Branka Višić Karavida: "Dirigent je ljepilo, psiholog i prijatelj sve u jednom"

Foto: LUKA JELIČIĆ

Dok se s učenicima i profesorima polako uhodava u izazove nove školske godine, koju u Glazbenoj školi Blagoje Bersa pohađaju stotine učenika, ravnateljica Branka Višić Karavida preuzela je još jednu ulogu i to onu dirigentsku u Hrvatskom pjevačkom glazbenom društvu “Zoranić”. Naime, nakon sedam godina, od dirigiranja “Zoranićem” oprostio se profesor Tomislav Košta. Dirigentsku je dužnost prvi put u 115 godina dugoj povijesti “Zoranića” preuzela žena te je stoga ovo povijesni trenutak za Društvo, a i razgovor s ravnateljicom Višić Karavida. Ova diplomirana dirigentica nam je u razgovoru kazala kako se godinama dirigiranjem bavila povremeno i sa strane, iako joj je to struka.

115 je godina “Zoranićem” dirigirao muškarac, a Višić Karavida nam kazuje kako je dirigiranje još uvijek muško zanimanje.

Novo staro dirigentsko lice

– Ovo je najprije jedna velika čast i zadatak jer “Zoranić” je godinama dijelom kulture i povijesti Zadra. Uprava i dirigiranje samo su jedan kotačić zbora jer najzaslužniji za sve uspjehe su pjevači koji dugi niz godina ne nose samo barjak kvalitete, već i glazbene tradicije, a kroz zbor su prošle generacije Zadrana. Profesor Košta i ja u prijateljskoj smo atmosferi obavili primopredaju dužnosti. Dirigiranje ne obuhvaća samo “mahanje” štapićem, dirigent je ljepilo orkestra ili zbora, psiholog i prijatelj sve u jednom, kazala nam je Karavida, dodavši kako će prvi veliki nastup zbora biti za Dan grada.

– Od Tomislava sam dobila puno dobrih savjeta, njegove notne zapise i repertoar već uvježbanih pjesama, jer do našeg je prvog nastupa za Dan grada zapravo ostalo jako malo vremena, poručila je Višić Karavida, koja je već počela s probama sa zborom.

– Mogu mu se samo zahvaliti na suradnji i prijateljstvu, jer mi je u amanet ostavio skladnu grupu talentiranih pjevača, koji su prije svega dobri prijatelji. Vatreno krštenje dolazi mi uskoro i nadam se kako ćemo na vrijeme uvježbati sve pjesme. Teško će biti uvježbati potpuno novi repertoar, tako da ćemo se dijelom poduprijeti izvedbama koje su im bliske dok se dovoljno ne upoznamo, rekla je Karavida, najavivši kako će zbor napraviti iskorak i u suvremeniji program, iako će klasični repertoar oduvijek biti temeljem “Zoranića”.

– Ništa se ne radi bez odluke zbora, oni su ipak najvažniji na pozornici. Zbor je sastavljen od vrhunskih pjevača. Odlično su društvo i složni su u odlukama, pohvalila ih je Višić Karavida, koja se za nas prisjetila svojih dirigentskih početaka.

– Prije više od 20 sam godina vodila katedralni zbor, a potom i školski djevojački zbor, a poslije sam postupno prestala s dirigiranjem, tj. samo sporadično sudjelovala u programima. Puno je godina prošlo otkad nisam kontinuirano sudjelovala na sceni. No, vatra u meni još uvijek nije ugasla i ponovno sam se aktivno prihvatila svog poziva, dodala je Višić Karavida, naglasivši kako dirigent mora biti susretljiv i suradljiv s ljudima.

Foto: LUKA JELIČIĆ

Dirigent psiholog

– Osim toga, moramo poznavati širok dijapazon djela i fizički i psihički biti spremi izdržati duge probe. Upravo su zato žene kroz povijest, naravno uz tradicionalnu podjelu uloga u društvu, bile manje zastupljene u struci, jer su priroda posla i način života dijelom bili nesvojstveni tradicionalnim rodnim ulogama, pojasnila je Višić Karavida, prisjetivši se da se s dirigiranjem prvi put upoznala tijekom studija Glazbene teorije na Glazbenoj akademiji.

– Dirigiranje mi je predavao profesor Vladimir Kranjčević koji me i potaknuo da se okušam u tome. Čak mi je pomogao i izabrati repertoar za prijamni ispit. Iako je tada bilo neobično vidjeti ženu u dirigentskoj lozi, nakon mene se sve više studentica ohrabrilo pristupiti prijamnom ispitu. Ta se rodna diskrepancija još uvijek nije promijenila, jer dirigiranje je fizički jako zahtjevno, kazuje nam Višić Karavida i dodaje kako dirigent u trenutku stupanja pred orkestar ili zbor treba biti smiren, staložen i u glavi imati cijeli repertoar koji se izvodi.

– Zadatak je da ih u datom trenutku inspiriramo na što bolju izvedbu, tako da je jako puno posla iza scene, jer nismo samo stručnjaci u glazbi, već i međuljudskim odnosima. Sam trenutak izvedbe često je prepušten višoj sili, naglasila je Višić Karavida, prisjetivši se svog diplomskog ispita, opere “Didon i Eneja”, koju je izvela na pozornici kazališta “Komedija”.

– Iako dirigiranje ostavlja dojam zakučaste i misteriozne struke, mi smo zapravo sveprisutni u glazbi. Upravo zato i želim da “Zoranić” pod mojim dirigiranjem nastavi skladno funkcionirati kao i do sada. Želja mi je u zbor privući još mladih pjevača, da malo “pofudramo” glasove i mlade okrenemo takvoj vrsti aktivnosti, najavila je Višić Karavida. Pojasnivši kako kod djece sve više primjećuje kako ne pjevaju, čak niti sebi za gušt.

– Vokalno treniranje više nije tako zastupljeno čak niti kod djece koja dolaze kod nas u Glazbenu školu. Više se ne pjeva tako strasno kao ranije. To mi je i najteže, jer pjevanje donosi mnogo radosti u život, zaključila je Višić Karavida, istaknuvši kako se pjevanje ne može ni s čim usporediti, jer to je doživljaj i živa aktivnost u kojoj se gradi duh kolektiva.