Cili Pag u Vlašićima

Piše Ana ŽUNIĆ, predsjednica Udruge Volim Vlašići
Kad mi je urednik Plodova zemlje i mora Nedjeljko Jusup punudio na napišem nešto o sajmu od Luna do Fortice, sugerirao je da tekst započnem sa nekom zanimljivošću. Svi znaju, rekao je Jusup, da na otoku Pagu ima ovaca i paškog sira.
Vijest bi bila, recimo, da na otoku ima i neka krava.
A, vjerovali ili ne, ima i to prava krava. Rasna. Ima i ime, zove se Gordana, a njezini vlasnici su članovi obitelj Žunić iz Vlašića. Oni su jedini na otoku Pagu koji su zadržali tradiciju i već generacijama u obiteljskom gospodarstvu drže poneku kravu. Radi mlijeka i djece.

Unikatan pothvat
– Na otoku napučenom ovcama, imati kravu unikatan je pothvat, kaže Slavko Žunić, vlasnik OPG-a iz Vlašića.
No, kako su krave došle u Vlašiće?
– Moja pokojna mama Marija je morala ići u Dinjišku, kad ovdje nisu postojali dućani, kupiti litru mlijeka a onda je ćaća otišao na put u Brinje i kupio kravu, prisjeća se Slavko.
Kravu držati nebi bilo moguće da Vlašići nisu jedna od rijetkih zelenih oaza u paškom kamenjaru. Zato i nije iznenađenje da je poljoprivreda nekada ovdje bila glavna djelatnost ovdašnjih stanovnika, točnije ovčarstvo i vinogradarstvo. Time se stanovnici, uz ribarstvo, bave i danas, no najznačajnije mjesto danas zauzima turizam. Maleno mjesto s oko 220 stanovnika, smješteno je u zaštićenoj uvali na jugu otoka Paga.
Nedaleko Vlašića, u susjednoj uvali prema zapadu, smjestila se još manja Smokvica, s tek nešto više od 50 stanovnika.

Grobovi Liburna i glagoljica
Područje Vlašića bilo je u prapovijesti, u vrijeme dok su Liburni vladali ovim područjem, vrlo živo i aktivno. Tako između Vlašića i Smokvice još možete vidjeti ostatke liburnske gradine stare gotovo 3000 godina. U blizini su pronađeni grobovi Liburna, te razni drugi arheološki nalazi iz tog doba.
Vlašići se u povijesnim dokumentima prvi put spominju u 11. stoljeću. Tada, 1070. godine, kralj Petar Krešimir IV određuje da selo treba pripasti pod ninsku biskupiju.
Župna crkva Sv. Jeronima izgrađena je, prema nekim izvorima, 1401. godine, no gotovo sa sigurnošću možemo tvrditi da to nije točno. Crkva se, naime, spominje još 1292. godine, a postoje dobri razlozi za vjerovanje da je i od tog vremena dosta starija. Vjerojatno je 1401. godine bila temeljito pregrađena, pa se tako ta godina pojavila kao godina njene gradnje. Ova su nagađanja vezana uz jednu drugu crkvu koju stari dokumenti spominju, crkvu Sv. Ivana Krstitelja, čija je lokacija donedavno bila nepoznata. Njeni su ostaci pronađeni nedavno, sjeverno od crkve Sv. Jeronima. Iz tih ostataka očito je da se radilo o jednobrodnoj starokršćanskoj crkvi s poligonalnom apsidom, a vrlo je moguće da je s današnjom crkvom Sv. Jeronima činila dvojnu starokršćansku crkvu. Crkva Sv. Jeronima obnovljena je krajem prošlog stoljeća. Zvonik je prislonjen uz crkvu i ukrašen dvostrukim prozorima sa svih strana. Pred crkvom je pronađena nadgrobna ploča, vrijedan kulturno-povijesni spomenik s natpisom na glagoljici. Natpis kaže da je ploču 1485. godine dao izgraditi pop Ivan Tešić «sebi i svojima».

Praposvijesna gradina
Godine 2012. na nenaseljenom otočiću Veli Sikavac u blizini Vlašića došlo je do jednog od najznačajnijih arheoloških otkrića u Hrvatskoj u zadnje vrijeme. Otkriveni su ostaci velike tvrđave i kompleksa, za koje se u početku vjerovalo da potječu iz prapovijesti. Detaljnija istraživanja sljedeće godine ovo su vjerovanje tek u manjoj mjeri potvrdila. Naime, tamo zaista jest postojala prapovijesna gradina, čiji život se nastavlja i u rimsko doba, što nalazi potvrđuju. Većina ostataka potječe, međutim, iz 6. stoljeća. Ovdje se radilo o velikoj bizantskoj utvrdi iz doba cara Justinijana i njegove rekonkviste. Zidovi utvrde široki 2 metra bili su pojačani sa šest kula. Unutar utvrde pronađeni su ostaci 37 objekata i dva trga, te je vjerojatno u vrijeme barbarskih prodora Slavena i Avara ovdje bio pravi grad.

