Na Danima hrvatskog turizma najveća hrvatska turistička nagrada – Nagrada "Antun Štifanić" za životno djelo pripala je Jerku Sladoljevu koji ju je i proslavio u okruženju Zadrana s kojim ga, ili nas, veže puno tog u turizmu, a što je povod ovom razgovoru.
Kakav je osjećaj primiti ovakvu nagradu ?
– Velika je čast i odgovornost ući u red turističkih doajena i mislim da nije pretenciozno reći karizmatika u turizmu kakav je bio Niko Bulić kojeg još dandanas zovu “ televizor u boji za turizam “, pokojnog Leke koji je osmislio poslovanje zagrebačkog Sheratona i Selimira Ognjenovića koji je bio svojevremeno jedini touroperator specijaliziran za Hrvatsku. Za mene je to svojevrsni doktorat pripreman doživotno bez pretenzije da se polaže završni ispit, ali ipak prepoznat od struke i javno priznat. Lijepo je znati da je ono što si cijeli život kao entuzijast radio, netko ipak pratio i na kraju rekao eto zaslužio je. Za mene nagrada ima veliku dodatnu vrijednost jer dolazi od struke.
Sladoljev i Zadrani
Pišemo u Zadarskom listu pa je red podsjetiti se poslova i veza sa zadarskim područjem?
– Sretan sam i ponosan što sam imao priliku upoznati tri velika kolektiva u vašoj županiji, Iliriju d.d., Turisthotel i Šimune Pag. Prije svega moram kazati da nema puno kolektiva koji žele primijeniti najbolje iz svjetske prakse za svoj kamp, a upravo su to bila te tri organizacije. Najviše sam radio u Zadru za Turisthotel i moram skinuti kapu gospodinu Frani Skoblaru koji je već 2005.g. prepoznao moju malenkost kao partnera i s kojim sam odradio zajedno s nekolicinom stranih partnera Master plan kampa koji mu je kasnije donio sve moguće nagrade za njihov kamp koje postoje u Europi. Bio sam u komisiji Leading Campingsa za dodjelu nagrade Zatonu, a dosta sam posredovao i u pripremama za osvajanje prve nagrade dodijeljene ikad jednom kampu u hrvatskoj: Crvene Superplatz ploče. Radio sam dijelom i Master planove za Iliriju d.d. kamp Park Soline i usuđujem se tvrditi da jednom kada zaokruže zemljišnu problematiku, taj kamp ima najveće mogućnosti da bude sljedbenik Zatona. S gospodinom Ražnjevićem sam u nekoliko navrata imao zanimljive razvojne razgovore i vjerujem da će se njegovi planovi glede kvalitete i razvoja u Biogradu definitivno ostvariti.
Treći partneri gosp. Eduard Maržić, ali i njegov brat Josip, realizirali su najveće dostignuće na Pagu zahvaljujući prije svega ogromnoj energiji i umješnosti Eduarda da kopira, sluša sve oko sebe, a onda to implementira. On je “čudo“ vašeg kraja – “enfent terrible“ koji govori ono što misli i koji je postigao nevjerojatan uspjeh s ADAC-om – 5 zvjezdica i Crvena ploča ADAC -a, dok mu je naše Ministarstvo turizma dodijelilo tek dvije zvjezdice. Eto najjača emitivna snaga europskog kamping tržišta prepoznala je njegov trud. S njim sam odradio sve koncepte sanitarija po ADAC modelima i uspjeh je bio zagarantiran, a tržište potrošača odmah ga je prepoznalo. Ono što me veseli je i HGK grada Zadra i Županije, a koja je prepoznala mogućnosti kamper odmorišta i u nekoliko navrata organizirala radionice.
Pohvaljujem i Gradsku knjižnicu Zadar koja je otkupila sve moje knjige vezane za kamping turizam. Posebno sam zahvalan Turističkoj zajednici Zadarske županije direktorici Kadija i bivšem direktoru Ivi Dunatovu koji je u meni prepoznao dobrog partnera za medijske nastupe u Europi a posebno na specijaliziranim kamping sajmovima.
