Domaće i prirodno. Moš’ mislit’!

PIROMANI I ONI DRUGI
Na žalost, prošlog smo tjedna bili svjedoci elementarnih nepogoda, ali i  ljudskog nemara, a radi se naravno o požarima.  Na televiziji su  svakodnevno po cijele dane išli izveštaji s terena u kojima bi se novinari  javljali s nekog požarišta. Gledajući  s udobnog kauča, to i ne izgleda tako  strašno, ali kada vas guši dim, kada je oko vas nesnosna vrućina i kada  vam gori stoljetni bor naslonjen na kuću, onda imate sasvim drugi dojam  o cijelom događaju. I uvijek se tu provlači pitanje – zašto je to planulo,  tko je to zapalio… Sjećam se tako, prije nekoliko godina planulo je pet  požara na sam Dan oluje. Novinarka jedne tv-kuće daje nam do znanja da  je to sumnjivo jer je planulo na taj dan i da je to sigurno podmetnuto.  Poslije se ustvrdilo da su dva požara izazvana gromom, dva su izazvali  mještani koji su palili suho lišće i travuljinu, a samo se za jedno nije znao  uzrok. Dokaz je to da ne treba donositi preishitrene zaključke, ali da ima  svakojakih budala  – ima.
Problem je u tome što od pustog voljenja naše domovine i njenih  prirodnih i onih drugih ljepota, zaboravljamo da ono što nam je  bogomdano treba i čuvati, a to je našem "čouku" ponekad teško  razumjeti. Posve je normalno da se staro ulje baca negdje u prirodu, da  se odbačena bijela tehnika baca u more, a pogotovo je normalno da se  opušak baca kroz prozor automobila. Nikada neću razumjeti kako se ne  mogu hvatati i sankcionirati te odvratne, primitivne budale koje bacaju  opuške uz cestu i na taj način izazivaju požare. Dobro, ima i klasičnih  piromana, bolesnih ljudi, ali ovi su najgori, a takve samo drakonske  kazne mogu vratiti, neću reći pameti, nego u normalu. A o tome se u  informativnim emisijama ne govori.

OPG-ovi S PROIZVODIMA IZ TRGOVAČKIH CENTARA
Svako malo na televiziji možemo gledati i slušati o OPG-ovima. To su,  koliko sam ja uspio shvatiti, seoska domaćinstva koja gostima nude svoje  proizvode, prirodne i domaće. Dakle, ništa kupovno. Gledajući te  zanimljive reportaže sjetim se svojih iskustava s OPG-ovima pa mi neki  smijeh i tuga dođu u isto vrijeme. Prvo, da se razumijemo, nikada nisam  pohodio takva mjesta u našoj županiji, ali po Dalmaciji su me često  vodali prijatelji i oni koji mi se žele umiliti da ih više cijenim i volim, što  je nemoguće, jer ja volim samo sebe. Moram priznati da sam samo na  jednom gostovanju dobio prirodni sok od bazge, ali je zato pive i kole bilo  u potocima, kao i raznog povrća za koje ruku stavljam u vatru da je  kupljeno u trgovačkom centru. Budimo realni… Odakle poljoprivrednom  domaćinstvu koje je napravljeno na nekom brdu na jednom  južnodalmatinskom otoku, svježa cikla, salata, kupus, krumpir i svo  moguće sezonsko i vansezonsko povrće, pogotovo kada se zna da dobar  dio takvih proizvoda na dotični otok dolazi iz neretljanske doline. Uz  neku kamenu kapunjericu gdje su im preci držali "mašklin i motiku" za  okopati onih par maslina koje su uspjeli uzgojiti, sada je nadograđeno još  sedam objekata gdje se ugošćuje na desetke gostiju, a sve kao domaće i  prirodno. Moš' mislit'!

RASPAD POLJOPRIVREDE
Stigla je promjena vremena, a s njom i nove muke i problemi za naše  poljoprivrednike. Svaki put kada padne jaka kiša, tuča, krupa, grad, ili  kako se sve to ne zove, puni su nam mali ekrani poljoprivrednika koji  najavljuju katastrofalnu sezonu i traže pomoć od države. Znam, nije lako  ljudima poljoprivrednicima. Nije lako kositi s kosom, orati s plugom i  volovima i raditi teške fizičke poslove za nešto malo proizvoda koje ti  onda nitko ne želi otkupiti jer se slični takvi uvoze iz bližih i daljnjih  zemalja za manje pare. Nije lako, ali priznajte – jeste li ikada na televiziji  vidjeli da netko kaže kako je sezona bila dobra i kako su zadovoljni.  Zamislite ovako: "Ove godine nam je baš super. Dovoljno je sunca,  dovoljno je kiše, nema nametnika i već trljamo ruke." Da se to zbilja i  dogodi, nastavak priče bio bi ovakav: "Evo nam je super rodilo, ali nitko  neće da nam to otkupi, ili nam nude smiješno malu cijenu. Radije ćemo  prepilati voćke nego dogodine ovo isto prolaziti…" Ma znam da  pretjerujem, da volim karikirati, ali priznajte i sami – nisam daleko od  istine.