Broj osnovaca s teškoćama u deset godina narastao za trećinu

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi mijenja se i dopunjuje po šesnaesti put otkako je donesen, a u javnu je raspravu, koja traje do srijede, do sada je pristiglo više od 1.100 komentara.

Zbog niza negativnih reakcija koje je izazvao prijedlog o novčanom kažnjavanju nastavnika, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs najavio je da će se ta stavka ukloniti iz prijedloga izmjena i dopuna. Naime, Ministarstvo znanosti i obrazovanja u novom Zakonu željelo je progurati kazne od 200 do 500 eura za nastavnike za devet prekršajnih stavki koje se tiču neprovođenja programa školovanja ili promicanja sadržaja koji nisu u skladu s kurikulumom. Nastavnike se planiralo novčano kažnjavati i u slučaju da se utvrdi da su krivi za neprovođenje mjera sigurnosti na izletima i maturalcima ili, pak, ako učenicima izreknu pedagoške mjere mimo Pravilnika o kriterijima za njihovo izricanje. No, najvažnije od svega, kazne su se trebale odnositi i na ocjenjivanje učeničkog rada.

Dopunska nastava

U Sindikatu hrvatskih učitelja (SHU), navode da novčane kazne nisu jedino što im je sporno u predloženim izmjenama.

– Izmjenama i dopunama ne samo da nisu predložena adekvatna rješenja, nego su predložene izmjene Zakona umjesto na reformske procese usmjerene prema dodatnom derogiranju prava zaposlenika, upozorava se u priopćenju SHU-a.

Jedna od predloženih zakonskih novina je smanjenje minimalnog broja sati dopunske nastave s 10 sati na 5 sati. Naime, za učenike već godinama ne postoje ljetni i jesenski popravni rok, nego isti nastavnik koji je učenika »rušio« iz svog predmeta dužan je nakon završetka nastave za njega organizirati takozvani dopunski rad u trajanju od minimalno 10 sati, nakon čega ga sam ispituje i odlučuje hoće li mu dati prolaznu ocjenu. Ako opet padne, šalje ga se na popravni ispit koji se treba održati najkasnije do 25. kolovoza tekuće godine i u tom slučaju učenik odgovara pred ispitnim povjerenstvom.

No, kako upozorava članica zadarskog MOST-a i potpredsjednica Odbora za školstvo Zadarske županije, Željana Popić, ovaj vid dopunske nastave potpuno je krivo percipiran.

– Djeci šaljemo potpuno krivu poruku u kojoj im pružamo podršku u neizvršavanju školskih obveza, a sve kako bi lakšim putem došli do boljih prosjeka. Onaj koji nije ništa radio cijelu školsku godinu, neće naučiti ništa ni u tih 10 ili pet sati. Naš je zadatak iz učenika izvući najbolje i za to ga ocijeniti i sigurna sam da tako radi 99 posto kolega. Ako je učenik ocijenjen negativnom ocjenom, to znači da doista ništa nije radio niti nakon tko zna koliko dobivenih šansi. Za takve učenike dopunska i ne treba, a učenik u 99 posto slučajeva zna da će ionako dobiti prolaznu ocjenu, što nas opet vraća na prava, a ne obveze. Za te učenike postoji razredbeni ispit ili popravni ispit, smatra Popić.

Pritisak roditelja

Prolazne ocjene učitelji redovito dijele jer su izloženi pritiscima od strane roditelja, pa se s obzirom na činjenicu da nemaju zaleđe baš ni od koga pa jednostavno odustaju jer znaju da će u konačnici roditelj pobijediti.

– Vrlo je malo učenika ponavljača. U vrijeme kada sam ja išla u školu uvijek je bilo učenika koji su ponavljali razred, danas to spada u sferu znanstvene fantastike, ističe Popić.

Takve tvrdnje podupire i statistika Ministarstva. Naime, usporede li se brojke iz školske godine 2022./2023. i 2013./2014., ispostavlja se da se broj osnovnoškolaca u Hrvatskoj smanjio za 6,4 posto, a u istom periodu broj ponavljača smanjio se za više od četvrtine!

