Zadarske ulice su čiste, a kakva je kvaliteta zraka koji udišemo?

Grupa građana ovih je dana uputila Gradu Zadru prijedlog i inicijativu da se u sklopu projekta energetske obnove sufinancirane sredstvima iz EU fondova omogući i sufinanciranje preinake kotlovnica koje koriste tekuća goriva u kotlovnice na prirodni plin. Naime, zadnji natječaj za subvenciranje višestambenih zgrada obavezno je uključivao i obnovu fasade, čime bi se uštedjelo oko 30 posto energije. Ugradnjom visoko učinskih kotlova uštedjelo bi se oko 28 posto, a samim prelaskom na prirodni plin još oko 30 posto zbog niže cijene prirodnog plina. Inicijatori smatraju kako je benefit prelaska na prirodni plin i u smanjenju emisije štetnih plinova, prvenstveno CO2, SO2 i NOx, čime bi se osigurala značajno veća čistoća zraka koju udišemo.
A što zapravo udišemo, koliko je čist zrak u našem gradu i što bi se moglo učiniti da kvaliteta života, zapravo zdravlja Zadrana, bude na višoj razini, upitali smo Jakova Bakića, dipl. ing., doajena projektantske struke u Hrvatskoj, stručnjaka s višegodišnjim iskustvom iza kojega su gotovo svi veći projekti u kojima se na području Dalmacije, pa i šire, koristio propan-butan, a u novije vrijeme i prirodni plin, ovlaštenoga inženjera strojarstva za projektiranje i nadzor termoenergetskih i ostalih industrijskih postrojenja, s licencom Ministarstva zaštite okoliša, prostornoga uređenja i graditeljstva za energetske preglede velikih firmi i certificiranje.

Goriva iz kotlovnica
– Zadar je čist grad, ako gledamo fizičku čistoću, ali najopasnije zagađenje u svijetu, pa tako i kod nas, štetni su plinovi koji nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva u termoenergetskim postrojenjima, kotlovnicima i motorima vozila. Evo primjera s predjela Višnjik u Zadru. Prije Domovinskoga rata izrađena je studija na temu „zagađenost kao posljedica neracionalnoga korištenja toplinske energije iz uljnih kotlovnica“. Na radijusu od jednoga kilometra bilo je evidentirano 12 kotlovnica koja koriste tekuće gorivo. Da bi se samo CO2 iz tih kotlovnica fotosintezom transformirao u kisik (O2 ) potreban je park sa 42 tisuće stabala. Prelaskom s tekućih goriva na prirodni plin, kod industrijskih pogona i većih kotlovnica, u Zadru je do sada smanjena emisija ugljičnog dioksida (CO2) za oko 750 tona, a za oko 30 tona emisija sumpornog dioksida (SO2), što je za oko 50 tona sumporne kiseline manje, pojašnjava Bakić te dodaje kako je prvi industrijski pogon u Zadru koji je plinoficiran tvrtka Maraska u kojoj je nakon plinofikacije smanjena emisija CO2 za 485 tona godišnje, a SO2 za 2,7 tona godišnje.
Bakić kaže kako se kao posljedica spajanja vode s SO2 i NOx javljaju kisele kiše, vrlo štetne za zdravlje ljudi, a potom kao termoenergetičar iznosi i druge prednosti pogona na prirodni plin (zemni plin) u odnosu na tekuća goriva. Konkretno, ovaj stručnjak navodi zadarsku Marasku koja je za prelazak na plin dobila i subvenciju od 385 tisuća kuna na račun smanjenja emisije štetnih plinova, te postigla uštedu na energiji od oko 25 posto te još 30 posto zbog niže cijene prirodnoga plina. To isto je napravila Tvornica kruha Zadar i Turishotelova praonica rublja u Gaženici, čija ušteda na energiji iznosi čak oko 60 posto, a ujedno je i najveći potrošač prirodnoga plina u Zadru. Dakle, prirodni plin kao energent, ne samo da je ekološki prihvatljiviji, već je i značajno jeftiniji. Na području Dalmacije danas imamo koncesionara za plin, austrijsko-njemačku tvrtku EVN koja je uložila poprilična sredstva u plinofikaciju. U Šibensko- kninskoj županiji se, kao energent, koristi oko 3,2 puta više prirodni plin nego u Zadarskoj, a u suradnji s koncesionarom EVN pokrenut je i proizvodni program koji se naslanja na plinofikaciju, pa tako danas tvrtka u Drnišu proizvodi PE cijevi za koncesionara EVN, koji pokriva Zadarsku, Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju.