"U konačnici naš predsjednik uprave je – gost!"
Što biste iz ogromnog životnog iskustva kazali kao preporuku turističkim profesionalcima ?
– Ne slijedite svoje snove, već snove onih kojima služite i od kojih živite, osluškujte dubinski i rekao bih mikroskopski pratite što gosti žele i samo to implementirajte. To su preduvjeti i najsolidniji temelji za uspjeh i kvalitetu – bez velikih studija jer u konačnici naš predsjednik uprave je – gost. Poručio bih također da se educiraju u hodu, čitaju stručnu literaturu. Moj je životni credo bio da mjesečno moram pročitati barem jednu knjigu iz struke pogotovo inovativne fragmente. I razgovarajte što više s gostima jer to je riznica informacija koje valja prepoznati i koristiti.
Što je za Vas turizam i kakav bi trebao biti turistički djelatnik ?
– Kao lift boy u hotelu Rivera u Pule 1962.g. s 15.g. imao sam privilegiju da nosim kofere prvom predstojniku katedre za turizam pok. dr. Miji Mirkoviću, Mati Baloti, pjesniku, književniku i ekonomistu.
Često kada je čekao taksi ili partnere znao je čavrljati sa mnom kako bi prekratio vrijeme. U jednom navratu me je upitao kao klinca, lift – boya isto pitanje: Što je za mene turizam. S 15 godina nisam imao pojma o definicijama turizma pa sam mu rekao: Ja mislim da je turizam ono što ja radim – nositi kofere i biti ljubazan s gostima. “ Bravo” rekao mi je Balota, da si moj student dobio bi prolaznu ocjenu.
Mislim i danas da je najprije prvi preduvjet za rad u turizmu empatija prema ljudima. Tko nema to u sebi ne bi smio raditi u turizmu. Istinski turistički radnik bi prije trebao biti zaljubljenik u ono što radi, strpljiv s ljudima i nerijetko psiholog, konstantno se educirajući u radu. Ne mislim samo formalno kroz škole, već i neformalno, privatno čitajući i gradeći ono što mu nedostaje. Mora upoznati samoga sebe kako bi mogao kvalitetno prenašati kao dobar duh hotela. kampa ili kuće atmosferu i emociju. Rad u turizmu je svojevrsna umjetnost u kojoj čovjek mora prenijeti pozitivne vibracija na korisnika usluga i u mozaiku onog što radi stvoriti emotivni naboj kod gosta da se vrati ponovno u našu sredinu. Dakle, kao što slikar prenosi svoje emociju kroz vizuru onoga što crta tako bi i turistički djelatnik morao držati gosta na pijedestalu i stvarati scanarij dobrih vibracija koje bi utjecala na odluku da se vratimo. A to znači dati što je obećano i nerijetko više nego što je obećano.
Jerko Sladoljev ili život za turizam
Jerko Sladoljev je bard hrvatskog turizma s preko 50 godina aktivnog djelovanja od čega preko 30 godina u kampingu, a unutar kampinga jedinstven stručnjak za danas odumirući naturizam, ali s desetljećima odrađenim u marketingu na vrhu Hrvatske, u godinama u kojima se riječ marketing kod nas pa i u svijetu tek pojavljivala.
S Jerkom sam se družio obilato i u Zadarskoj županiji jer je kao konzultant, a i kroz TOP Camping odrađivao odnosno savjetovao i povezivao ovdašnje kampove, one najbolje, kako da uđu u vrh Europe, a čini to i sada u penziji, a ne mirovini. Odrađivao je to s "perjanicama" ovdašnjeg kampinga s Turisthotelovim Zatonom, Kamp parkom Soline Ilirije, kao i Šimunima.
