U školi priredili izložbu koja se “gleda” prstima

Učenici Prirodoslovno-grafičke škole Zadar ovih dana sudjeluju u jednoj vrlo posebnoj izložbi koja se gleda – dodirom. “Oči na vrhu prstiju” naziv je izložbe slika koje je izradila umjetnica Julia Evgevnijevna Soubbotina, inspirirana pjesmom Tina Ujevića Uspavanka iz Krivodola. Izložbu-performans, zajedno s umjetnicom vodi njezin suprug, poznati režiser Nikša Eterović, a vođenje je itekako potrebno jer su posjetiteljima izložbe – vezane oči.
Julija Soubbotina, iz Moskve i Berlina, je pjesmu Uspavanka iz Krivodola u njemačkom prepjevu prevela i na pismo za slijepe i slabovidne osobe te svoj doživljaj pjesme prikazala kroz 21 sliku, načinjenu od različitih materijala, šuškavih folija, stakalaca, konca, perja… Sudionici pojedinačno opipavaju svaku sliku otprilike po minutu, sistemom eha prate voditelja do sjedalice, poslušaju stihove pjesme, a potom polako skinu povez i pogledaju što su to zapravo opipali.
– Tako svi dobiju svoju sliku, svoj doživljaj onoga što su dodirivali i nitko nema pravo reći da je taj njihov doživljaj nešto krivo. Iskustvo gledanja jagodicama prstiju nudi intenzivan doživljaj svijeta u sebi, a ujedno i približava nam doživljaje slijepih osoba, govori Eterović, inače doktor umjetnosti, redatelj, kazališni pedagog, trener kreativnosti i pisac.
Nikša Eterović i Julija Soubottina, koja je ujedno i pedagoginja-defektologinja te kostimografkinja, doselili su prošle godine iz Berlina u Zadar i ovu izložbu žele pokazati svim učenicima srednjih škola u Zadru. Svoje metode nazivaju Yellow-fish, imaju Otvoreni atelje Znatiželja, a Eterović predaje i na Sveučilištu u Zadru.
– Prolazeći kroz zadarske škole planiramo izvesti jedno testiranje budućnosti. Mladi mogu grubosti naučiti na svakom uglu, a ovdje ih senzibiliziramo, razvijamo jednu toleranciju, posvećenost jedni drugima, pojašnjava Eterović.
Po završetku radionice, učenici su komentirali kako im je bilo zanimljivo, ali i da su u početku osjetili strah. Nije se lako prepustiti i koračati zatvorenih očiju, koristeći druga osjetila koja vid inače pomalo sputava.
– Ovo je nešto nesvakodnevno, potpuno drugačije, što se ne može nigdje vidjeti. Zapravo, i ne može se vidjeti očima, već samo onim unutarnjim očima. Najveći mi je bio šok otvoriti oči i vidjeti što sam to dodirivao jer sam zamišljao sasvim nešto drugačije, rekao je maturant Filip Grdović.