Odlazak Kreše u Ameriku, Prvenstvo 1969./70. i osvajanje Kupa ’70.

Ako je ljeto 1968. bilo vruće, ovo '69. je tropsko. Nakon završene sezone, puno je problema u klubu. Izgradnja Jazina i Kup europskih prvaka ostavile su popriličan dug, 17 milijuna dinara. Neriješeno je pitanje trenera, Uprava se ne očituje Željku Troskotu. Postoje i obveze prema igračima, a dio njih je vrlo nezadovoljan i jasno je da je potrebna promjena u rukovodstvu kluba. Za početak Skupština. Novi predsjednik je mr. Zdravko Dragić, a tajnik Zvonko Škarica. Treba rješavati probleme koji su financijski, stručni te kadrovski.
Trener Troskot odlazi u Italiju, Uprava imenuje Trpimira Lokina za trenera. Ključno pitanje unutar momčadi je kako na najbolji mogući način riješiti Krešimira Ćosića, jer počinje priča o njegovom odlasku. Klub radi puno, najviše što može za Krešu. Riješeni su škola, stan, automobil, razmišlja se o novom, većem stanu, te zaposlenju za njega, naravno u okvirima mogućnosti kluba.
Počinju pripreme za Prvenstvo Europe u Napulju, gdje je favorit momčad SSSR-a. Krešo i reprezentacija Jugoslavije, osvajaju srebro s velikim Krešinim doprinosom, što je nakon '67. i 9. mjesta u Helsinkiju, veliki uspjeh. A onda vijest, kao grom iz vedra neba, Krešo odlazi u SAD. U Zadru konsternacija i nevjerica jer Krešo je otišao u SAD izravno nakon Napulja. Nije došao u Zadar kako bi obavijestio klub o svojoj odluci te se oprostio s mnogima koji su ga i poštovali i voljeli.
Svoj prvi kontakt o mogućnosti igranja u SAD-u ostvario je preko Finca Veikka Vainia, studenta i košarkaša na Bringham Young University. On ga je "spojio" sa trenerom BYU, Stanom Wattsom, i nakon nekoliko razmijenjenih pisama, Krešo je odlučio prihvatiti ponudu. Shvaća da je Zadar postao malo "tijesan" za njega, hoće i želi novi iskorak u životu i karijeri, a i upis na fakultet je velika stvar. Mnogima nije jasno zašto je izabrao to Sveučilište, jer ono je mormonsko, u potpunosti okrenuto vjeri, u kojem se živi po strogim, mormonskim pravilima. A Krešo je u to vrijeme, što znaju najbolje njegovi najbliži prijatelji, bio pravi "mali berekin, fakin". Na drugoj godini, prihvatio je mormonsku vjeru, postao je mormon. Ostat će 4 godine, a koliko je košarkaški značio za Sveučilište, najbolje govori činjenica da je ljubitelje sporta, posebno košarke, toliko "zaludio" da su izgradili novu dvoranu za 22 tisuće gledatelja (stara dvorana primala je 6 tisuća).
U Zadru su ga licencirali za sezonu 69./70. jer nije se znalo što će se s Krešom događati, a to se pokazalo kao dobar potez, jer će Krešo na kraju sezone odigrati finale Kupa Jugoslavije.