Jezero s bočatom vodom
Na otočiću postoji jezero s boćatom vodom, a na mjestu gdje se ono spaja s morem pronađen je umjetno napravljeni prag, koji je, bez sumnje, služio za sprječavanje prodora slane morske vode u jezero. Zanimljiv je i pronalazak ostataka crkve iz 15. stoljeća, pa se može tvrditi da je ovo mjesto bilo vrlo dugo naseljeno. Istraživanja na ovom otočiću daleko su od dovršenih, pa će sigurno biti još mnogo zanimljivih i uzbudljivih otkrića.

Dio mreže Natura 2000
Kad god sam u prigodi ističem da su Vlašići zaista posebni i neistraženi, još uvijek neiskomercijalizirani kao ostala turistička mjesta na otoku Pagu i zato nam je želja zaštiti mjesto od prekomjerne izgradnje, apartmanizacije i betonizacije da mještani i posjetitelji mogu uživati u komadiću netaknute prirode koju je zaštitila i Europska unija u ekološkoj mreži Natura 2000.
Ako ima još netko tko nije upoznat ponovljam: Natura 2000 su područja u kojima se posebno štite vrste i staništa koja su ugrožena na europskom (i svjetskom) nivou. Većina zapadnih zemalja su kroz godine industrijskog razvoja uništile svoju prirodu i sada silni novac ulažu u revitalizaciju, a ovo relativno malo područje Vlašića od iznimne vrijednosti zbog svoje biološke raznolikosti postalo je dijelom Europske mreže Natura 2000 i povjereno nama na daljnje čuvanje.
Lokalitet u Vlašićima značajan je po vrlo lijepom slijedu zajednica (flore i faune) te bogate bioraznolikosti na malom prostoru. Zbog nedovoljne informiranosti, osviještenosti mještana i posjetitelja, nebrige za prirodu oko nas, postoji opasnost da se u budućnosti zbog prekomjernog izlovljavanja i branja zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, planiranja građevinskih projekata na području Vlašića, kopno i obala počnu nasipavati u svrhu dobivanja građevinskog zemljišta te da se trajno unište staništa zaštićenih biljaka i životinja.
Udruga Volim Vlašići, koje sam predsjednica, registirirana je u veljači 2016. godine s ciljem očuvanja i zaštite prirode i okoliša područja Vlašića i unapređenje kvalitete života u lokalnoj zajednici.
Udruga broji 40 članova te je od samog osnutka pokretač raznih akcija, manifestacija i događanja u selu (eko akcije, Sajam otočnih proizvoda „Od Luna do Fortice“, MTB maraton „Pedalom po Pagu“, radionice recikliranja za djecu u osnovnoj školi, uređenje Eko etno kuće, organizacija izložbe starih fotografija, postavljanje info panoa u mjestu…).
To su samo neki od projekata koje je udruga dosad pokrenula, a u planu nam je odraditi radionice kompostiranja i posvetiti se u budućnosti razvoju eko proizvodnje kroz edukacije, predavanja i prezentacije.

Sljubljivanje sira, pršuta i žutice
Sve se mijenja, ali bogatstvo i raskoš okusa tradicionalne paške kuhinje ostaju. To je jedan od razloga zbog kojeg se mnogi odlučuju svoj odmor provesti u Vlašićima i na otoku Pagu. Paški sir od ovčjeg mlijeka svjetski je poznata delicija, a ljubitelji i poznavatelji sira uvrštavaju ga među deset najboljih sireva svijeta. Vlašići su još uvijek ovčarski kraj, tako i danas neka domaćinstva proizvode svoj vlastiti sir.
Naravno, nećemo zaboraviti niti pašku janjetinu, s ražnja, ispod peke ili spravljenu na neki drugi način. Tu su i razna ukusna jela od ribe i plodova mora, te pršut i autohtono vino „paška žutica“.

