Najmlađi podvodni arheolog na pragu novog arheološkog nalaza na otoku Pagu

Šesnaestogodišnji Kristijan Gligora iz Mandra na otoku Pagu na prvi se pogled nimalo ne razlikuje od svojih vršnjaka, voli društvo i izlaske, računalne igrice i sve što je zanimljivo dječacima njegove dobi, no sve se to mijenja kad obuče ronilačko odijelo, masku i peraje i krene u podvodni ribolov i istraživanje podmorja. Ovaj učenik zadarske Tehničke škole tada postaje podvodni istraživač s nevjerojatno oštrim okom za prepoznavanje arheoloških nalazišta na morskom dnu, i to na lokacijama na kojima je do sad bilo na stotine zarona, ali ih nitko osim njega nije prepoznao.

Do sad je Kristijan pronašao već nekoliko nalazišta antičkih građevina i brodova u podmorju otoka Paga i obližnjih otoka, zbog čega je s pravom nazvan najmlađim podvodnim arheologom u Hrvatskoj. Njegove je dosadašnje nalaze potvrdila i arheološka struka, a nedavno je otkrio još jedan vjerojatni, za sad od arheološke struke nepotvrđeni nalaz, u neposrednoj blizini mjesta Šimuni na otoku Pagu.

Ronilački entuzijasti

U more i ronjenje zaljubljen je, kaže, još od malih nogu, ponajviše zahvaljujući mami Sandri i tati Željanu, ronilačkom entuzijastu koji je i sam počeo roniti u ranom djetinjstvu, prije gotovo četrdeset godina.

– Ronjenje je krenulo s tatom. A s njim sam, kad sam bio još manji, u pelenama, odlazio na barku kada je dizao vrše, lovio ribe udicom i slično. Tako da je ta ljubav prema moru kod mene prisutna oduvijek, a s vremenom sam počeo roniti i sad, kad sam stariji, baviti se i podvodnim ribolovom. Roneći, uvijek gledam sve oko sebe, sve detalje, a tako sam uočio i nalaze antičkih riva i naselja, kao i ostatke tereta amfora i keramike iz antičkog doba, kaže Kristijan.

Do sad je pronašao antičku rivu u uvali Girenica, pa ostatke antičkog brodoloma, na jugozapadnoj strani otoka Mauna, a zatim i oko tri i pol tisuće godina stare ostatke građevina, na dubini između četiri i dva metra, nedaleko otočića Mišnjak, smještenog uz obalu Paga, između Mandra i Gajca.

– To su kameni zidovi, cigle i velike betonske ploče. Zapravo ih je teško promašiti, jednom kad znate što treba gledati i kad imate istrenirano oko, kaže Kristijan, a mi ga pitamo kako to da onda nitko osim njega do sad nije prepoznao da je riječ o arheološkim nalazištima, s obzirom na to da je riječ o lokacijama na relativno malim dubinama, na kojima se praktički svakodnevno roni, bilo zbog podvodnog ribolova bilo rekreativno.

– Mislim da je to prvenstveno zbog toga što većina ljudi, pogotovo nas lokalnih, ako ide roniti, ide u podvodni ribolov i u potpunosti se koncentriraju na ribu te se ne obaziru gotovo ni na što drugo. Često se u moru nađe komadić lončarije ili nešto slično, ali većina se na to ne osvrće, jer može biti riječ o posudi, ili cigli ili crijepu iz današnjeg doba, ili ne tako davne prošlosti. A kad smo malo dalje od civilizacije, onda se takvi predmeti dosta jasno ističu na morskom dnu i lakše ih je uočiti. Nije to samo kamenjar među kamenjarom, nego odjednom vidite ono što se na prvi pogled čini kao kamenjar, ali na pješčanom dnu, što nema smisla. I kad se malo bolje pogleda, vidite da to nije prirodna struktura. Primjer su betonske ploče, od starog rimskog betona – vidite potpuno ravnu betonsku ploču, usred ničega. To je već malo i stvar, recimo, treninga, a valjda imam i oko za takve stvari, kaže mladi Pažanin.

Snimke svojih dosadašnjih nalazišta slao je Arheološkom odjelu i Restauratorskom odjelu u Zadru, gdje su ih potvrdili dr. Irena Rossi i drugi stručnjaci.

Odličan ronilac

Kristijan je i pasionirani ljubitelj podvodnog ribolova pa kaže kako nije siguran koji mu je dio ronjenja draži, onaj kad istražuje arheološka nalazišta ili kad je u lovu na ribu podvodnom puškom.

– I jedno i drugo ima svoje draži, a najbolje je kad se kombinira. Zabavno je loviti ribu, uloviti nešto za ručak ili večeru, ali je barem jednako interesantno i nalaziti našu povijest pod morem, kaže Kristijan.

Najčešći su mu ulov podlanice, kako ih na Pagu zovu, odnosno orade, salpe i ušate. Ima svoje tajne »pošte« za ulov ribe, a već neko vrijeme posvetio se i ulovu velikog morskog crva, među ribolovcima vjerojatno najcjenjenije ješke za ribolov udicom.

– To me je isto naučio tata. I on ih je lovio u mladim danima, a lovi ih i danas. Još učim, nisam baš najbolji u tome, ali ide mi dobro, sve mi je lakše uočiti rupu od crva. Kad je vidim, stavim »trapulu«, a kad se crv ulovi, na nju se stavlja komad stiropora koji ide prema površini i crva malo-pomalo izvlači van, kaže mladi ronilac.

Prošao je i tečaj ronjenja s bocama, ali za sad se, kaže, više voli baviti ronjenjem na dah, iako je moguće da će se u budućnosti posvetiti i ronjenju s bocama na većim dubinama, a time i ozbiljnijem istraživanju podmorja, u potrazi za novim nalazištima.

– Nisam o tome još odlučivao, ali volio bih jednog dana biti i instruktor ronjenja, kaže Gligora.

Njegova postignuća zapazili su i u ACI-ju, pa je Kristijan Gligora proglašen ambasadorom ACI-ja, a nedavno je u ACI marini Šimuni sudjelovao i u obilježavanju četrdesete obljetnice tvrtke, kao i u Decathlonu koji mu je sponzor i opskrbljuje ga svom potrebnom ronilačkom opremom.

– Želim im ovom prilikom zahvaliti, kao i Željku Donadiću iz riječke tvrtke Enia koja mi je dala priliku da se usavršavam u svojoj struci, kaže Kristijan.