Briševačke maškare predvodili Angiri, u vatri izgorio Wili

Udruga maškara Krš iz Briševa na čelu s predsjednikom Dragom Romićem, pod odobrenjem i pokroviteljstvom Općine Poličnik, zavladala je ovim selom smještenim oko sedam kilometara sjeverno od Zadra i dobila brojne pohvale za organizaciju. Briševom je cijeli dan pa i noć sa subote na nedjelju odzvanjala bučna, vesela glazba popraćena pjesmom, zezancijom i igrom, kako i priliči karnevalskim danima.
70 maškara svih generacija
Maškare su idealna prigoda da ljudi na površinu iznesu svoje fantazije, ožive svoju maštu. Ovogodišnje briševačke maškare bile su Angiri u kojima su odrasli muškarci-maškare na glavi imali konjsku glavu, a na stražnjici rep, vrhunski odrađeno djelo meštra od scenografije. S njima su zajedno bile maškare i maškarice raznih ideja i likova.
Oko 70 maškara svih generacija, među njima i brojne odvažne cure i žene, ali i muškaraci preobučeni u žene, žene preobražene u muškarace, sve od rotora na Maziji na cesti Zadar – Ražanac pa do Vrlike kod Murvice, uz šalu i svirku Tina, Ante i Luke, uspjeli su cijelo mjesto dignuti na noge. Ipak su maškare samo jedanput u godini, a ljudska mašta traži prostor za izražavanje.
Za sve briševačke i ine nedaće glavom je u vatrenom ognju na lomači platio Krnje Wili. Nakon spektakularnog vatrometa na višenamjenskom igralištu i u velikom šatoru uz obilje jela i pića i svirku sastava My way odigravala se urnebesna zabava, koja će se dugo pamtiti.
Na cjelodnevno obilaženje mjesta i druženje, grupa Angiri potpomognuta ostalim maškarama, krenula je s jednim jedinim pitanjem, tko je zapravo kriv što su toliki sumještani, uglavnom mladi i zdravi momci postali konji.
Od Janka do Vlade – ljubavne balade
Zanimljiva i atraktivna maškarana kolona od Mazije je krenula vesela i čila da bi već do Milina bili na nekoliko rakija. U sljedećih nekoliko koraka bili su u Grusima gdje su pokazali kako im pjesma nije draga, ni ona strana ni ona “cajkaška” već isključivo domaća. Nije prošlo ni pola sata i stali su na još jedno odmorište, postaju za predah, onu kod Jurlina. Kao i na svim drugim i na ovoj su žitelji Angire i ostu maškaranu ekipi častili jelom, pićem, novcima i, kako kažu, svačim drugim.
Karavana, koju je u poljoprivredno-promidžbeno-glazbenom automobilu predvodio meštar Drago, a traktorom s prikolicom i maškarama vozio Ivica Zrilić, nastavila je put Butića. Ni tamo nitko nije znao odgovoriti zašto su oni zapravo konji.
Nije od Angira nikom bilo jasno ni kad su stigli u Centar. Prošli su ga od Janka do Vlade, stalno plešući i pjevajući ljubavne balade. Prošli su i Botunce i Vrlike, ali ništa od svega. Slomljeni, bez volje i snage u zadnji trenutak shvatiše da su od mirnih konja postali pravi angiri.
– Zbog čega je onda Wili na lomači, jer je jedan od onih koji su branili konjima da postanu angiri. Neka se na lomači spali mučitelj Wili. Žao nam je Wili što nismo nježni bili, gori vatro ognjena, teška srca je presudio meštar Drago Romić.