Djeca s teškoćama trebaju stručnu pomoć, a asistenti dostojanstven status i plaću

Nakon nedavnog prosvjeda osoba s invaliditetom, te roditelja djece s teškoćama na Markovu trgu, gdje su od ministra Marina Piletića tražili konkretne pozitivne korake ka promjena Zakona o osobnoj asistenciji, a ne, kako kažu, guranje na rub društva i egzistencije, razgovarali smo s Petrom Kraljev, predsjednicom zadarske Udruge asistenata u nastavi, koja zajedno sa svojim kolegama također prolazi kroz dug i mukotrpan proces zakonskog priznavanja njihovog rada, koji je već dugi niz godina nereguliran, zbog čega asistenti u nastavi rade na određeno vrijeme za sramotno niske plaće.

Teško izborena pobjeda

– Mi smo u Zadarskoj županiji, kao i kolege u nekim drugim županijama, uspjeli ishoditi povećanje cijene satnice. No, to nije naš krajnji cilj i ideja našeg bunta, već zakonsko priznavanje našeg rada kao neophodne obrazovne i socijalne sastavnice za djecu s teškoćama i njihove roditelje te njezino pravedno smještanje kako unutar obrazovnog, tako i unutar socijalnog sistema, poručila je Kraljev, ističući kako zadaća asistenta u nastavi nije samo djetetu pomoći da lakše savlada gradivo u školu, već i biti pomoć prilikom upoznavanja novih ljudi i sklapanja prijateljstava.

– Naša zadaća nije samo obrazovna i ne prestaje trenutkom kada dijete napusti školu. Uz njihove obitelji, mi smo osobe koje s njima provode najviše vremena u danu. Ne razgovaramo samo o školskim zadaćama, već i o odrastanju i njegovim izazovima, što našu profesiju smješta izvan strogih okvira obrazovnog sistema i prelazi u područje socijalne zaštite, objasnila je Kraljev, koja kao i toliki mnogi asistenti u nastavi ne radi niti za zakonom propisanu minimalnu plaću.

– Naš je cilj da nam se stanica poveća na 40 kuna, te da se napokon donese zakon kojim bi se regulirao naš rad, dodala je Kraljev, koju smo upitali i za komentar o nedavnom prosvjedu na Markovu trgu, gdje su osobe s invaliditetom, te roditelji djece s teškoćama tražili promjenu najavljenih izmjena Zakona o osobnoj asistenciji, koji bi u takvoj verziji osobe s invaliditetom doveo na rub egzistencije.

Kažnjavanje lošim zakonom

Uskraćivanje osnovnih stvari potrebnih za život osoba s invaliditetom, kažnjavanje lošim zakonskim rješenjima roditelje djece s teškoćama umjesto da im se pomogne, tjeranje osoba s invaliditetom i djece s posebnim potrebama u domove, samo su neki od problema koje navode udruge koje skrbe o osobama i djeci s invaliditetom. Postojeće zakonsko rješenje već je sada neprikladno, a najavljene bi promjene, kažu, situaciju samo pogoršale. Prema istom prijedlogu, roditelji koji imaju status roditelja njegovatelja gube pravo na osobnog asistenta, odnosno pravo će imati samo samci, a osobe s invaliditetom i njihove obitelji više neće sami birati asistenta, što im je iznimno važno, nego će im osobni asistent biti dodijeljen. Sporno je i to što roditelji djece s teškoćama u razvoju i djece s invaliditetom, koji imaju status roditelja njegovatelja, po smrti djeteta ostaju bez naknade koja im je pripadala na temelju tog statusa.

Kraljev ističe kako asistenti u nastavi podržavaju kolege osobne asistente, kao i osobe s invaliditetom u njihovim nastojanjima za životom u pravednijem društvu.

– Posao osobnog asistenta, kao onog u nastavi, vrlo je težak i to je ponovljeno već nebrojen mnogo puta. Stoga mi podržavamo naše kolege u njihovoj borbi da se izbore za ravnopravan status unutar sustava socijalne skrbi kao i za poštene plaće, a osobama s invaliditetom poručujemo kako smo uz njih, te kako razumijemo njihove osjećaje. Asistent ima privilegiran pristup intimi osobe kojoj pomaže, tako da nam je iznimno teško znati da oni sami ili njihove obitelji nemaju sva potrebna prava i zajamčene naknade. Stoga se nadamo da će oni, kao i mi uskoro steći svoju zakonom obveznu zadovoljštinu kako bi napokon u društvu sudjelovali kao ravnopravni, zaključila je Kraljev.