FOTO Herojska borba hrvatskih branitelja u obrani Suhovara i Poličnika

U Suhovarama i Poličniku obilježena je 31. obljetnica obrane. Tim povodom ispred mjesne crkve u Suhovarama kod spomen obilježja svim poginulim braniteljima na ovom području za vrijeme Domovinskog rata položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Nakon prigodnog obilježavanja i sjećanja na poginule heroje Domovinskog rata u Poličniku, na spomen obilježju također su položeni vijenci i zapaljene svijeće u znak sjećanja, ali i zahvalnosti za golemu žrtvu koju su branitelji dali u stvaranju nezavisne Republike Hrvatske.

Ovom prigodom Davor Lončar, načelnik Općine Poličnik rekao je kako je obrana Poličnika i ovog kraja prilikom srbočetničkog naleta čudo koje se dogodilo zahvaljujući Bogu i hrvatskim braniteljima.

– Branitelji su obranom Poličnika i Suhovara tada nanijeli prvi poraz četnicima na ovom području. Branitelji koji su bili na ovom području nisu samo iz naše županije, bilo ih je iz Splitske, Šibenske, Varaždinske županije, iz cijele Hrvatske i svima im zahvaljujem. Otpor koji smo tada pružili neprijatelju, u svom strahu, pokazali smo nešto, što nam treba i sada, zajedništvo, ljubav i odlučnost, naglasio je Lončar.

Puno emocija

Iako je od ovog događaja prošlo 31 godina, emocije su prisutne kao da se dogodilo jučer.

– Sjećam se kao da je bilo danas, vjerujte. Treba nastaviti živjeti, raditi, graditi. Mladost ovo nikada ne smije zaboraviti, ne smiju zaboraviti da je neprijatelj bio nadomak crkve u Suhovarama, imali smo i jednu civilnu žrtvu, stariju gospođu, bilo je jako teško. Da tada hrvatski branitelji nisu stali u obranu, ovdje bi bio pokolj, rušenje. Tada smo pokazali snagu i silu za obranu cijele naše domovine, jasan je Lončar.

Marko Čulina, zapovjednik 112. brigade, prije 31 godinu zapovijedao je upravo obranom ovog teritorija. Svega se sjeća, kao da se jučer dogodilo. Tada, kaže, nismo mogli ni sanjati da će naša država, koja je priznata tek nekoliko dana kasnije, jednog dana biti dio Europe kao što je danas.

– Obrana Suhovara i Poličnika bila je zona odgovornosti 112. brigade 91. godine. Našli smo se u situaciji da na dan kada je trebalo potpisati Sarajevsko primirje četnici su žestoko napali ovo područje da bi ovladali cijelom Jadranskom magistralom do Zadra, već su zauzeli Maslenički most. Mi smo tada, rekao bih, pružili junački otpor, bili smo tada još praktički vojska u formiranju,nismo imali dovoljno sredstava za borbu, ali naše ljudstvo i tenkovi koji su prvi put tada upotrebljeni dali su žestoki otpor. Neprijatelj je došao baš ovdje, do crkve u Suhovarama. Kada sam tada kao zapovjednik izdavao zapovjedi rekao sam tucite lijevo i desno od crkve. Napali su nas ujutro iz pravca Biljana, ali smo ih u popodnevnim satima uspjeli odbiti i istjerati do polaznih položaja u Biljanima Donjim. To je bila naša pobjeda, a tijekom 92., 93. godine nizali smo samo pobjede, nismo više imali poraza, prisjetio se Čulina.

Taj dan, na sreću nije bilo žrtava u hrvatskoj vojsci. Do kraja rata imali su 74 poginula i dva nestala. Pobjeda je bila uvod u međunarodno priznanje Hrvatske te priznavanje hrvatske vojske kao legalne. Vojska je tada dobila na vremenu da se bolje organizira, obuči i naoruža te krene u akciju Maslenica, kasnije i Oluja.

– Ljudi smo imali dovoljno, ali naoružanja nije bilo. Mi se nismo mogli naoružati, to smo uglavnom napravili otimanjem od JNA. U Zadru smo u jednoj noći, 21. rujna 1991. oduzeli oko pet tisuća automatskih i poluautomatskih puški. Nismo se mogli uspoređivati s neprijateljem koji je napadao s mora, kopna i zraka. Bili su to žestoki udari na vojsku koja nije bila spremna, ali je imala zajedništvo i veliko srce da obrani svoj teritorij, istaknuo je Čulina.

– Svake godine okupljamo se ovdje. Treba više mladih, ako radimo to za sebe, s nama će to i završiti. Ove vrijednosti trebamo prenijeti na mlađe naraštaje jer je cijena za stvaranje moderne i suvremene Hrvatske bila velika, poručio je zapovjednik 112. brigade.

Položeni vijenci

Vijence su položili Udruga roditelja poginulih branitelja Zadarske županije, Udruga roditelja poginulih branitelja Kaštela, izaslanstva Ministarstva obrane i hrvatskih branitelja, Grad Kaštela, Koordinacija udruga Kaštela, Splitsko-dalmatinska županija, Generali 114 brigade hrvatske vojske, Hvidra Kaštela, Udruga vojnika 112 brigade i Otočkog bataljuna, Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije, Hvidra Benkovac i Udruga hrvatskih dobrovoljaca Benkovac, Udruga dragovoljaca MUP ZNG 1990. – 1991., Udruga branitelja Pridraga, Hvidra Zadar, Udruga zadarskih tenkista, Udruga veterana 7. i 4. gardijske brigade, PU zadarska, Udruga dragovoljaca Poličnik, Grad Zadar i Zadarska županija.

Obilježavanju su prisustvovali i roditelji poginulih branitelja Domovinskog rata. Svako obilježavanje u njima budi emocije, tužne zbog gubitka, ali ponosni na izgrađenu suvremenu državu.

– Došao sam iz Kaštela odati počast našim braniteljima, rekao je gospodin Marko.

– Često dolazim ovdje, ja sam iz Kaštela. Moj sin je bio ovdje na ratištu, zet također. Nažalost, sin mi je poginuo, ne ovdje već pokraj Drniša. Dolazim na spomen u njih i sve branitelje. Hvala Bogu da smo bili složni i pobijedili, rekla je Anđelka Tokić koja i svake godine na Dan sjećanja odlazi se pokloniti svim braniteljima i žrtvama Škabrnje.