Premalo stabala
U smislu zagađenja, kod izgaranja samo jedne litre benzina ili dizela, oslobađa se oko 2,5 kilograma ugljičnog dioksida, a za transformaciju samo CO2 u kisik, fotosintezom, za jednu litru trebaju dva stabla.
– U Zadru već postoji projekt za postaju stlačenoga prirodnog plina koji bi se mogao prodavati po punionicama, a Gradu bi se financijski isplatilo njome povezati tvrtke Liburnija i Čistoća, što zbog niže cijene plina, što zbog subvencija iz EU fondova, trgovanja na burzi s CO2 , a uz to, što je najvažnije, smanjile bi se emisije štetnih plinova. Posebno bi se trebalo zadarsku bolnicu priključiti na prirodni plin, jer za to već postoji projekt i ušteda bi bila značajna, ističe Bakić iznoseći i podatak kako je emisija SO2 u zadnjih 50 godina prešla emisiju koju izbacuje vulkanska lava.
Smatra kako bi se strojarske inženjere iz Zadra, koji su već radili neke projekte za Opću bolnicu, isplatilo trajno angažirati kako bi pripremili projekte za EU fondove. Bakić se osvrnuo i na statistike zdravstvenih ustanova u svijetu i kod nas koje pokazuju da je jako velik porast kardiovaskularnih i plućnih oboljenja.
– SO2 i Nox (dušični oksid), koji s vodom formiraju žestoke kiseline, vrlo negativno djeljuju na pojedine žlijezde u ljudskom organizmu. Liječnici mogu riješiti posljedice, no na inženjerima je da riješe uzroke, kaže Bakić navodeći kako je na Jadranskoj obali, glede korištenja fosilnih goriva, trenutačno najčišći grad Biograd, jer su se tamo skoro svi veliki potrošači tekućih goriva prebacili na plin (hoteli Ilirije, bolnica, dječji vrtić, srednja škola i drugi).
– Kod Ilirijinih hotela išlo se dalje – ugrađena je nova energetska oprema, pa se dio štetnih plinova kondezira i neutralizira, a osim toga u Iliriji je sve spremno i za korištenje solarne energije. Ne može se imati dimnjak uljne kotlovnice pored otvorenoga bazena, kaže ovaj stručnjak te iznosi i podatak kako u zapadnoeuropskim lukama brodovi smiju koristiti gorivo koje ima 10 puta manje sumpora, nego ono koje koriste naše kotlovnice. 
Dodaje kako je za stanje u našem gradu samo potrebno pogledati dimnjake i krovove objekata u kojima su kotlovnice na uljna goriva da bi se vidjelo koliko je taj energent štetan. A ono što se može vidjeti prostim okom su žuti i crni tragovi na dimnjacima te oštećenja na metalnim dijelovima koji su nagriženi od sumpornih i dušićnih kiselina. Može se pretpostaviti kako te kiseline djeluju na ljude koji udišu zrak pokraj takvih postrojenja ili frekventnih prometnica.

Opasnosti od plina propan-butan
Kao jako važno inženjer Jakov Bakić ističe i razliku između korištenja prirodnoga plina i propan-butan plina.
– Korištenje plinskih pećica na propan-butan je zabranjeno u zatvorenim prostorima, kao i onih tzv. plinskih gljiva i topova koje se koriste za grijanje, primjerice, zatvorenih terasa ugostiteljskih objekata- »najlon« prostorija, također na propan butan. Kod izgaranja jednog kilograma propan-butana potroši se 12 metara kubnih zraka, a dobije 12 kw sati toplinske energije. U većini slučajeva ne rade ventilacije, problem se eksponencijalno pogoršava što izgorni plinovi ostaju u prostoru u kojem se boravi, a nakon potrošnje kisika iz zraka, zbog nepotpunog izgaranja nastaje ugljični monoksid koji je smrtonosan ispod jedan posto, kaže Bakić te dodaje kako ovlašteni projektanti rješavaju takove probleme. U INI je prije 30 godina izmjereno na Lifamovim pećnicama na propan butan da je u svega 15 minuta u prostoriji 3x3x3 m dozvoljeni sadržaj ugljičnoga monoksida prešao dozvoljenu granicu. Kod prirodnoga plina projektira se da potrošači ne koriste zrak za sagorijevanje iz prostora gdje je ugrađen, već vanjski zrak gdje se izbacuje i onaj koji nastaje sagorjevanjem, pojašnjava Bakić.

Sječom stabala ugrožava se zdravlje ljudi
Ako bi gradske tvrtke u svojim vozilima umjesto diesel-goriva koristile stlačeni prirodni plin, emisija CO2 smanjla bi se za oko 1,7 tisuća tona godišnje, kao i emisija ostalih štetnih plinova i čestica.
– Jasno je da ne možemo odjednom izbaciti postojeće motore, ali trebamo planirati kod nabave novih. Također, prije odluke kod rezanja svakog stabla treba se prisjetiti da se reže i neku stanicu u ljudskom organizmu, poručuje Bakić te podsjeća na izreku Alberta Einsteina »Kada jednog dana nestanu sva stabla, čovjeku će preostati samo njegovo genološko stablo (rodoslovlje) da nad njim plače«