Sezona '69./70.
U pripreme za sljedeću sezonu, Zadar kreće jako oslabljen. Bez Kreše, Cice Troskota i Miljenka Valčića.
Trener Lokin za javnost kaže: "Izgubili smo jako puno na kvaliteti i visini, moramo se vratiti našoj igri. Brzini, kontri te vanjskom šutu."
Novi kapetan je Petar Jelić. Izvrsna utakmica na startu sezone protiv Crvene Zvezde i pobjeda 75:70. Jelić 27, B. Marcelić 22, Olujić 8 i Brajković 8.
I onda, za mene, povijesna utakmica, Rabotnički – Zadar, 9. studeni 1969. Na trening juniorske momčadi, dolazi trener Lokin, pričaju on i Učo Pulanić, ništa neuobičajeno, a onda pozivaju mene.
"Putuješ s prvom ekipom u Skopje", kaže mi trener Lokin. Ne mogu vjerovati, najradije bi skočio i glavom probio krov dvorane od sreće, ostvarit će se moj san, obući ću dres Zadra! I to, samo nakon 17 mjeseci treninga, imam 15 godina i 8 mjeseci, i zapravo sam još kadet te tako postajem najmlađi igrač s dresom prve momčadi u povijesti kluba!
Bio sam nemalo iznenađen kad sam u Skopju ugledao Volkswagen Bubu zadarskih registracija, koju je vozio Ante Kolega Bage sa još trojicom zadarskih studenata u Zagrebu, koji su, ne žaleći teškog puta, došli na utakmicu svoga Zadra, u Skopje.
Putovat ću i na utakmicu protiv Beograda i tu će me trener Lokin ubaciti u igru u posljednjih šest minuta.
Nakon sedam odigranih kola, iz Italije se vraća Pino Giergia. Oblači svoj broj 10 i postaje tehnički (sportski) direktor kluba.
Zadar je šesti na tablici, omjer 4-4. Nakon prvog dijela, Zadar je sedmi, omjer pobjeda i poraza je 5-6, vodi Olimpija 10-1.
U drugom dijelu, Zadar pobjeđuje Radnički u Beogradu, Lokomotivu, Maribor, Željezničar, te Jugoplastiku, a gubi od C. Zvezde, Rabotničkog (u Zadru, 78:79), Partizana, Željezičara (u Zadru, 70:72), Borca i zadnje kolo, od Olimpije u Zadru, 77:78. Ovom pobjedom, Olimpija postaje prvak, Zadar je šesti, omjer pobjeda i poraza je 10-12.
"Bagat" nudi ime klubu i financijska sredstva (sponzor), ali navijači su protiv, ne slažu se s promjenom imena, klub na kraju to ne prihvaća.
Svjetsko prvenstvo je u Ljubljani, Jugoslavija osvaja zlatnu medalju, Krešo igra izvrsno, imao je velik doprinos u osvajanju zlata, kao i Petar Skansi, Rato Tvrdić, Damir Šolman te Nikola Plećaš, hrvatski košarkaši u reprezentaciji.

Završnica Kupa
Četvrtfinale Kupa, Zadar – Željezničar, 71:69 (36:31).
U polufinalu, Zadar pobjeđuje Kombinat iz Zrenjanina, a Jugoplastika Olimpiju, pa će u finalu u Splitu igrati Jugoplastika – Zadar, 60:64 (34:35).
Vanjak, Stipčević 2, Košta, Komazec, B. Marcelić 4, Gruškovnjak, Giergija 23, Ćosić 19, Ostarčević, Olujić 2, Jelić 2, Brajković 12.
Jugoplastika je u najavama finala bila sigurna u osvajanje Kupa. Pripremili su i svečanu večeru za 500 uzvanika, jastozi, škampi, bijela oborita riba, vino, šampanjac, sve je bilo spremno za slavlje. Ali, u Zadar se, dva dana prije finala, vratio Krešo, a s njim je Zadar druga momčad, totalno druga priča.
Najbolji igrač utakmice je Pino. Izvrsno igraju Krešo, Goran Brajković, Olujić, a svi ostali također daju veliki doprinos, i Zadar slavi. Nakon tri osvojena prvenstva, Zadar osvaja i Kup.
Četiri autobusa te 50-ak automobila navijača iz Zadra, koji su davali strahovitu potporu igračima za vrijeme utakmice, vraćaju se u Zadar i dolaze na Narodni trg! Stvaraju neopisivo "ludilo" i slavlje. Tisuće građana Zadra je na dočeku.
Nakon potresne sezone na kraju veliko slavlje, do ranih jutarnjih sati. Momčad je u Balkan grillu, feštaju, uživaju…
U sljedećem nastavku: Sezona 1970./71.