Maja Milin: Ne možemo pristati na tišinu, ako prostor ne postoji

Diskografska kuća Spona posljednjih petnaest godina organizira festival Velika Rock Eksplozija, koji od samih početaka podržava mlade, neafirmirane izvođače i radi na jačanju nezavisne glazbene scene u Hrvatskoj. Ovogodišnji jubilej obilježen je svirkama na nekoliko lokacija u Zagrebu, a u Boose & Blues klubu održana je dodjela nagrade »Srebrna pljoska« kojom je Spona nagradila petnaest pojedinaca koji su svojim radom, entuzijazmom i velikom ljubavi prema glazbi uvelike pridonijeli razvoju domaće nezavisne urbane glazbene scene. Među njima se našla i zadarska radijska voditeljica i urednica glazbene emisije Urbofon – Maja Milin koja je jedina žena koja je primila ovo priznanje, a povodom toga je s nama podijelila svoje dojmove.

U biranom društvu

– Kad sam dobila poziv od organizatora ove nagrade, Tomislava Kralja, nisam mogla vjerovati da su mene uvrstili u tih petnaest. Nisam zapravo ni znala tko će primiti nagradu jer su to držali u tajnosti do samog kraja, do same dodjele. To prvotno uzbuđenje na dodjeli je kulminiralo jer sam shvatila da sam u društvu producenta Denisa Mujadžića Denykena koji već 35 godina snima fenomenalne rock albume uz koje smo odrastali. Ili Zdenka Franjića koji je sa svojim labelom “Slušaj najglasnije” bio među prvima u bivšoj državi i još onda radio na promociji nezavisne scene. Pričamo o čovjeku koji je otkrio Majke. Dalje, našla sam se rame uz rame s Vedranom Menigom, organizatorom Seasplash festivala, čovjekom koji stoji iza PDV recordsa, vodi zagrebačke klubove Pločnik i Dva Osam, a znamo se od vremena kad sam ja kao tinejdžerka objavljivala fanzin, a on imao distribuciju preko koje su ljudi mogli kupiti kako moj, tako i druge fanzine i kazete, krajem 90-ih. Koga god da spomenem, utjecaj, važnost i doprinos sceni je ogroman: Krešo Blažević voditelj Rockmark knjižare, osnivač Rock&Off nagrade i prvog glazbenog portala u Hrvatskoj, radijski kolege Robert Urlić (HR1), Domagoj Mijić (HR Radio Split), Ivan Vlašić (Radio Student), Ivo Čipčić (Radio Maestral), Goran Čelig (Radio Vinkovci). Nek’ ne zamjere oni koje nisam spomenula, ali evo nadam se da sam dala širu sliku dobitnika »Srebrna pljoska«. Ono što me posebno zateklo je da sam jedina žena koja je primila nagradu. Utoliko je ponos još veći, kazala nam je Maja te se prisjetila svog stvaralaštva s kraja 1990-ih i ispričala nam nešto više o fanzinu »Zinfan« kojeg je uređivala, a koji je služio kao vrsta vjesnika o tadašnjoj nezavisnoj kulturi.

– Prije pojave interneta, ljudi s nezavisne scene su bili u kontaktu putem fanzina i pisama. Fanzini su bili male nezavisne, “uradi sam” novine. Iz njih smo doznavali što se događa diljem Hrvatske pa i šire. Bavili su se raznim temama i sadržavali kolumne, nerijetko društveno angažirane, stripove, poeziju, recenzije drugih fanzina, kazeta, koncertne osvrte. Rekla bih da su fanzini bili preteča blogova i glazbenih portala. Moj se fanzin zvao »Zinfan«, a pisala sam ga uz pomoć brojnih dopisnika iz drugih gradova jer me oduvijek zanimalo kako glazbena scena diše, diljem Lijepe naše, priča nam te dodaje kako su putem njezinog fanzina ljudi mogli čitati i o zadarskim bedovima, poput Alergije, Trna u Oku, Rasula, E.N.D.-a, The Gladi… Ima ih još uvijek doma i, kako kaže, uvijek bude lijepe uspomene kada ih krene čitati.

Prepoznatljivo ime

Njezino ime većina ljudi povezuje s glazbom u koju je uronjena već tri desetljeća. Bilo da je riječ o stvaralaštvu, projektu Nimbus, radijskoj emisiji Urbofon ili organizaciji koncerata. Međutim, iako je po struci profesorica povijesti i filozofije, pronašala se u svijetu novinarstva ili, bolje rečeno, novinarstvo je pronašlo nju.

– Novinarstvom sam se počela baviti u osnovnoj školi. Imali smo jako entuzijastičnog profesora Hrvatskog jezika, prof. Milana Pauna koji me naučio svemu što i danas primjenjujem u svome poslu. Radili smo školske novine, putovali na Lidrano, čak smo u skloništu osnovne škole snimali i radio drame. Zahvaljujući njemu i tom prvom impulsu, novinarstvo mi je postalo glavni hobi. Fanzin u srednjoj školi, pa kasnije prve internetske stranice na kojima sam pisala o kulturi i glazbi i u konačnici sam završila na Radiju 101, kao glazbena urednica. Tu su kolege otkrile moju strast i znanje o domaćoj nezavisnoj glazbenoj sceni pa sam počela voditi regionalnu top ljestvicu Cener za koju sam nominirana za Večernjakovu ružu. U vrijeme kad je stigla nominacija, već sam preselila u Zadar gdje sam po prirodi stvari nastavila raditi u radijskom eteru, najprije na Radiju 057, a evo od 2017. sam dio redakcije HR Radio Zadra. Sretna sam što u radijskom eteru mogu doprinijeti svojim emisijama o kulturi (Kulturoskop) i glazbi (Urbofon) jer mi se čini da kreativnim i kvalitetnim ljudima uvijek treba dati više medijskog prostora, istaknula je i osvrnula se na činjenicu da se njezina emisija Urbofon sluša i van Zadra, a kako nam priča, to je nešto na što je izrazito ponosna.

