Europa gori, a stručnjaci upozoravaju: Klima nije jedini krivac, jedan problem godinama se zanemaruje

Dok Grčka, Francuska i Turska ponovno vode bitku s velikim šumskim požarima, a tisuće ljudi napuštaju svoje domove, stručnjaci upozoravaju da Europa već godinama gasi posljedice, ali mnogo manje radi na uklanjanju uzroka. Klimatske promjene nesumnjivo povećavaju rizik od požara, no sve više istraživanja pokazuje da veliku ulogu imaju i način gospodarenja šumama te sve češće monokulture.

Grčka je i u subotu ostala u stanju najviše pripravnosti zbog velikih šumskih požara koji i dalje gore na više područja zemlje. Najkritičnije je bilo šezdesetak kilometara sjeverozapadno od Atene, gdje se vatra proširila na fronti dugoj nekoliko kilometara, a stotine ljudi evakuirane su brodovima. Požari su bjesnili i na Peloponezu te zapadno od glavnog grada, gdje je zbog gustog dima i približavanja plamena preventivno evakuirano predgrađe Dasos. Na Kreti su vatrogasci uspjeli djelomično stabilizirati stanje, no snažan vjetar i dalje prijeti ponovnim rasplamsavanjem požara.

S požarima se istodobno bori i Francuska. U departmanu Var, između Marseillea i Cannesa, vatra se ponovno razbuktala, zbog čega je evakuirano oko 2.500 ljudi. U samo nekoliko sati izgorjelo je oko tisuću hektara, a na terenu je raspoređeno više od 700 vatrogasaca. Velike požare bilježi i susjedna Španjolska, dok se s vatrenom stihijom ponovno suočava i Turska.

Neotporne šume

Iako se tijekom svakog velikog požara najviše govori o ekstremnim vrućinama, stručnjaci upozoravaju da klimatske promjene nisu jedini razlog sve razornijih vatrenih stihija. Dugotrajne suše, toplinski valovi i jaki vjetrovi stvaraju idealne uvjete za brzo širenje vatre, no njezinu razornost dodatno povećavaju nakupljena goriva biomasa, napuštanje poljoprivrednih površina te način gospodarenja šumama. U pojedinim dijelovima Europe posebno se upozorava na monokulturne sastojine koje zbog svoje strukture i velike količine zapaljivog materijala mogu pogodovati bržem širenju požara.

Desetljećima se u dijelu Europe šumama gospodarilo ponajprije s ciljem proizvodnje drvne mase. Takav pristup na pojedinim je područjima doveo do zamjene prirodnih, mješovitih i strukturno raznolikih šuma jednoličnim sastojinama brzorastućih i gospodarski vrijednih vrsta. Stručnjaci upozoravaju da su takve šume često manje otporne na klimatske ekstreme, štetnike i požare od prirodno raznolikih šumskih ekosustava.

U mediteranskom dijelu Europe velike površine zauzimaju sastojine primorskog bora, a ponegdje i alohtonog eukaliptusa, dok su u središnjoj i sjevernoj Europi desetljećima podizane opsežne šume smreke. Stručnjaci upozoravaju da takve monokulturne sastojine mogu biti osjetljivije na širenje požara od prirodno raznolikih šuma, osobito tijekom dugotrajnih suša i toplinskih valova.

Budući da su stabla često iste vrste, slične starosti i visine, vatra se u takvim sastojinama može širiti brže nego u mješovitim šumama različite strukture. Dodatni problem predstavljaju nakupljeni suhi biljni ostaci, poput iglica, granja i druge biomase, koji u razdobljima dugotrajne suše postaju lako zapaljivo gorivo. U prirodno raznolikim šumama slojevitija vegetacija, različite vrste drveća i razvijen humusni sloj učinkovitije zadržavaju vlagu te pridonose većoj otpornosti ekosustava. Nasuprot tome, u pojedinim monokulturnim sastojinama tlo se može brže isušivati, osobito ako je šuma rijetka ili je podrast uklonjen. Kada se takvim uvjetima pridruže toplinski valovi, dugotrajna suša i jak vjetar, požari se mogu razviti u takozvane megapožare, koji se šire velikom brzinom i iznimno ih je teško staviti pod nadzor.

Važnost prevencije

Europska agencija za okoliš (EEA) i vodeće međunarodne inicijative za zaštitu prirode upozoravaju da se odgovor na sve češće i razornije požare ne može temeljiti isključivo na gašenju. Uz jačanje vatrogasnih kapaciteta, sve se više naglašava važnost prevencije, prilagodbe šumskih ekosustava klimatskim promjenama i smanjenja količine lako zapaljive biomase.

Stručnjaci ističu da način obnove opožarenih područja može imati važnu ulogu u budućoj otpornosti šuma. Dio njih zagovara veću primjenu mješovitih sastojina i prirodne obnove umjesto ponovnog podizanja velikih jednoličnih sastojina istih vrsta, osobito na područjima koja su učestalo izložena požarima.

Sve se češće preporučuje primjena načela kontinuiranog pokrova šuma te povećanje udjela autohtonih vrsta prilagođenih lokalnim staništima. Mješovite sastojine različite starosti i strukture mogu biti otpornije na požare, suše i štetnike od jednoličnih monokultura. U mediteranskim područjima pojedine autohtone listopadne vrste, poput hrasta crnike i medunca, zbog većeg sadržaja vlage u lišću i drukčije strukture vegetacije mogu usporiti širenje požara i vatrogascima dati dragocjeno vrijeme za intervenciju.Istodobno Europska unija kroz program rescEU ulaže znatna sredstva u jačanje flote protupožarnih zrakoplova i druge kapacitete civilne zaštite. No dio znanstvenika i organizacija za zaštitu prirode upozorava da će bez dugoročnih promjena u upravljanju šumama i krajobrazom ulaganja u gašenje imati ograničen učinak jer se broj dana s vrlo visokim rizikom od požara zbog klimatskih promjena nastavlja povećavati.