Konačno, s Jerkom sam kroz šest godina odlazaka u Parmu na najveći kamping sajam u Italiji vidio da mu čelnici tamošnjih nacionalnih kamping asocijacija, magazina, emisija…, "jedu iz ruke". Kad smo recimo poželjeli obići najnagrađivaniji kamp u Europi na Jesolu, Cavallino, u Cavallinu nas je čekao i njime proveo direktor kampa. Kad su Francuzi održavali svoj skup u Šimunima, bio je tu Jerko. Kad je Joao Alves Pereira, predsjednik Međunarodne federacije kampinga i karavaninga (F.I.C.C.), obilazio naš područje dopratio ga je Jerko. S direktorima ADAC-a zaduženim za kamping isto.
Dječak iz Vodica je cijeli život proveo u turizmu Istre, a koja i danas zahvaljujući takvim ljudima odrađuje preko 55% hrvatskog kampinga i čiji su kampovi vrh Europe, a o marketingu kojim Istra zasjenjuje sve u Hrvatskoj, da ne govorimo. Turistički radni vijek započeo kao recepcionar u pulskom hotelu „Rivijera“, da bi potom završio Ekonomski fakultet u Zagrebu i zaposlio se u porečkoj „Rivieri“, tada najvećoj turističkoj radnoj organizaciji u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Bio je direktor marketinga porečke „Riviere“ i vrsarske „Anite“ od 1968. do 1995. godine, te „Istra Jadrana“ od 1986. do 1988. godine. Već 1971. godine osniva „Društvo naturista Koversade“, 1978. godine inicira s grupom entuzijasta osnivanje Udruge naturističkih središta Hrvatske, 1981. godine osniva Udrugu kamping središta Jugoslavije, 1992. godine Kamping udruženje Hrvatske (KUH), a 1996. godine Udrugu kampista Hrvatske (UKH) za korisnike kamping usluga. U tom razdoblju organizirao je tridesetak međunarodnih kamping radionica i isto toliko studijskih putovanja prakticirajući benchmarking za vlasnike kampova. Prvi je predsjednik Turističke zajednice županije Istarske 1994. godine i prvi član vijeća Hrvatske turističke zajednice iz Istre od 1993. do 1997. godine. Dobitnik je brojnih turističkih i društvenih nagrada i priznanja. U mirovini ne miruje i savjetnik je u turističkoj firmi „TOP Camping“ iz Poreča.
Kao publicist je obogatio literaturu o turizmu nizom vrijednih izdanja, od kojih je dio predstavljan i na području Zadarske županije, a osobno sam imao čast kazati koju riječ uvoda kod predstavljanju nekih. Ukupno je objavio 15 knjiga, 16. je u pripremi, dijelom prevedenim na engleski, štoviše priručnik o kampingu preveden je i u Kini. Objavio je i na desetke stručnih radova u časopisima.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
vrijedna priznanja
Marija Dejanović i Nicolas Bajlo dobitnici nagrada na Danima hrvatskog turizma
Županija
olujni vjetar
U prekidu brojne trajektne i katamaranske linije
Hrvatska
premijer
Plenković o uhidbenim nalozima ICC-a: ‘Ne mogu se izjednačavati demokratska vlast i teroristi’
Zadar
PRIGODNO OBILJEŽAVANJE
OBNOVLJEN SPOMENIK Puntamika slavi obnovu i revitalizaciju sv. Stošije
Hrvatska
telefonska sjednica
Vlada odbija navode iz Prijedloga za pokretanje pitanja povjerenja premijeru
Zadar & Županija
PREDAVANJE
Kvaliteta života u Zadru jako pala! Evo koji je najbolji, a koji najgori gradski kvart…
Zadar
USUSRET DESETOJ OBLJETNICI POSLOVANJA
Od lokalne priče do regionalnog lidera: Kako je Berekin postao simbol uspjeha
Zadar
SVEČANOST
[FOTO] Dodijeljene nagrade zasluženim dobitnicima javnih priznanja Grada Zadra
Crna Kronika
NESREĆE
U prometnim nesrećama u Zadru i Benkovcu ozlijeđeni pješaci, završili u bolnici
Zadar
PREDSJEDNIK RH