Otočni proizvodi na jednom mjestu
Domaći pršut i vino savršeno će se sljubiti s paškim sirom, a čašom žutice vrijedi zaliti i druge delicije koje su se našle u bogatoj gastronomskoj ponudi Sajma otočnih proizvoda u Vlašićima.
Upravo je to bio razlog zašto je udruga Volim Vlašići prošle godine pokrenula Sajam otočnih proizvoda „Od Luna do Fortice“. Biti na Pagu i probati na jednom mjestu specijalitete poput paškog sira, janjetine, vina, maslinovog ulja ili kupiti jedan od prepoznatljivih suvenira poput Paške čipke, soli, suvenira od maslinovog drva i sl. za sve posjetitelje pravi je doživljaj.
Cilj ovog sajma je da se na jednom mjestu predstave otočni proizvođači; OPG-i, tvrtke, obrti, udruge sa otočnim proizvodima; od hrane i pića (sir, vino, školjke, slastice, maslinovo ulje, med, prošek, akija, sol..), do prirodne kozmetike i rukotvorina: paške čipke, suvenira te fotografija otoka Paga kako bi prezentirali bogatstvo okusa i mirisa te ljepotu cijelog otoka Paga.
Uz 19 izlagača na Sajmu su se predstavila i otočna mjesta sa gastronomskim proizvodima, običajima, tradicijskom i kulturnom baštinom specifičnom za kraj iz kojeg dolaze pa tako i naš KUD Sv. Jeronim. Bilo je, dakle, svega. Ića, pića, pisme i lipog druženja. Vlašići krcati domaćeg svita i paških gostiju iz raznih zemalja pa što reći nego: Doviđenja dogodine na 3. Sajmu otočnih proizvoda Od Luna do Fortice.

Pici u padelici i druge delicije
Ove godine na Sajmu otočnih proizvoda imali smo 19 izlagača:
Paška sirana d.d. – Pag: Paški sir
Adriatic Shell j.d.o.o. – Stara Povljana: dimljene i marinirane dagnje, marinirane kozice i trlje
Udruga Veli Škoj Zubovići – Zubovići: „Pici (izdanci češnjaka) u padelici“, janjeći gulaš s palentom, češnjak
Vina otoka Paga – Pag: vina
OPG Franjo Zubović – Kolan: Paški sir, prošek i travarica
Solana Pag d.d. – Pag: sol i proizvodi od soli
Borsha Idea kućna radinost – Pag. Borše, suveniri „Mirisi otoka Paga“
OPG Tangar – Mandre: proizvodnja meda i pčelinjih proizvoda – Mandre
OPG Vidas – Novalja: Paški sir, maslinovo ulje, janjeće kožice
OPG Davorka Tičić – Povljana: vina
OPG Nedeljko Baričević – Lun: suveniri od maslinovog drva, maslinovo ulje
Natura Luna GT grupa – Novalja: prirodna kozmetika, čaj od lista masline
OPG Nada Leko – Vlašići: med
Udruga Paška alka – Pag: Paška čipka
KUD Sv. Jeronim – Vlašići: pletene čarape, torbe, fritule i bubice
Udruga Volim Vlašići – Vlašići: magneti, eko proizvodi (domaća marmelada)
RO Bura – Miškovići: riba i školjke
OPG Slavko Žunić – Vlašići: janjetina ispod peke, „starčevina na lešo“, paški sir
Ivan Šupraha – fotogtaf amater, član foto kluba Pag: izložba fotografija paških motiva
U zabavnom programu nastupili su: Klapa Puntamika – Zadar, KUD Sv. Jeronim Vlašići i KUD Rtina pod nazivom „Dalmatica“, KUD Bartul Kašić – Kolan, Pivači na Kanat – Kolan
Pokrovitelji Sajma: TZ grada Paga, TZ grada Novalja, TZ općine Povljana, TZ općine Kolan, Grad Novalja, Grad Pag, Općina Kolan kojima se zahvaljujemo što su prepoznali i podržali ovaj projekt te se nadamo da će nas iduće godine u Vlašićima biti još i više. Nima do otoka Paga….

Did Mate
Moj pokojni pradjed Mate Žunić, držao je u selu dućan, prodavao duhan, a u njegovoj konobi uvijek je bilo preko 10.000 litara vina, pune bačve žita, pšenice, kukuruza…Ali, to su bila neka druga vremena jer se danas u Vlašićima poljoprivredom bavi mali broj ljudi, uglavnom za osobne potrebe, a u selu postoji još samo nekoliko vinograda, svi ostali su nažalost zapušteni. Sjećam se da sam kao mala djevojčica u Vlašiće dolazila i da je na livadama uvijek bilo magaraca.
Danas toga, nažalost, više nema ali zato imamo kravu u selu. Magarci i konji su se nekad koristili kao ispomoć u polju a sada ih je zamijenila strojna mehanizacija.

Kolo na Kolišću
U Vlašićima koji su oduvijek bili bogat kraj stanovnici su se uvijek bavili poljoprivredom. Pješačili su po nekoliko desetaka kilomatara više puta dnevno, cijeli dan radili u polju ili čuvali ovce, a navečer se umorni uz pjesmu vraćali doma i plesali kolo na Kolišću tj. Kulini (glavnom trgu u mjestu).