno je drukčije od onog prije 20 ili 30 godina kada je jedna stručna osoba u školi bila dovoljna, sada to više nije.

Imamo sve više djece s poteškoćama kojima je također potrebna pomoć stručnog kadra pa bi se tada psiholozi i pedagozi mogli više baviti djecom koja imaju druge probleme i poteškoće. Danas i puno više djece živi s jednim roditeljem nego što je to bilo prije, a na što također treba obratiti pažnju.

Tu su i društvene mreže, mediji, informacije koje su im dostupne, kako dobre tako i one manje dobre i edukacija i suradnja s roditeljima je možda najbolje rješenje, smatra Adžić.

Pomaže videonadzor

OŠ Bartul Kašić, također jedna od zadarskih škola s većim brojem učenika, ima zaštitara na ulazu koji radi u jednoj smjeni, saznajemo od ravnateljice Katice Skukan, dok u drugoj dežuraju spremačice i domar.

Škola se zaključava, ali uvijek netko od djece kasni, dok je za vrijeme velikog odmora škola otključana. Unutar škole je videonadzor koji pomaže, ali ne jamči dovoljnu sigurnost.

– Vrijeme u kojem živimo je potpuno drukčije u odnosu na prije pet, 10 ili 20 godina, roditelji nemaju vremena za djecu, puno je stresa, život je užurban, a djeca puno vremena provode uz ekrane u virtualnom svijetu. Ovakve situacije uistinu je teško predvidjeti jer djeca nisu ni svjesna ponekad što mogu učiniti nekim svojim potezom.

Ono na čemu treba raditi je edukacija, koordiniran rad roditelja, učenika, stručnih službi, profesora… Međutim, na broj učenika naša škola trebala bi imati i više stručnih djelatnika, izjavila je Skukan.

Kada je riječ o zaštitarima unutar škola u županiji, nema ih. U OŠ Sukošan na ulazu nemaju zaštitara, već »dežuraju« domar, spremačice, dežurni učitelji.

– Smatram kako su nam djeca sigurna ovdje u školi u Sukošanu. Nadam se kako je ovo, što se dogodilo u Beogradu izoliran slučaj koji se više nikad neće ponoviti, rekao je ravnatelj Branimir Peričić.

Na 363 učenika jedan psiholog

U OŠ Sukošan su nakon 20 godina nedavno dobili psihologa, što je na 363 učenika koliko ih imaju zajedno s područnom školom u Debeljaku – nedovoljno, a također nedostaje i ostalog stručnog kadra.

– Definitivno treba pojačati rad stručnih službi, potrebni su socijalni psiholozi, logopedi. Vrijeme u kojem živimo je teško, djeci su dostupne svakakve informacije koje nisu uvijek pozitivne i potrebna je dodatna edukacija, mišljenja je Peričić.

U OŠ Braća Ribar u Posedarju također nemaju zaštitara na ulazu, već spremačice i domara, dok se u područnim školama ulaz zaključava potvrdila je ravnateljica Vanja Buškulić.

– Ovakve slučajeve je jako teško predvidjeti, ali je u školama svakako potreban bolji i opsežniji rad stručnih službi. Mi imamo zaposlenog psihologa tek na pola radnog vremena, a potrebe postoje, ističe Buškulić.

Svi sugovornici se slažu kako osjećaje djece, kakvi god oni bili, čak i ako se odraslima učine nebitnim, treba uzeti u obzir. S djecom treba razgovarati, ne smije ih se zanemarivati u niti jednom segmentu, a također ne treba na njih vršiti ni pritisak što se tiče uspjeha u školi, sportskih ili ostalih aktivnosti. Djeca trebaju živjeti djetinjstvo – sigurno i bezbrižno.