Probrani sadržaj

– Kada uložiš puno ljubavi, truda i vremena, vesele te takve povratne informacije. Moderna vremena donijela su podcaste, platforme, streaming servise, pa se i radio tome prilagodio, kao medij. Tako, zahvaljujući Slušaonici Radio Zadra, u kojoj su sve naše emisije, ljudi mogu slušati Urbofon van Zadra. U biti, svatko ga može slušati u onom trenutku kad mu to najviše odgovara, gdje god postoji internetska veza. Unatoč masi informacija kojima smo svakodnevno okruženi, rekla bih da ljudi i dalje vole čuti probrani sadržaj, biti u tijeku s onim što se događa, kaže Maja dodavši da se u svijetu domaće nezavisne glazbe kriju brojni biseri koje treba izroniti.

Pored Urbofona, u suradnji s Udrugom Prizma ove je godine pokrenula i cjelogodišnji koncertni program Urbofon Live te nam otkrila kako je do suradnje došlo.

– S obzirom na to da sam svakodnevno na radiju i pratim rad brojnih organizacija, udruga i pojedinaca, Udruga Prizma, koju vodi Silvestar Petrov, mi je zapala za oko po načinu rada s mladima, brojnim aktivnostima koje su organizirali i uopće njihove okrenutosti kulturnim sadržajima. Zato sam odlučila pitati Silvestra za pomoć u organizaciji koncerata. Nisam se, moram priznati, dugo usudila ni razmišljati o organizaciji koncerata jer sam bila svjesna svih prepreka, no uz ekipu iz Prizme sam odmah shvatila da ona krilatica “kad se male ruke slože” stvarno vrijedi. S velikim ponosom se možemo osvrnuti unatrag i reći da smo na vrlo profesionalnom nivou odradili osam koncerata i do kraja godine nam slijede dva. Najponosnija sam na volontere koji su s nama od prvog koncerta, koji nam pomažu u logističkim poslovima, fotografiraju koncerte i uživaju u dobroj glazbi. Usuđujem se vjerovati da im Urbofon Live znači puno, kao i nama koji smo ga pokrenuli, priča nam Maja osvrnuvši se na to kako institucije gledaju na Urbofon Live i je li im pružaju podršku.

Jedinstveno glazbeno iskustvo

– Institucije blagonaklono gledaju na Urbofon Live, no problem svakog novog projekta ili programa je taj da se gleda koliko godina ga provodiš, gdje ga provodiš, koliko novaca tražiš i tomu slično. Nešto poput, traži se mlada osoba za rad, s minimalno pet godina radnog iskustva. Moram reći da smo lokalno najveću potporu dobili od Grada i Županije, a Ministarstvo nas je podržalo sa simboličnim iznosom. Ovih smo dana prijavili program za 2024. pa se nadamo boljoj financijskoj potpori kao i podršci Turističke zajednice Zadra jer smo u ovoj godini Zadranima i gostima grada, van sezone, pružili jedinstveno glazbeno iskustvo. Naš je osnovni cilj raditi cjelogodišnji koncertni program, da grad živi dulje od dva ljetna mjeseca, da mladi imaju više opcija za rast i razvoj, pozicioniranje Zadra na koncertnu kartu urbane glazbe i umrežavanje lokalnih bendova s onima iz drugih krajeva Hrvatske, kako bi se stvorila mogućnost da i sami zasviraju van zidina grada. Uz to, uvjerili smo se da je svakom stranom gostu bilo puno zanimljivije čuti hrvatskog izvođača i ponijeti kući takvo iskustvo, od slušanja 10 provjerenih hitova, koje može čuti diljem Europe i svijeta, kazala nam je Maja koja, usprkos preprekama, u suradnji s Udrugom Prizma i vrijednim volonterima neumorno kreira prostor za razvoj nezavisne kulture u našem gradu.

Urbani identitet

Svjedoci smo kako u Zadru ne postoji klub s urbanom glazbom u kojem bi se okupljali pripadnici nezavisne i urbane scene, a Maju smo upitali kako se nositi s tim problemom.

– Nepostojanje kluba je veliki problem jer se oko takvog prostora gradi urbani identitet nekog mjesta odnosno grada. Prostor u kojem su svirke, ujedno je prostor susreta, druženja, razmjene iskustava, mjesto gdje se rađaju nove ideje i stvaraju novi projekti. No, isto tako ne možemo pristati na tišinu, prazninu, na ništa, ako prostor ne postoji. Jednom je Vlado Zrilić rekao – »kino je tamo gdje netko postavi projektor i pusti film«. Kad čovjek tako postavi stvari, onda se koncerti mogu održavati na različitim mjestima, od noćnog bara, preko muzejske dvorane do skvota. Publika treba razbiti stereotipe u glavi i početi se osjećati slobodno uživati u bilo kojem prostoru u kojem se stvori taj neki magični glazbeni trenutak. I naravno, ne odustajati od »borbe« za stalnim prostorom, zaključila je Maja Milin.