Osim dopunske nastave za učenike koji padaju godinu, Popić ističe da bi trebalo pozornost obratiti i na dopunsku nastavu koja je u sklopu redovne satnice učitelja. Takva dopunska nastava trebala bi biti pomoć učenicima koji žele veću ocjenu, onima koji imaju nekakve nejasnoće koje ih priječe da postignu bolje rezultate ili su duže vremena bili odsutni iz opravdanih razloga, a ne za učenike koji sustavno ne rade iako nemaju nikakve poteškoće.

– Učenik ne mora pohađati takav vid dopunskih sati pa se događa da su kolege na svom radnom mjestu, ali oni koji trebaju dopunski rad, jednostavno ne dođu, naglašava Popić.

Kada je riječ o učenicima s teškoćama u učenju, njima bi trebali biti na raspolaganju stručni suradnici koji bi u svojim zaduženjima trebali imati dopunske sate rada s takvim učenicima, smatra Popić. No problem je to što stručnih suradnika nema dovoljno, rade na više škola ili se bave drugom problematikom.

Željana Popić, potpredsjednica Odbora za školstvo Zadarske županije, Foto: Luka Jeličić

Nastava u kući

Osim toga, zanimljivo je primijetiti i da se značajno povećava broj učenika koji imaju rješenja o primjerenom obliku školovanja. Naime, prema statističkim podacima vidljiv je godišnji porast broja učenika s teškoćama. U školskoj godini 2022./2023. ukupan broj učenika s teškoćama u osnovnim školama bio je 28.048 od ukupno 309.256 upisanih učenika u osnovnoškolske programe u redovne ustanove odgoja i obrazovanja. Taj broj čini devet posto ukupnog broja učenika. U odnosu na školsku godinu 2013./2014. taj je udio narastao za trećinu!

Najavljene zakonske novine dotiču se i nastave u kući, koja bi se ubuduće mogla organizirati na prijedlog liječnika školske medicine, a mogla bi se provoditi kontaktno, kao i dosad, ili, pak, nastavom na daljinu uz odobrenje ministarstva. Kako ističe Popić, djetetu se treba omogućiti nastava u kući, što zbog pomanjkanja stručnog kadra, što zbog potreba učenika, odnosno u slučajevima da je to jedini način da dijete napreduje sukladno svojim potrebama i mogućnostima.

– Već sam se izjašnjavala o problematici inkluzije i rekla sam da jesam za inkluziju, ali ne pod svaku cijenu. Ima djece kojima jednostavno nije dobra opcija redovitog školovanja. Mislim da bi učenicima koji radi dugotrajne bolesti ili drugih stanja ne mogu redovno pohađati školu, trebaju imati opciju školovanja kod kuće, naglašava Popić.

More pravilnika

Treba istaknuti da trenutno zbog spore administracije djeca s poteškoćama u učenju ne dobivaju na vrijeme obrazovanje prilagođeno njihovih potrebama jer se predugo čeka na rješenje o primjerenom programu osnovnog obrazovanja, na što Popić ustrajno upozorava.

– Poznavajući brzinu rješavanja pojedinačnih slučajeva i pravodobno dobivanje pravih rješenja, radi sporosti sustava ili nesposobnosti pojedinih čimbenika istoga, djeca gube ili nazaduju, dok bi ovim načinom dobivala i davala najbolje što mogu i napredovala svojim tempom, a u svrhu budućega osamostaljenja i dostojnog življenja, smatra Popić.

Nužno je skratiti proceduru za izdavanje spomenutog rješenja, jer u čekanju ponekad, kako upozorava Popić, prođe i više od godinu dana.

– Znamo da nam u čekanju MZOŠ prođe ponekad i više od godinu dana, pa je ustvari MZOŠ često krivac za nepoštivanje prava djeteta na primjereno obrazovanje, a ne škola ili učitelji, koji su u konačnici najčešće na meti napada roditelja koji su bespomoćni i utopljeni u moru pravilnika, propisa i inertnosti sustava, zaključuje Popić.